- Halali nam Husejn Efendija! Nismo dorasali tvoga imena, časti i ugleda! Opet smo pred tobom propali na ispitu zrelosti! Halali nam ako za nas ima kod tebe više milosti i oprosta!

DR. MUSTAFA CERIĆ: Kako su ti “naši” predstavnici u parlamentu postali tako nemarni prema emanetu koji im je povjeren? Otkud im uopće ideja da će ih spasiti srpski predstavnici u Domu naroda budući da su bili nemarni u državnom parlamentu? Ima li veće bruke i sramote od ove? Zašto se onda čudimo što nam se događaju Dževad Galijašević, Ibran Mustafić, Fatmir Alispahić i Damir Arnaut ako nam se naočigled događaju rashodže Safet i Adil u parlamentu bosanske države? O Fikretu Abdiću da i ne govorimo!

Dragi moji,
Ne mogu da shvatim kako je Damiru Arnautu uopće palo na pamet da izjednačava Husejna ef. Đozu sa Dražom Mihajlovićem, koji je osuđen kao ratni zločinac? Husejn ef. Đozo ne samo da nije nikad osuđen za ratni zločin, već je bio na listi jugoslovenskih patriota Josipa Broza Tita kao prevodilac prilikom njegovih susreta s arapskim državnicima. Titova tajna služba birala je samo provjerene ljude, koji su uopće mogli doći u bliski kontakt s Titom, a kamoli prevoditi njegove misli i riječi svjetskim državnicima. Husejn Đozo je bio jedan od tih provjerenih ljudi. A Tito je bar mogao birati ljude k’o zrele kruške. Otkud je onda Damir Arnaut postao veći antifašista od samoga Tita? Veći katolik od samoga pape? Gdje se Arnaut školovao i (t)ko mu je mentor? Poznato je da nije Bošnjak, kao ni Forto i zato se ne stidi bošnjaštva. On, zapravo, i ne zna (t)ko je, ali zna da je Husejn Đozo bio fašist odmah uz rame Draži Mihajloviću. Ali ostavimo Damira Arnauta njegovoj bolesnoj ambiciji. Vratimo se našoj bošnjačkoj bruci; vratimo se našoj moralnoj i političkoj sramoti i muci. Šta se to u nama i s nama događa? Zašto nam se politička pamet izopačila? Zašto naši politički predstavnici u bosanskom državnom parlamentu nemaju ni straha pred Bogom ni stida pred narodom? Nisu bili loši momci iz našeg sokaka. Bili su dobri Bošnjaci iz našeg soja. Ali su postali nemarni stražari iz našeg stroja. Šta im se desilo pa nisu ni pročitali ni čuli kad se čitalo ime Husjena Đoze da je na listi Arnautovih fašista? Zašto su uopće dopustili da se Đozino ime nađe na toj listi sa Dražom Mihalovićem?

Husejn ef. Đozo ne samo da nije nikad osuđen za ratni zločin, već je bio na listi jugoslovenskih patriota Josipa Broza Tita kao prevodilac prilikom njegovih susreta s arapskim državnicima. Titova tajna služba birala je samo provjerene ljude, koji su uopće mogli doći u bliski kontakt s Titom, a kamoli prevoditi njegove misli i riječi svjetskim državnicima. Husejn Đozo je bio jedan od tih provjerenih ljudi.

Kako su ti “naši” predstavnici u parlamentu postali tako nemarni prema emanetu koji im je povjeren? Otkud im uopće ideja da će ih spasiti srpski predstavnici u Domu naroda budući da su bili nemarni u državnom parlamentu? Ima li veće bruke i sramote od ove? Zašto se onda čudimo što nam se događaju Dževad Galijašević, Ibran Mustafić, Fatmir Alispahić i Damir Arnaut ako nam se naočigled događaju rashodže Safet i Adil u parlamentu bosanske države? O Fikretu Abdiću da i ne govorimo! Događaju nam se zato što im praštamo da prave iste greške na račun nacije više puta uz zaglupljujuće pravdanje: - Nema veze. Niko nije savršen. Svi griješimo. Tačno, ali oni koji više puta griješe na štetu časti u gleda nacije nemaju pravo to činiti ako smo mi nacija od časti i ugleda. A ako to nismo, onda je sve dozvoljeno. Onda nam ništa nije sveto. Onda neka radi šta god ko hoće do konačne nacionalne propasti. Ne, nisam apokaliptičan, ali jesam zabrinut za stanje našeg bošnjačkog duha i uma, koji sve više i sve dublje postaje porozan do te mjere da propušta sve i svašta iz čistog nehata, koji našu naciju i državu tiho moralno i politički umara i ubija. Znam, i buka oko ovog moralnog sunovrata u vezi s imenom, časti i dostojanstvom Husejna Đoze trajat će dva-tri dana pa do sljedeće bruke i buke. Trajat će sve dok se naša duhovna, moralna, politička i nacionalna svijest i savjest ne probudi pa da glasno i jasno svima poruči: - Ovako više ne mere! Duša naša ne može više da podnosi ovaku bruku i muku! Za nemar na straži moralne časti i političke dužnosti mora se račun polagati! Mora se odgovarati za počinjenu grešku iz nehata! Poslanici u državnom parlamentu moraju čitati tekst, koji im se nudi da za njega glasaju! Ne smiju ostavljati svoju domaću zadaću na milost i nemilost drugima da to za njih urade, posebno ne onima od kojih se ne očekuje ništa dobroga za našu vjeru, naciju i državu! Zrela, savjesna i odgovorna nacija uči na greškama svojih pojedinaca! Hoće li naša nacija učiti na greškama svojih pojedinaca? Hoće ako je zrela, savjesna i odgovorna! A ako to nije, onda će nastaviti po starom – nema veze, idemo dalje do sljedećeg posrnuća dok jednog dana svi zajedno ne posrnemo u bezdan. Allahu Milostivi, sačuvaj nas od tog belaja! Amin!