ŽELJKO MILIĆEVIĆ: Koliko li je, samo, šehida palo i preživjelih udova dalo… Koliko li je, samo, žena bilo oskvrnuto na najgori način… a mi u postelju s onim koji su to pomno, iz blizine, sa svojim vojnim postrojenjima gledali, iako su bili pod naredbom Ženevske konvencije da ‘’spriječe i kazne’’ zločin genocida… Sjedinjene Države, Kanada, Britanija i druge zemlje udruženog Daytonskog zločinačkog poduhvata ne zaslužuju čast suradnje Bošnjaka. Njih sve treba na sud, pojedinačno i skupno.

Osviješćenih suverenih umova je bilo, i ima ih i danas. Ovdje ću naglasiti samo dva koja su nam poznata i bliska u našem duhovnom, kulturnom i društvenom podneblju i okruženju.

Rumi je, između ostalog, napisao:

Ti si rođen s krilima. Zašto bi, radije, puzao kroz život?

Rumijevi tekstovi, stihovi i izreke su mudrosti koje izazivaju u samoanalizu i kroz to u nalaženje suverenosti duše i uma u svakom od nas.

Kad mi, u Bosni, uzdignemo sebe na tu razinu osvješćenja suverenosti uma onda ćemo biti u stanju spoznati svoju snagu kojoj nema premca, a o kojoj je riječ u tekstu Islamske deklaracije.

Vladari Bosne su povijesno bili vazali stranih kraljeva, careva i sultana. Zašto je tome bilo tako naći ćemo u pisanju Alije Izetbegovića, r.a., koji je bio svijetli primjer osviješćenog suverenog uma.

Predsjednik Alija Izetbegović je svojim življenjem i vođenjem pokazao što je osviješćen i samosvjestan suveren um u stanju postići. Njegova Islamska deklaracija nije poziv u vjerski džihad, ili rat, kao što i dan danas neprijatelji suverene Bosne i Bošnjaka suverenog uma žele prikazati, već je bila i danas je, poziv i Muslimanima Bošnjacima, kao i Muslimanima općenito, u osvješćivanje sebe kao pojedinca i u osvješćivanje sebe kao vjerske, etničke i narodne grupe i zjednice na putu do spoznaje snage suverenosti uma koja je u nama već od samog početka Stvaranja. Izetbegović je napisao, između ostalog:



Kina, Rusija i zapadne zemlje prepiru se o tome kojoj od njih i nad kojim dijelom muslimanskog svijeta pripada patronat. Njihova svađa je bespredmetna. Islamski svijet ne pripada njima, nego muslimanskim narodima.

Hoćemo li da muslimanski narodi izađu iz kruga kretanja u krugu, iz zavisnosti, zaostalosti i siromaštva; hoćemo li da ponovo sigurnim korakom stupe na stazu dostojanstva i prosvijećenosti i da postanu gospodari svoje sudbine; hoćemo li da ponovo punom snagom izbiju vrela hrabrosti, genija i vrline; tada jasno ukažimo na put koji vodi do tog cilja.

Alternativa je jasna: ili kretanje u pravcu islamske obnove ili pasivnost i stagnacija. Za muslimanske narode treća mogućnost ne postoji.

Ovaj trenutak mijene i kretanja nastoje iskoristiti svi a posebno moćni stranci s Istoka i Zapada. Umjesto svojih armija oni sada ubacuju svoje ideje i svoj kapital, i ovom novom formom utjecaja nastoje ponovo postići isti cilj: da osiguraju svoju prisutnost i da muslimanske narode održavaju i dalje u stanju duhovne nemoći i materijalne i političke zavisnosti.

Turska kao islamska zemlja vladala je svijetom. Turska kao europski plagijat predstavlja trećerazrednu zemlju, kakvih ima još stotinu na svijetu.

Ove misli i riječi odzvanjaju u ušima kršćana Rimo-katolika koji piše ovu kolumnu i u njima on nalazi poruku, pouku i mudrost. Što sprečava one, koji nam danas žele pokazati put, da shvate značenje tih misli?

Kao što sam pisao u prijašnjoj kolumni, Repetitio est mater studiorum, mi i dalje ustrajno tražimo i očekujemo nekakvu potvrdu nekakvog našeg suvereniteta od onih kojih je povijesna kultura osnovana na genocidima drugih i drugačijih, i pogotovo Muslimana.

Povijest svijeta je znana, zapisana, i video i elektronski dokumentirana, i unatoč toga mi svjesno izbjegavamo gledati istini u oči - mi smo i dan danas spremni lijegati u istu postelju s onima koji su ustanovili svoje današnje države u genocidu prastanovnika, Sjedinjenim Državama, Kanadom i Engleskom. Oni su svoje nebrojene generacije odgajali u kulturi genocidnog osvajanja svijeta i genocidnog pokoravanja drugih i drugačijih, uključivo i Muslimana.

