Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Pisana rijec


SOBA ZA IZBJEGLICE
Procitaj komentar

Autor: Said Šteta
Objavljeno: 21. March 2021. 13:03:55


Prije više godina, možda petnaest, u promišljanju kome odnijeti kurbansko meso, a da to bude onom ko je zaista u potrebi, rekoše mi da ima zgrada za izbjeglice u Novom Radakovu, i tamo žive oni koji se ne mogu vratiti na svoja ognjišta. Otišao sam i tada pokucao na prva vrata iza kojih se pojavio Suljo iz Srebrenice, koji je svojim imanom i jednostavnošću koju mu Stvoritelj podari, zasjeo u moju dušu i tamo ostao i kada preseli na ljepši svijet, a ja ga sa ostalim džematlijama Bijele džamije ispratih do kabura u jednom selu pored Kaknja, jer ga je tamo čekala njegova hanuma.

Na spratu gore, samo na suprotnoj strani koja gleda u naselje Hamida, pokucah na vrata Fatime i Huseina Škiljana iz okoline Jajca. Pokucah, i od tada sve ove godine bila su to i moja vrata sobe za izbjeglice, gdje sam odlazio kada ne bih stigao otići do svojih roditelja, a kad ih izgubih, onda još i više. Dijelili smo voće što bih kupio na pijaci, nekada više a nekad manje. Kasnije su i dragi ljudi znali tutnuti novčanicu meni u džep i reći: ”Odnesi im nešto.” Znali su da ću odnijeti, i nosio sam. Ali osmijehe i lijepu riječ, dijeli smo i šakom i kapom. Nisu imali djece. Husein invalid u nogu još od djetinjstva nije radio u preduzeću osim u najmu kako je to volio kazati, radeći za dnevnicu, pa je tako komšija iz susjednog sela po Huseinu nazvao voćnjak “Huseinove šljive”. On ih je okopavao prije rata, porezivao i krečio a kada bi tako rodile, brao za komšiju koji ga dobro plaćao. Pričao mi je kako je kosio po Kupresu danima sve za dnevnicu, a onda dođe rat i godine. Nazad nema a naprijed zid od samoće što ga nudila soba za izbjeglice. Fatima je bila nekako jača, preuzela je čini se i teret koji je Husein osjećao na plećima. Znala je zvati često, i reći: ”Sajdo curi nam česma, stala nam vešna mašina, obatalio se vodokotlić, ama vrata se nešto ne zatvaraju ona vanjska, ne daju se zaključat’.” Odlazio sam sa torbom alata, i nekad zvao prijatelja Saju za mašine, ali svaki put bi otklonili kvar i onda sjeli uz kahvu koju bi Fatima zakuhala još dok bi popravljao. Ispod jastuka Husein bi vadio mali novčanik u kojem je čuvao koju novčanicu od invalidnine i navaljivao da plati. Teško je bilo odbiti ga, ali se kasnije navikao, i samo bi znao reći: ”To je previše!”, ako bi donio kesu voća, sok i mlijeko, još suhi keks koji je volio s mlijekom. Onda se prije tri godine razboli Fatima. Bolnica, soba, bolnica, sve češće, sve gore. I pored zračenja, karcinom je uzimao svoje. Potrošila je korake i zastala u sobi za izbjeglice. Husein je ostao sam. Gledao sam otići češće i tamo nalazio njegovog bratića Mirsada sa divnom hanumom i curicom, kako ga obilaze, i donose mu svega. A Huseinu je trebao razgovor. Ustvari, sve je slabije čuo, pa bi uglavnom on pričao a ja sam ga slušao. Ponavljao je gdje je sve radio, spominjao braću koje više nema, i svoju Fatimu iza čijeg spomena soba je izgledala još više prazna. Ja bih ga zagrlio, i bio je to znak da se slikamo zajedno. Nekako sam ga navikao na to. U mom zagrljaju je ostajao i koji trenutak poslije, kao dijete još zagrljaja željan, a ja bih mu uputio još koju toplu riječ.

