Dolazak Aleksandra Vučića, predsjednika Republike Srbije, u ime vakcina diplomatije na sarajevski crveni tepih, na dan kada je počeo obruč oko Sarajeva je poniženje za državu Bosnu i Hercegovinu, grad Sarajevo, bosanskohercegovačke patriote, a posebno za žrtve agresije i genocida.

Kakav je to bosankohercegovački politički establišment koja prima na crvenom sarajevskom tepihu onoga koji je tražio i javno propagirao ubistvo 100 Bošnjaka za jednog stradalog Srbina, i to Srbina koji se drznuo da učestvuje u agresiji i genocidu na suverenu i nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu? Kakav je to bosanskohercegovački politički establišment koji dočekuje onoga koji i dalje negira sudske, historijske i naučno istraživačke činjenoice o agresiji i genocidu u danima kada obilježavamo 29. godišnjicu nezavisnosti države Bosne i Hercegovine? Kakva je to bosanskohercegovačka državna politika i diplomatija koja zaobilazi razgovor o otvorenim pitanjima Bosne i Hercegovine i Srbije, kao što su granice, korištenje vodnih resursa na Drini, dug Srbije prema Bosni i Hercegovini, uzajamno priznavanje prava i obaveza i drugo.

Doći u Sarajevo i biti primljen na crvenom tepihu baš 2.marta, kada je prije 29 godina počeo najveći obruč u histroji čovječanstva, obruč oko Sarajeva je poraz ljudskosti, poniženje države i njenog glavnog grada i ponovljena dehumanizacija žrtava genocida i agresije.

Još jednom podsjećamo bosanskohercegovački politički establišment da sve dok Aleksandar Vučić smatra manji bosansko-hercegovački entitet, nastao rezultatima agresije i genocida, kao najvažniji uspjeh Srbije, sve dok on smatra da je najveći vanjskopolitički uspjeh Srbije u tome što je onemogućila usvajanje Rezolucije o Srebrenici u Savjetu bezbjednosti UN-a, sve dok nema niti jednog traga o priznanju odgovornosti političkog, vojnog i policijskog režima Srbije za agresiju i genocid na Bos-nu i Hercegovinu, sve dok u obrazovnom sistemu Srbije ne bu-du naučne i sudske činjenice o genocidu u Srebrenici i agresiji na Bosnu i Hercegovinu, sve dok nema iskrenog priznanja genocida i pokajanja za njega, sve dok nema pravde za žrtve genocida, Srbija će ostati tamna mrlja u svijetu sa največim brojem osuđenih, ali i slobodnih zločinaca, a njen predsjednik nebi trebao biti dobro došao na bosanskohercegovačkom crvenom tepihu.

Onaj ko negira istinu, onaj ko sakriva pravdu, onaj ko bježi od pokajanja ne može biti na sarajevskom crvenom tepihu. Anticivilizacijsko ponižavanje žrtava genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini i nemoralna pasivnost srbijanske političke pozicije i većine opozicije, te šutnja srbijanske većinske javnos-ti jasno govori da se Srbija nikada nije odrekla od Ideje Velike Srbije, piše u saopćenju Instituta za istraživanje genocida Kanada.