Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||
|
Vijesti
NAKON RUŠENJA STAROG MOSTA 1993. GODINE, MOST KAMENICA ZNAČIO JE ŽIVOT U MOSTARU Ljeto ratne 1992. godine Mostar je dočekao samo sa jednim mostom. Bio je to čuveni Stari most, koji je godinu i po kasnije, 9. novembra 1993, srušen granatama ispaljenim sa položaja Hrvatskog vijeća obrane. U zimu 1992. Mostarci su došli na ideju da grade most Kamenica koji bi između tada srušenih Lučkog i Mosta Hasana Brkića, spojio naselja Luka i Donja Mahala. Most je u promet pušten u proljeće 1993, dva mjeseca prije početka napada HVO-a na lijevu obalu Mostara. Činila su ga četiri betonska pilona, spojena čvrstim sajlama, a kompletan dojam upotpunjavala je drvena podloga za gazišta. U vremenu nakon rušenja Starog, most Kamenica je za izolovano stanovništvo Donje Mahale bila životno važna. Most je izgrađen u blizini porodične kuće Azera Peze, koji je i sam dao značajan doprinos tokom gradnje. I danas na ostacima nekadašnjeg mosta ostao je grb Republike Bosne i Hercegovine i natpis “Prva mostarska brigada“, koje je iz jablaničkog preduzeća "Granit" u Mostar donio upravo Pezo. “Bio je tu u blizini i takozvani Tenzin most, koji je poput Kamenice u tim teškim godinama bio važan za građane ovog dijela Mostara. Radila ih je inžinjerija Armije RBiH, a pomagalo je i stanovništvo Luke i Donje Mahale“, prisjeća se Pezo u razgovoru za Anadolu Agency (AA), koji je sa velikom tugom primio vijest o rušenju Starog mosta. “Naš sugrađanin Eldin Palata jedan je od ljudi koji su snimili rušenje Starog mosta. Pamtim i dan u kojem smo gledali taj snimak. I Kamenica je također granatirana nakon Starog mosta, pa je nažalost porušena i ona. Ipak, kasnije smo improvizacijama uspijevali prelaziti Neretvu sa jedne obale na drugu, a imali smo i čuvenu korpu koju smo preko sajle slali sa jedne obale na drugu i tako prebacivali hranu i lijekove“, govori dalje Pezo. Danas na Kamenicu podsjećaju ostaci mosta, a odavno se među Mostarcima spominje i mogućnost obnove. Jedan od inicijatora je i Udruženje građana "Sinovi Mahale", koje egzistira upravo u blizini nekadašnjeg mosta. “Kamenica je zaista mnogo značila, jer je u tom teškom vremenu služila za prebacivanje hrane, ranjenika i vojne opreme. Iskreno, osim ratnih dejstava, ponekad bi opasnost za ljude koji su je prelazili predstavljala i nabujala Neretva“, prisjeća se predsjednik Udruženja Dževad Pašić. Navodi i da članovi Udruženja imaju veliku želju za obnovom Kamenice, i to u autentičnom izdanju, dok u institucijama za to danas nažalost ne postoji volja. “Mi smo u mogućnosti prikupiti određena sredstva za obnovu, međutim trebao bi i neko iz vlasti da prepozna, ako ništa onda historijsku važnost mosta, i pomogne nam“, naveo je Pašić. U poratnom vremenu obnovljeni su svi u ratu porušeni mostovi, uključujući i Lučki, odnosno Most Hasana Brkića, koji se nalaze u blizini Kamenice. |