Oni, kao i sve druge zemlje koje su nam zajedničkim zločinačkim poduhvatom usilili nehaki mirovni sporazum koji ne odstupa od povijesnih okova Bosne i Bošnjaka, stoljećima su drugima, pa i svome življu, zatirali suverenost uma.

Osvijesti se, Bošnjače. U tebe je suveren um, od početka Stvaranja, koristi ga za svoj boljitak.

Kad sam, godine 2010., podnio tužbu u Federalnom Sudu u Ottawi protiv Kanade za suučešće u genocidu Bosne i pogotovo Bošnjaka muslimanske vjere, nigdje nije bilo nikog da stane uz mene. Niti jedne organizacije, niti jedne grupe, niti jednog jedinog pojedinca.

Vlada Kanade je bila u panici, šokirana od svoje ranjivosti i od moje drskosti - nisu znali tko stoji iza mene. Očekivali su grmljavinu i tutnjavu. Umjesto toga je došla gromoglasna tišina i kad su to shvatili onda je bilo jasno da je meni zvono odzvonilo.

Vladi Kanade je uzelo više od tri mjeseca da su došli k sebi i pripremili pravnu obranu. U međuvremenu mi je policija dvaput došla na kućni prag da me verbalno i mentalno zlostavlja i proglašava neuračunljivim.

Međutim, vlada je prekoračila rok za pravni odgovor na tužbu, i u pravnom potezu bez presedana, Sud je donio odluku da on nije nadležan. Tužba je, time, stavljena u stanje mirovanja. Dva mjeseca kasnije sam bio otpušten iz službe, uz dodatne posjete policije.



Kad sam, godine 2012., objavio knjigu o kršenju ljudskih prava u Kanadi, policija je došla do primjerka knjige koja nije u javnoj nego u kontroliranoj cirkulaciji. Knjigu im je dao, kako mi je moja istraga utvrdila, čovjek koji je tiskao knjigu - Musliman iz Pakistana, koji živi u Ottawi i koji zna broj Bošnjaka s kojima uzima namaz u mesdžidu u južnom Nepeanu.

Svi junaci nikom ponikoše.

To je jedno tumačenje. Drugo je, u stilu ove kolumne, da oni tek trebaju naći svijesti e da bi našli svoje suverene umove.

Prvi dio knjige govori o sistematičnom kršenju ljudskih prava Urođenih Kanađana (First Nations, Metis, Inuit) dok drugi dio govori o sistematičnom kršenju ljudskih prava imigranata, većinom i pogotovo Muslimana.

Primjerke knjige sam dao ondašnjem Premijeru Stephen Harperu - te svim ambasadama u Ottawi. Neke zemlje su tražile dodatne primjerke. Knjiga je doprinijela tome da Kanada nije dobila fotelju u Vijeći sigurnosti UN, a što mi je i bila namjera. Sve je to dokumentirano u policijskim dossierima pod mojim imenom, a kojih sad ima buljuk.

Iako je i slijedeći i trenutni Premijer, i njegov kabinet, dobio tri primjerka knjige, nije shvatio poruku i pouku iz knjige i tako je i on izgubio fotelju u Vijeću sigurnosti i to zasluženo. Doduše knjiga je iskorištena za podlogu Motion M-103 o islamofobiji. Međutim, pošto sistemi zemalja koje su osnovane u krvi genocida nemaju sposobnost učenja, ta Motion M-103 nije prometnuta u zakon koji zabranjuje mržnju Muslimana. A mogli su to iskoristiti i u šire svrhe, i donijeti zakon zabrane bilo kakve vjerske mržnje - umovi im nisu osviješćeni i suvereni.



I s tim i takvim mi spremno u postelji liježemo i očekujemo da nas neće opet silovati i u okove dati.

Koliko li je, samo, šehida palo i preživjelih udova dalo… Koliko li je, samo, žena bilo oskvrnuto na najgori način… a mi u postelju s onim koji su to pomno, iz blizine, sa svojim vojnim postrojenjima gledali, iako su bili pod naredbom Ženevske konvencije da ‘’spriječe i kazne’’ zločin genocida…

Sjedinjene Države, Kanada, Britanija i druge zemlje udruženog Daytonskog zločinačkog poduhvata ne zaslužuju čast suradnje Bošnjaka. Njih sve treba na sud, pojedinačno i skupno.

No za to je potreban osviješćeni suvereni um o kojima su nam pisali Rumi i Predsjednik Izetbegović. Naučimo od njih.

Za zaključak, citiram još jednu misao Rumija:

Jučer sam bio pametan i htio promijeniti svijet. Danas sam mudar i mijenjam sebe.