Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin: Svjestan sam koja ih je tuga sustigla, poput ubitačnih virusa COVID-19, ali su građani godinama trpili njegovu diktaturu i konačno su shvatili da do promjena mora doći. Nadati se da će Srbi u RS-u uskoro uvidjeti, stati pred ogledalo i konačno zaključiti da je vrijeme da se njihovi „nacionalistički čipovi“ veliko srpske naravi, moraju da mijenjaju. Neće im pomoći niti njihov Vučko sa svojim vučićima, niti Sinod sa patrihajrom Irinejom i svim Crkvenim vjerodostojnicima, koji ne propagiraju kako treba od Boga definisano Evanđelje sa njegovim porukama i postulatima, da prije svega „vole i ljube bližeg svoga“ bio li to komšija ili susjed.

Kako sam ovih dana intezivno pratio rezultate izbora u svim lokalnim zajednicama na teritoriji Bosne i Hercegovine, iz više razloga sam zadovoljan.
Prije svega, kao bosanski Srbin naročito sam zadovoljan promjenama u Banja Luci, Bjeljini i Srebrenici.
Uz iskrene čestitke novo izabranim Gradonačelnicima, istovremeno izražavam iskreno saučešće diktatoru, despotu i guslaru Miloradu Dodiku i njegovim svim „ dodikovcima, a posebno Igoru Radojčiću, Nikoli Špiriću, Željki Cvijanović, Draganu Lukaću i inim drugim „ulizicama“ poltronima i veliko srpskim nacionalističkim elementima iz guslarove ergele ili stada.

Upravo i mogu blejati kao njegovo stado preko Romanije i cijeloj RS ili galopirati, kao njegovi „lipicaneri“ naviknuti na zob i sijeno iz njegovih torova.

MILORAD DODIK: Tužan sam zbog Banjaluke, koalicioni partneri su bili licemjerni.

Svjestan sam koja ih je tuga sustigla, poput ubitačnih virusa COVID-19, ali su građani godinama trpili njegovu diktaturu i konačno su shvatili da do promjena mora doći.

Nadati se da će Srbi u RS-u uskoro uvidjeti, stati pred ogledalo i konačno zaključiti da je vrijeme da se njihovi „nacionalistički čipovi“ veliko srpske naravi, moraju da mijenjaju.
Neće im pomoći niti njihov Vučko sa svojim vučićima, niti Sinod sa patrihajrom Irinejom i svim Crkvenim vjerodostojnicima, koji ne propagiraju kako treba od Boga definisano Evanđelje sa njegovim porukama i postulatima, da prije svega „vole i ljube bližeg svoga“ bio li to komšija ili susjed.

Očevidci smo dešavanja u Banja Luci i njihovim Skupštinskim besjedama i ponašanjima mnogih sudionika u neposrednim komunikacijama i žestokim vrijeđanjima svojih sunarodnjaka istoga roda, sa drugim stanačkim pripadnostima ili objektivnog posmatranja situacije i konkretnih problema u njihovom entitetu.

Bet demokratije i civilizovanih odnosa i ponašanja, nema sreće, čak niti u životinjskom svijetu, a posebno među svojim rodom i porodom.

Doprinijela je tome cjelovita ideološka doktrina i matrica nacionalističkih uzusa ponašanja i vladanja, prije svega vladajuće stranke SNSD-a i njegove diktature, sa svojim partnerima u vlasti.
Guslao je Milorad Dodik godinama sa otrcanim notama i tonovima, veliko srpskog nacionalističkog karaktera, što je dosadilo i pticama na granama.

Pokušaji da se srode i porode sa Srbijancima, kratkoga su daha i ničemu dobrome ne vode, jer je nadanje u „veliku Srbiju“ fatamorgana ili najveća ludost na pomisao ljudskoga bića sa naših prostora, ma kako se oni zvali.

Kao građanin grada Mostara i rođeni Sarajlija, ponosan sam na svoje porijeko i pripadnost Bosanskim Srbima, za razliku od zalutalih i pomahnitalih „dodikovaca“ koji bi obuli srbijanske opanke i pribavili njihove pasoše, zaboravljajući koja ih je majka rodila i na kojem su tlu ove zemaljske kugle rođeni.

Kako je to ponajbolje i poručio naš Aleksa, kojega oni nažalost tako svojataju, jer on nije Srbin njihovih nacionalističkih korijena;
„Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova....“ /Aleksa Šantić, Ostajte ovdje/



Upravo se u gradu Mostaru i ponajbolje vidi i osjeti njihovo ponašanje, mržnja i zavađanje između čestitih i pravih bosansko-hercegovačkih Srba, koji su cijelo vrijeme agresije ostali u svome gradu i Srba povratnika tzv „dodikovaca“ sa Crkvenim vjerodostojnicima od vladike Grigorija i inih, koji su nas „prekrstili“ na neke rezervne Srbe.

