Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Komentari

MOJE SJEĆANJE NA HAFIZA IDRIZA IDRIZA (1936. G. – 2005. G.) IZ SKOPLJA
Autor: Dr. Fikret ef. Arnaut
Objavljeno: 19. November 2020. 18:11:12


„Ulema su nasljednici Allahovih poslanika.“ (Hadis) Imam Šafija je rekao:“ Sticanje znanja je vrijednije od nafile namaza. Poslije farzova, nema po vrijednosti djela koje je vrijednije od ilma (znanja). Ako ulema nisu Allahove evlije onda ih i nema na zemlji.“

Zamolio me moj uvaženi kolega hafiz Benjamin Idriz da pokušam napisati nekoliko rečenica moga sjećanja na njegovog rahmetli oca, hafiza Idriza, a mene je Allah dž.š. počastio da imadnem nekoliko susreta, s ovim lijepim, dobrim i časnim insanom, koje nikada neću zaboraviti u svome životu.

Moj prvi susret s hafizom Idrizom je bio, po Allahovom kaderu 1984. g. Naime te godine, od oktobra mjeseca, bio sam na odsluženju vojnoga roka u JNA, u gradu Skoplju. Za mene kao vjernika i softu (svršenika medrese), posebno, bila je olakšica da služim armiju u jednom gradu u kome ima puno džamija i puno muslimana. Prva mogućnost koja mi se ukazala da mogu klanjati džumu namaz u uniformi vojnika JNA, je ujedno bilo i moje prvo viđenje s hafizom Idrizom, koji je bio imam i hatib u jednoj gradskoj džamiji. Za mene je to bilo posebno vjerničko ushićenje i doživljaj da sam mogao kradom obaviti džumu namaz, uz stalni osjećaj straha da bi mogao biti viđen i prijavljen odgovornima, jer se posjeta vjerskim objektima smatralo po zakonu JNA krivičnim djelom. I danas se sjećam te ljepote i hutbe koju je održao toga petka, a ja sam temu razumio po citatima ajeta koje je hafiz citirao. Govorio je o Poslaniku Muhammedu a.s. koga je Allah dž.š. poslao ovome ummetu a koji je potvrđen i u Tevratu i Indžilu. Zato ću citirati ove prilike taj ajet i ovdje. Rekao je Uzvišeni Allah: “A milost Moja obuhvaća sve - dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekjat davali, i onima koji budu u naše ajete vjerovali. Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnka (nebijja), koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisanan (najavljena) nalaze, koji će od njih tražiti da dobra djela čine, a od odvratnih će odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih od tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu želili.“ ( El-E'araf,- 156, 157)

Kako je bilo lijepo gledati ovoga imama, s urednom džubom i ahmedijom. Svaki njegov potez bio je izraz aristokracije, samopouzdanja, sigurnosti, ljepote i umijeća komunikacije, pedantnosti i vrhunske elokvencije. Niste mogli ne diviti se pojavi, stavu i edebu ovoga divnoga insana. Usudio sam se i poslije namaza prići mu i poselamiti se. Pitao me za ime i prezime i mjesto dakle dolazim. Rekao sam mu da sam gazinovac i da tu služim armiju. Iskazao mi dobrodošlicu i rekao da će mi rado pomoći ako bilo šta budem u potrebi. I bio sam u prilici da ga posjetim i u kući. I od toga vremena se sjećam i hafiza dr. Benjamina, kao dječaka od nekih 12-tak godina.

