Autor: Mr. Milan Jovičić

PIŠE: MR MILAN JOVIČIĆ, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin!Moram se prisjetiti i godine 1992/3 kada je na Rondou /centar Mostara/ na žutoj zgradi uglednog srpskog trgovca Peške, crnim grafitima bila ispisana poruka: „ Hvala ti majko što me nisi rodila Srbinom“, koju sam mnogo kasnije shvatio, nego tih sudbonosnih dana granatiranjua Mostara sa srpskih položaja sa Čobanovog polja i ispod Podveležja, silne njihove artiljerije. Danas i ja lično mogu sa zadovoljstvom poslati poruku zahvalnosti: „Hvala ti moja draga majko, što me nisi rodila „dodikovcem“ ili velikim nacionalističkim Srbinom, već sam ponosno rođen kao bosanski Srbin i takav ostajem za vijeki vjekova.

U ovome predizbornom periodu i mostarski Srbi se osvješćuju, organizuju i traže svoga spasa u rodnome gradu, sa komšijama i susjedima, koje su napustili uz ubitačne salve granata sa Čobanovog polja i ispod Podveležja.

Ostavili su oni i svoj strašni i sramni spomenik ubijenim i nevinim žrtvama na Uborku i Sutini, kao vječni spomenik za pamćenje i odavanje pomena i kajanja za sve njihove zle i agresorske nakane uništavanja drugoga i drugačijeg.

Doći će i vrijeme traženja oprosta uz priznavanje cjelovite svoje velikosrpske nacionalističke politike i razvratničke ideologije, po mjeri i porukama njihove SANU i njihovog memoranduma,pod okriljem i svoje Crkve i vjerskih vjerodostojnika, uz mentorsku palicu Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića i inih znanih i neznanih izroda srpskoga roda.

Shvatili su Srbi iz Mostara, da trebaju ostati ovdje, gdje ih je rođena majka porodila i odgojila, jer od svoje majke neće naći bolju, a majka im je zemlja ova naša hercegovačka i bosanska.

Umjesto slušanja i nasljeđivanja sljedbenika te užasne ideološke matrice i njene izvršioce, u ova vremena guslara iz Laktaša i Milorada Dodika i ine njegove sljedbenike, bolje im je prisjećati se našeg i svjetskog kosmopolita i pjesnika Aleksu Šantića i njegove poruke, koje smo godinama za vrijeme i ličnoga školovanja bezbroj puta recitovali i pjevali.

„Ostajte ovdje!…Sunce tuđeg neba,
Neće vas grijat kô što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.“ /Aleksa Šantić/

Nisu oni bez razloga i pozajmili Aleksin slogan za svoju kandidatsku listu i poziv svim mostarcima da glasaju za istu, „Ostajte ovdje“.

Nažalost, nisu se oni oslobodili svojih nacionalističkih zabluda i nadojili u izbjeglištvu ideološkim nastranim i nakaradnim shvatinjima, koje im u ovo vrijeme i posebno nameće Karadžićev pulen i guslar iz Laktaša, nekadašnji švercer sa beogradskih ulica, Milorad Dodik.



Kao što smo mogli čuti u kontinuitetu, od ovoga nacionaliste i potomka četničkih profašističkih stremljenja i uz spomenik u Bileći svoga đenerala Draže Mihajlovića, a sve opet pod plaštom Crkve i crkvenih vjerodostojnika, isti negira sve genocidne radnje, negira i svoju rodnu grudu i možda da se odrekne mi rođene majke, od mahnitluka, jer mu je izostavljena terapija doktora psihijatra iz Haga.

Sreća je ipak, da on nije bosanski Srbin, jer bi htio biti Srbijanac, a zemlja ova i jedina nam domovina i nije njegova zemlja, jer je permanentno i godinama ruši i negira.

Stvorio je on sa svojim nacionalističkim i velikosrpskim ideološkim ludacima njihovu genocidnu tvorevinu, Republiku srpsku na kostima nevinih žrtava, svojih nekadašnjih komšija i susjeda.
Dodikovi tragovi smrde nečovječstvom, niti srbijanski opanci, niti njegove gusle, a ponajmanje njegove želje i nastojanja da nastavi stvaranje i realizaciju fašističko-nacionalističke „velike Srbije“ jednostavna je ispravna ludačka dijagnoza, uspostavljena i sa svojim mentorima umrlim i živim.

Svi ovi Srbi tzv. „dodikovci“ baštine i dalje sve svoje laži po receptu idola Gebelsa tvorca i njihovog informativnog sistema, transformacije laži u njihovu istinu, tako nastupajući u mnogim svojim aktivnostima, pa evo i u ovim predizbornim demagoškim i lažnim tiradama.

Mostarski „dodikovci“ htjeli bi svoje „čistokrvne“ i autentične nacionalističke predstavnike u svakoj gradskoj vlasti u Mostaru, te na lažan način, bez stida i srama, za svoje prethodnike kao izabrane vijećnike Gradskog vijeća redovno i uporno ističu lažno da su oni stranački predstavnici, bilo SDA ili HDZ-a ili nekog trećeg, što su notorne laži i neistine.

Može im se priznati njihova istina, da sve nas okrive da nismo učestvovali u stvaranju njihove genocidne tvorevine RS, nismo ubijali nevino stanovništvo i Mostara i rušili cio grad, kao što su to njihovi činili!



Sada im i jeste bolje, što im servira i njihov mentor i diktator, kriminalac i švercer, guslar iz Laktaša Milorad Dodik, da se udruže sa svojim pajdašima potomcima ustaškog Blajburškoga klana, sa Draganom Čovićem i HDZ-om, tom najcrnjom nacionalističkom strankom u Hrvata.

Te Srbe sa HDZ liste, a odmah na drugom mjestu je i njihova Srpkinja članica HDZ-a, dugogodišnja je savjetnica i gradonačelnica, njima je dobro došla i mogu je i priznati autentičnim predstavnikom svoje „dodikovštine“.

Moram se prisjetiti i godine 1992/3 kada je na Rondou /centar Mostara/ na žutoj zgradi uglednog srpskog trgovca Peške, crnim grafitima bila ispisana poruka: „ Hvala ti majko što me nisi rodila Srbinom“, koju sam mnogo kasnije shvatio, nego tih sudbonosnih dana granatiranjua Mostara sa srpskih položaja sa Čobanovog polja i ispod Podveležja, silne njihove artiljerije.

Danas i ja lično mogu sa zadovoljstvom poslati poruku zahvalnosti: „Hvala ti moja draga majko, što me nisi rodila „dodikovcem“ ili velikim nacionalističkim Srbinom, već sam ponosno rođen kao bosanski Srbin i takav ostajem za vijeki vjekova.