Dakle, nismo mi pucali sa Čobanovog polja i sa Podveležja u vrijeme njihove agresije na naš Mostar i nismo učestvovali u stvaranju njihove genocidne tvorevine Republike srpske.
Spremaju se oni, da sa svojim ideološkim jaranima i agresorima istoga kova, sljedbenicima Blajburško- Ravnogorske pokorone svite, nastupe zajednički i na sljedećim izborima u Mostaru, kako bi obezbjedili dominantni broj vijećnika u Gradskom vijeću i od grada napravili veliko srpko- hrvatsku kasabu, koju su svojim urbicidom istu smišljeno razarali.
Nadati se i u ovome gradu pojavi jednog Draška ili sličnog njemu, koji će uspjeti animirati svoje istomišljenike i zaljubljenike u svoj Mostar, na dobrobit i svih njegovih građana.



Paralelno su formirali i svoju, Paljansku „Prosvjetu“ kao nasljedstvo i amanet i njihovog glavnog ideologa i Haškog zločinca, psihijatra Radovana Karadžića.
Ova ludost kraja nema, jer će im njihov doktor sa luđačkom terapijom i vječno ostati u nekim svjetskim kazamatima, a ovi Srbi sa svojim Miloradom Dodikom i njihovim sljedbenicima će nestajati sa ove naše društveno političke scene, kako to ovih dana i nestaju u Banjoj Luci, Bjeljini i inim destinacijama.

Na izborima za Gradonačelnika Banja Luke, te neosvoje destinacije „dodikovaca“, gle Božijeg čuda, pobjeđuje mlađani Draško Stanivuković iz oporbe.

Draško, hrabri momče, pratim sve tvoje istupe pod svodovima vaše Skupštine, kao i tvoje aktivnosti u javnosti na ulicama Banje Luke.

Dobio si vlast Gradonačelnika, građani su ti dali povjerenje, uz čestitke iskreno i dobronamjerno ti upućujem poruke da znaš da ti neće cvjetati ruže, niti će ti biti lako obavljati tu funkciju, u takvom diktatorskim i autokratskom režimu među „dodikovcima“ i sa njihovim samoproglašenim kraljem u RS-u, kao i velikim Srbinom, ali ne i Bosanskim Srbinom.

Znam da ti je srce jako, mladalačko i hrabar si,nisam siguran da toliko voliš ovu nam, za mene lično kao bosanskog Srbina i jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, recimo kao i svoju Banja Luku.
Da li ti razum dobro misli i oči vide ono što njeni građani sve vide i da li ćeš čuti sve što trebaš čuti i što građani žele?

Neće ti biti lako, da si svjestan i razuman toga, sve dok vam je ovaj guslar i njegovi poslušnici, ulizice i sljedbenici njegove veliko srpske nakaradne ideologije, da se trebaju ili moraju i svi Srbi naći u jednoj „velikoj Srbiji“.

Zato je i nužno, pod hitno tog guslara otpremiti u vilu na Dedinju, kriminalno stečenu, neka tamo gusla dok mu se njegov psihijatar sa odgovarajućom terapijom ne vrati iz Haga ili nekog bjelosvjetskog kazamata.

Pobjedio si, Draško mlađani, građani su ti ukazali povjerenje i hvala im, ali si stavljen u veliko iskušenje, koje ti može činiti i sreću ali u takvim okolnostima i sa „dodikovcima“ u okruženju, prije će ti nanijeti nesreću.



Slušajući stavove i prijetnje prema tebi tog guslara i ovih dana, kao i ranije ispod Skupštinog svoda, očigledna je njegova i njihova mržnja na djelu, kao potencijalna nesreća tvoja, koju ne možeš naslutiti.
Kako to piše, uvaženi doktor Mustafa Cerić: „Pobjeda može biti bolest, a poraz može biti lijek. Sve ovisi o stanju duha i uma kod čovjeka, koji ima pobjedu. Ako su mu duh i um zdravi, onda će i njegova pobjeda biti zdrava a vlast blagodat za narod i državu, ali oko su mu duh i um bolestni, onda će i njegova pobjeda biti bolesna a vlast prokletstvo za narod i državu. A poraz može biti lijek ako se poražena vlast opameti i vrati se svom izvoru odakle je potekla.“ /završen citat/