​Drugo moje viđenje hafiza Idriza bilo je nakon deset godina. Bilo je to 1994 g. Bio je rat u Bosni. Ja sam iz Minhena išao u Skoplje na svadbu brata od moga prijatelja dr. Šabana Musoskog. Te prilike smo zajedno posjetili kući hafiza Idriza. Primio nas je u njegovoj radnoj sobi. Soba je bila uredno ukrašena složenim knjigama, radni sto čist i sve na svome mjesto. Svaki detalj govorio je o urednosti, pedantnosti, preciznosti, učenosti i velikom edebu hafiza Idriza. Govorio je tiho, blago, mudro, s osmjehom na licu. Uspjeli smo razmijenuti lijepih informacija. Veoma tečno i lijepo je govorio bosanski jezik. Rahmetli hafiz Idriz je izuzetno cijenio, volio i poštovao Aliju Izetbegovića. Čitao je njegove tekstove, pratio vijesti o njemu i smatrao ga velikim misliocim. A r. Alija već bio od 1984 u zatvoru do pred sami rat. Govorio je da ono što je bio rahmetli Sejjid Kutb na Istoku, kao islamski mislilac i ideolog, da je rahmetli Alija Izetbegović najveći islamski mislilac savremenog doba u Evropi. Ovaj susret s dr. Šabanom Musoskim kod hafiza Idriza mi ostaje značajan i još po nečemu.

Na kraju našeg muhabbeta uz čaj, imao je još nešto da me pita. Počeo je oprezno. Rekao mi je: “Dragi moj Fikret ef. U toku sam i tvoje podrške i pomoći i susretljivosti koju si u Minhenu ukazao mome sinu hafizu Benjaminu, i ti i naš dragi Jakub ef. Muhammedi. Znaš kao otac, osjećam u srcu brigu, bojim se malo za moga Benjamina. Mladić u jeku mladosti sa svega 20-tak godina. Možel li mi reći kako mi je Benjamin? S kim se druži,ko ima uticaj na njega? Bojim se izazova sredine i sloboda koje nudi ta sredina. I onda me ciljano pitao o jednoj porodici, oko čije kćerke se „vrtio“ mladi hafiz.“ Razumio sam šta je hafiz Idriz tražio od mene. Mojim odgovorom na njegova pitanja, što se moglo vidjeti na licu njegovom lijepom, i što je i potvrdio riječju, rekavši da mu je sada srco smireno. “Drag mi je ovaj detalj iz sjećanja na hafiza Idriza. Vidio sam ga kasnije još dva puta. Iz daljine sam ga gledao dok je ponosno sjedio među zvanicama i gledao uspjehe njegovog dragog sina na otvorenju Islamskog centra u Penzbergu. Opet nakon deset godina otprilike. Njegov sin je vodio program, govoreći sad na arapskom, pa na njemačkom, pa turskom i bosanskom i to s takvom lahkoćom i tečnošću, a nije bilo lahko to nimalo, jer je između mnogobrojnih gostiju zvanica, glavom i bradom sjedio i njegova ekselencija emir UAE, iz Emirata Šardže Šejh dr. Sultan El-Kasimi.

​Sjećam se i hafizove posjete Minhenu, između ostalog i mene je zijaretio u našem centru i bilo mi izuzetno drago da nam se putevi opet sretnu. I to je bio moj zadni susret s ovim alimom. Mogu reći da je on jedan od mojih učitelja s kojim me Alalh dž.š. počastio da se okoristim njegovim znanjem. Volio je ljude od pera i meni je izrekao pohvalu za neke moje prijevode i pisane tragove, govoreći kako je to važno posebno za mlade generacije, da im naša ulema piše i tumači islam. Volio je davati nasihate. A nije čudo jer je Poslanik a.s.s rekao:“Eddinu nasihat!“ „Vjera je nasihat!“ Tada smo ručali zajedno i bio je u društvo i posjeti jedan naš zajednički prijatelj iz Damaska, inače vlasnik izdavačke kuće Halid Surudži. U restoranu je bilo i nekoliko naših džematlija. Bio je i hadžja Husein Topčagić, inače bio nekada učenik medrese i zna još što šta napamet reći na arapskome jeziku. Kada je vidio da ima u društvu i jedan arap i plus hafiz, on je ciitirao na arapskome jeziku rečenicu:

„El Kahvetu bila duhani
ke nevmu bila jorgani.“
„Kahva bez duhana je
Kao spavanje bez jorgana.“

I onda je pitao ulemu da li je ovo hadis? A i Halid i hafiz Idriz su razumjeli atmosferu i znali su se ponašati u duhu šaljive atmosfere, pa arap Halid reće, jašta hadžija, nego hadis, prenosi ga muslim (Revahu muslim) i pokazivao u njega. A inače Muslim ima svoju zbirku hadisa, a na arapskome imenica muslim, znači što je kod nas musliman. Naravno da ova izreka nije hadis, ai je to bilo sve simpatično izvedeno. Čak se i hafiz Idriz smijao na ovu dosjetku. Meni ostaje čast što sam imao priliku upoznati ovakvog alima koji je hizmetio dinu Islamu i ostavio iza sebe hairli potomke, nosioce baklje islama.
Ono što je krasilo hafiza Idriza je da je uvijek i svugdje nastupao s ahmedijim i džubom. Kao ulema iz prethodnih stoljeća. To su zadnji pojedinci koji su demonstrirali i u svakoj sferi života bili oličenje alima iz osmanskog perioda. Takvih danas više nema. Tako sam ga jednom vidio i ispred Šerijatskog fakulteta u Ammanu, došao je u posjetu svome sinu Adnanu, koji je upisao fakultet u Ammanu. Bio je s velikim obrazovanjem. Znanje je učio s turskog, perzijskog, albanskog i arapskog jezika. Imao je veliku biblioteku. Izveo je veliki broj hafiza. I pratio je štampu. Rekao bih jedan svestrano obrazovan intelektualac. Naša je dužnost da između ostalog ne dozvolimo da prašina zaborava padne po ovakvim briljantnim alimima koji su živjeli za islam i hizmetili islamu. A to, posebno, u komunističkom periodu, nije bilo nimalo lahko. Neko je izrekao ovu važnu misao:“ Mevtul-alimi – mevtul alemi.“ „Smrt jednog učenjaka je kao smrt cijelog svijeta.“

Molim Allaha dž.š. da hafiza Idriza nagradi džennetom.
Rahmetullahu alejhi rahmeten vasi'ah!

El-Fatihah!

U Minhenu, 19.11.2010 g.



Ostali prilozi:
» POTPUNI PORAZ POLITIKA DODIKA I ČOVIĆA
Dženana Karup Druško | 25. November 2020 22:18
» SAUDIJSKI REŽIM I MASAKR VJERSKIH UČENJAKA
Dr. Džemal Abdussettar | 24. November 2020 00:39
» KRENULO JE, KRENULO!
Mr. Milan Jovičić | 17. November 2020 15:33
» POVIJESNO BREME TIŠTI - TO SE OČITUJE U (NE)IZLASKU NA IZBORE
Željko Milićević | 16. November 2020 16:13
» U SE I U SVOJE KLJUSE
Željko Milićević | 14. November 2020 12:31
» ČETNIČKI FAŠIZAM I BARBRIZAM U MOJOJ BAŠTI
Mensud Alićušić | 13. November 2020 03:24
» UVOD U TEKTONSKE PROMJENE NA POLITIČKOJ SCENI
IFIMES | 09. November 2020 19:11
» BRAVO, INZKO, VI BRANITE BOSNU!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 06. November 2020 15:00
» SAMO ZA SLOBODNE I RAZUMNE INSANE!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 03. November 2020 22:47
» ČOVIĆEVA DADILJA - TKO JE TO?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 02. November 2020 16:39
» BIDEN JOŠ `93 PREDVIDIO GENOCID U SREBRENICI
Vijesti.ba | 31. October 2020 18:51
» OTVORENO PISMO MACRONU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 31. October 2020 14:29
» MEVLUD - ŠTA JE TO?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 29. October 2020 15:57
» ZAŠTO ONI MRZE, A MI VOLIMO MUHAMMEDA, A.S.?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 28. October 2020 17:09
» MISKIN MACRON TREBA NAŠU POMOĆ
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 27. October 2020 18:52
» NACIONALNI SUICID – ŠTA JE TO?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 26. October 2020 20:12
Ostali prilozi istog autora:
» „MEDINSKO NASLJEĐE“
28. March 2016 01:24