“Eto te k’o momak! Ih, što si mi se sredio, pa nije danas Bajram.” On bi se topio u trenutku radosti.
Mirsad i njegova hanuma dolazili su sve češće. Mirsad bi ga obrijao, podšišao, a hanuma bi prala i peglala svaku haljinku. Pospremala je malu sobu, i nekako joj vraćala svjetlost koja je nestala Fatiminim odlaskom. Huseinu je na lice slijetao osmijeh i zaboravljao bi na bolni bruh na stomaku.
Prije mjesec i koji dan otišao sam pred vrata sa kesom voća, sok, mlijeko i onaj keks koji je volio.
Dugo sam kucao na vrata, vjerujući da je Husein opet pojačao televizor pa ne čuje, ili je otišao u banju. Sačekao sam desetak minuta i opet kucao neprekidno, ali sa druge strane nisam ga čuo, kada bi uzviknuo, “Ehe, eto mene, eto,” i pojavljivao se sa dva štapa na koja se oslanjao dok hoda. Tišina!
Silazio sam niz stepenice dok su misli olovom punile korake. Zastadoh ispod prozora gdje u proljeće i ljeto cvjetaju raznobojne ruže, a ja sam volio bijele. Sada je sve izgledalo pusto, sivo i neobično hladno. Pogledam gore, nekad se znao pojaviti da me još jednom isprati u odlasku. Prozor je bio prazan. Pošaljem poruku njegovom bratiću Mirsadu u Donji Vakuf, da ga upitam za Huseina. Napisao je. “Halali prijatelju zaboravio ti javit, amiđa je kod nas, nije dobro.” U vrtlogu misli, nekako ispliva ona, da je Uzvišeni primio Huseinove dove, jer sam ga nalazio na kauču kako sjedeći klanja i dovi, da mu Gospodar podari samo da nije sam. Činilo mi se i da požuruje otići za svojom Fatimom. Čuo bi se povremeno sa Mirsadom i kratko razmijenili poruke. Sve dok nije stigla ona u petak večer, tačno u devet sati: “Selam prijatelju, samo da ti javim da je amiđa preselio prije pola sata...” Teško sam mu odgovorio. Noć je nudila puno mraka u kojem i misli slijepo lutaju. Ujutro, kao da su iščezle i ostavile mjesto da može više tuge stati. Donešen istim koracima kao kada sam dolazio zadnji put, opet sam stajao ispod prozora sobe za izbjeglice, odakle mi je mahala praznina i padala kao komadi stakla u suzne oči. Uhvaćen između ovog svijeta i onog što me oslikava iznutra, na trenutak sam poželio biti izbjeglica. Da odem iz svijeta bezosjećajnosti i sebičnosti, koji onako velik, u blještavilu samozadovoljenja, i zlata strahom umotanim, meni najviše liči na sobu za izbjeglice. Prazno!

Neka ti je vječni rahmet dobri moj Huseine!

VRH



Ostali prilozi:
» VEČE SAFETA HADROVIĆA - VRBIČKOG PROZOR U DUŠU CRNE GORE
Božidar Proročić, književnik i publicista | 07. March 2024 18:21
» ”ŽIVA VODA”, REBEKA ČILOVIĆ - PJESNIKINJA INTELEKTUALKA I BORAC ZA PRAVA ŽENA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 26. February 2024 18:09
» SVJETLOST KALJAVIH SOKAKA
Eset Muračević | 22. January 2024 21:58
» TUTANJ GENOCIDA U VELIČANSTVENOJ POEZIJI HABIBA MANDŽIĆA
Dr. Džemaludin Latić | 04. January 2024 14:39
» ADEM KURPEJOVIĆ- ČUVAR NARODNOG BLAGA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 10. November 2023 13:02
» KNJIGA PONOSA NA ISTINU
Prof. dr. Šaban Nurić | 30. October 2023 15:45
» BUDI NAS NAŠA HEROINA I BISER U BOŠNJAKA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 23. October 2023 16:30
Ostali prilozi istog autora:
» O BOSNI TI EVO ZBORIM
01. March 2024 14:04
» SREĆA U OČIMA
27. February 2024 15:04
» NE PALI ZASTAVU NAIVČINO
12. January 2024 14:16
» PETARDA U ZENICI
02. January 2024 12:26
» KUDA IDU NAŠEG DRUŠTVA HINJE?
16. December 2023 12:50
» NISAM JA BOLAN ODAVDE
22. November 2023 14:15
» ČEŠLJAJ SE BABA
22. October 2023 00:53
» STVAR SRCA
20. October 2023 15:38
» NIJE DO TRENERA
18. October 2023 16:04
» MIRIS ŠLJIVA
09. October 2023 14:02
» MI, DJECA UČITELJICE ĐURĐE M.
04. October 2023 13:41
» BABOOOOO, JAVI SE!
27. September 2023 17:10
» RECENZIJA
25. September 2023 01:28
» INTELEKTUALNE BUDALE
11. September 2023 15:22
» ČEKAJUĆI RAZO
25. August 2023 15:00
» ZNAM, KOME PIŠEM
26. July 2023 17:56
» BRAĆA DABIĆI
23. July 2023 02:52
» NEKA NEKI VOJINA!
12. June 2023 15:13
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif