Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

Tako govori Albanac Shaip Kamberi u Narodnoj skupštini Republike Srbije
OD SRBIZACIJE JUGOSLAVIJE DO VUČIĆIZACIJE SRBIJE
Autor: Shaip Kamberi
Objavljeno: 29. October 2020. 13:10:53
SHAIP KAMBERI, narodni poslanik: Imate priliku da dokazujete kolektivnu savjest Srbije. Da obezbijedite majkama da ne umru dok ne sahrane svoju djecu dostojanstveno. Da djeca saznaju kako su im ubijeni očevi, majke, djedovi, nane / bake i drugi najbliži. Da silovane žene ne moraju da se postide, jer ima takvih koji misle da je njihova krivica za ono što im se dogodilo.
Dužni ste prije svega svom narodu. Dokažite smjelost i odgovornost. Ako ne za Albance, onda za Srbiju za koju kažete da je volite.
Nema prosperiteta u odnosima među narodima bez pomirenja. Nema mira i budućnosti bez suočavanja sa prošlošću. U nijednom društvu.



Shaip Kamberije lider Partije za demokratsko djelovanje, član je aktulenog saziva Narodne skupštine Srbije. Prije posljednih paralmentarnih izbora u Srbiji bio je predsjednik općine Bujanovac. Od 90-tih godina njegova stranka je učestvovala na parlamentarnim izborima u Srbiji i bila je zastupljena u parlamentu, izuzev u periodu od 2000. do 2007. godine, kada je zakon propisivao cenzus od 5 odsto i za stranke nacionalnih manjina.
Kritičko obraćanje bez dlake na jeziku poslanika Shaipa Kamberija u Narodnoj skupštini Srbije, izazvalo je oduševljenje u demokratskoj javnosti baška u državama Balkana. Čak ga ni prekid i upozorenje od predsjedavajućeg Ivice Dačića nije spriječilo da smireno i dostojanstveno nastavi sa obraćanjem.
Preporučujemo da pažljvo pročitate ili pogledate obraćanje Shaipa Kamberija u Narodnoj skupštini Srbije, bez obzira na srpski velikonacionalistički i četnički ambijent. Iz otvorenog kritičkog obraćanja vlastima Srbije u kontinuitetu puno se toga iz ovog obraćanja može naučiti.
Čestitamo narodnom poslaniku Shaipu Kamberiju na dostojanstvenom obraćanju i držanju, sa željom da istraje u demokratskoj borbi za svoj albanski narod, ali i sve druge slobodarske narode, kojima je potrebna sloboda a ne ropstvo.
Također, Bošnjaci.net se posebno zahvaljuju poslaniku Shaip Kamberiju na ustupljenom obraćanju u pisanoj formi, koje u cijelosti objavljujemo kako bi se i na ovaj način naši čitatelji obogatili novim saznanjem o situaciji u Srbiji.



Poštovani građani, dame i gospodo, narodni poslanici,
mirëdita - dobar dan!
Sudeći prema vašim reakcijama na moj govor sa prethodne sjednice, i ukoliko bih poslušao savjet koji Mehmed Meša Selimović daje „čovjeku kome želi dobro“ da „ne govori uvijek ono što misli“, ja bih danas trebao da šutim. Međutim, ja nisam ovdje izabran da bih šutio, nego upravo suprotno, da bih rekao ono sa čim se ne slažem.
Ja sam ovdje zahvaljujući glasovima Albanaca Preševske doline. Čast mi je da predstavljam i građane koji su dali glas jednoj autohtonoj bošnjačkoj stranci u Sandžaku - SDA.
Dakle, da raščistimo – ja ne predstavljam ni „žute“, ni „plave“, ni „crvene“, ni „crne“.
Danas se od nas traži da podržimo izbor nove vlade Republike Srbije. Nove vlade, sa istim premijerom. Sa istim šefom. Gdje je predsjednik i premijer i vlada i parlament “l’état c’est moi”! „Država to sam ja!“

Drugčije od Vlade, Parlament je novi. Poseban. Jedinu opoziciju u njemu čine poslanici Ujedinjene Doline i SDA Sandžaka. Ko bi i mogao pomisliti da jednog dana, jedinu parlamentarnu opoziciju u Srbiji mogu činiti Albanci Preševske doline i Bošnjaci Sandžaka! Šest poslanika od 250! Baš tužno za demokratiju.

Ovakav parlament nije mogao da proizvede čak ni Slobodan Milošević.

Ali eto, gospodin Vućić i gospodin Dačić su se pokazali efikasniji od svojih ideopolitičkih očeva. Ova koalicija, sastavljena od takozvanog desnog i lijevog centra, proizvela je, kao nikad do sada u pluralističkoj Srbiji, totalitarnu vlast. Naravno, preko izbornog procesa. Kao i svi moderni totalitarizmi i autoritarizmi.



Jedina istina parole „Srbija kao Evropa“ jeste „Srbija kao Bjelorusija“. Iako u Minsku opozicije ima barem na ulicama.

Ali naravno, kako godine prolaze, retuširani radikali se brinu za svoj imidž. Ko bi najbolje predstavljao njihov „pro-evropski“ imidž nego predsjednik Vlade: žena, liberal, školovana na zapadnim univerzitetima i porijeklom iz civilnog društva. Vlada sa 11 žena. Multietnička - donekle, sa pripadnicima manjina bez prave izvršne vlasti i dovoljnog manevarskog prostora. I šlag na torti, sada i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog.

Kako lijepo izgleda. Perfektan scenario.

Dobro došli u raj stabilnosti i progresa. Srbija mirotvornija od Švedske i Njemačke sa neonacističkim prijetnjama, ili Španije sa svojim separatistima.

Nema više fotografija sa planina oko bombardovanog Sarajeva. Nema više govora „100 muslimana za jednog Srbina!“ Od ministra informacija i šefa propagande Miloševićevog režima, vidimo ih po kancelarijama u Washingtonu i Briselu za potpisivanje sporazuma i sa čelnicima bivše UČK.

Poneka fotka sa drugarom Čedom Jovanovićem, poneki verbalni duel i sa Vojislavom Šešeljem, koji se maestralno koristi za prikazivanje prividne prijetnje da „postoji i gora opcija od nas“.

Jučerašnji piromani su transformisani u današnje vatrogasce. Obučeni u odijela demokratskih reformatora.

SHAIP KAMBERI: Od ideje srbizacije Jugoslavije došli smo do vučićizacije Srbije. Danas se ne može zamisliti Srbija ni kao Republika Srba, nego kao Republika jednog čovjeka. Jednog čovjeka, čija vlast jača dok potencijal Srbije pada. Prije svega demografski. Ljudi su bježali zbog ratova, sada se bježi zbog autoritarizma. Jadno je bilo juče, jadno je i danas.
Zašto da ne, kada opozicija u Beogradu svakim danom dokazuje nesposobnost da proizvede realni diskontinuitet sa „ancient régime“ „drevnim režimom“.

Danas, Srbija ima vlast koja je navodno “garant regionalne stabilnosti i mira”. Sa “modernim” političkim diskursom, mažena od svjetskih centara moći kojima je draža „stabilokratija“ negoli demokratija.

Srbija „cvjeta“.

S jedne strane, sastanci i zabave sa Donaldom Trampom, Angelom Merkel, Emanuelom Macronom, Redžep Tajipom Erdoganom, Vladimirom Putinom, Bakirom Izetbegovićem, Andrejom Plenkovićem, Milom Đukanovićem, Josep Borelom, pa i sa Hashimom Tačijem i Edi Ramom.

S druge strane “deep state” i “capture state”. Svakodnevni jezik mržnje i seksisam, linčovanje, ocrnjivanje, prijetnje opoziciji i manjinama. Ksenofobija cvjeta. “Šiptari”, “Turci”, “ustaše”, “NATO zločinci”, “lopovi” – je svakodnevni žargon sistematske propagandističke mašinerije.

U takvom psihološkom ratu ko bi bio bolji za zadatak ministra policije negoli bivši portparol Mire Marković, takozvani “ratni huškač” iz '90-tih, koji u ratu izbjegava odsluženje vojnog roka i mobilizaciju da bi se našao na plažama Sejšelskih ostrva, odakle se prati izbor Miss svijeta. Takozvani ljevičarski radikal crne košulje, pseudo-čegevarista, koji se i diči uvredama koje upućuje manjinama, čime na najbolji način potvrđuje onu Filipa Davida, da je “primitivizam zarazan. Kultura primitivaca u mračnim vremenima postaje državna kultura, njihovi idoli – idoli masa”.

Pogledajte u koje ste bijedno političko, socijalno, ekonomsko, kulturno, zdravstveno i obrazovno stanje doveli Srbiju, vi, samozvane patriote!

Srbiju Dimitrija Tucovića, Danila Kiša, Bogdana Bogdanovića, Ivana Djurića, Borke Pavičević...

Vjerovatno se svi oni prevrću u grobu.

Ali i ova autokratija i kakokracija ima svoj vijek trajanja. Neće vam pomoći ni taktika geopolitičkog balansa kao smiješna kopija Titove Jugoslavije. Dovoljno je gledati sliku predsjednika Vučića u Ovalnoj sobi Bijele kuće, od 4. septembra, da bi se shvatila realnost. Bez da analiziramo preuzete obaveza od strane onoga koji se 1999. zakleo da “nikada neće amnestirati Amerikance za NATO bombardovanje”.

Poštovane kolege!
Svjestan sam da me slušate sa predrasudama i subjektivizmom zbog mog identiteta. Da, istina je. Ja sam Shaip Kamberi, Albanac iz Velikog Trnovca. Predsjednik sam PDD, koja se od ’90-tih institucionalno zalaže za prava Albanaca. Kao što je istina da imam pasoš Republike Srbije i da plaćam poreze ovoj državi.

Ali u današnjoj Srbiji nema više značenje državljanstvo i građanstvo. Mada niti poznavanje srpskog jezika, ako si „drugačiji“.

A tamo gdje državljanstvo i građanstvo nemaju značenje, kako očekivati slobodu i jednakost?

Današnja Srbija je, prije svega, problematična za samu sebe. Jedna Srbija koja nije demokratizovana ni padom jednopartijskog sistema, kada je srušen Ivan Stambolić, (kasnije ubijen od eksponenata službe bezbjednosti tadašnje vlasti), ni padom Miloševića 5. oktobra, (događaj koji je prethodio ubistvu Zorana Đinđića, dok nalogodavci ovog atentata žive još u slobodi, jer se u tišini smatraju herojima).

Od ideje srbizacije Jugoslavije došli smo do vučićizacije Srbije. Danas se ne može zamisliti Srbija ni kao Republika Srba, nego kao Republika jednog čovjeka. Jednog čovjeka, čija vlast jača dok potencijal Srbije pada. Prije svega demografski. Ljudi su bježali zbog ratova, sada se bježi zbog autoritarizma. Jadno je bilo juče, jadno je i danas.

Ali neka, važno je da Srbija ima svog gospodara od koga zavisi sudbina svakoga od nas. I sudbina ove Vlade, koja je proglašena privremenom i pijre nego što je i izabrana.

 Šta očekivati od Srbije, koja nije u stanju da identifikuje svoje antifašističke ličnosti i pokrete?

 Od jedne Srbije, koja izjednačava partizane i četnike?

 Kako očekivati od Srbije, koja ne prepoznaje granice svog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, da odustane od hegemonističkih politika?

 Srbija, koja nije u stanju ni postmortum da cijeni Zorana Đinđića – kako će cijeniti svoje nacionalne manjine?

 Od Srbije, koja nema volju da razjasni ubistvo Slavka Čuruvije, kako očekivati da razjasni ubistvo braće Bytyqi?

 Od Srbije, koja sebe smatra istorijskom žrtvom, kako očekivati da će ponuditi zvanično izvinjenje drugim narodima?

 Od Srbije, koja veliča Ratka Mladića, kako očekivati zvanično priznanje genocida u Srebrenici?

 Od Srbije, koja štiti Ljubišu Dikovića i Božidara Delića, nećemo očekivati priznanje ratnih zločina nad civilima Rečaka, Meje, Korenice i Qyshku.

Kažete da se danas bira jedna progresivna Vlada. Najdemokratskija u istoriji Srbije.

 Ako je tako, onda pozivam gospođu Brnabić na jednu zajedničku posjetu. Nisam je vidio na izložbi o ratnim zločinima počinjenim na Kosovu, koja je prije nekoliko dana održana stotinu metara odavde.

 Pozivam gospođu Brnabić da posjetimo Batajnicu, gdje se nalaze civilne žrtve, za koje i danas ponavljate da su vaši državljani. Budite drugačiji od vaših šefova.

Izvolite, gospođo Brnabić! Pogledajte sami Batajnicu, Perućac, Petrovo selo i Rudnice.

Staro Sajmište i Jasenovac može poslužiti kao inspiracija.

Slušajte sami prezimena: Berisha, Duriqi, Bogujevci, Jashari, Hoti, Qaushi
itd.

Zamislite djecu, žene i starce koji su – samo zato što su imali drugačija imena i drugačiju kulturu – monstruozno ubijeni, tajno preveženi kamionima 400 kilometara od mjesta zločina, od strane organizovanih državnih struktura, koje su bile dužne da očuvaju njih i njihova dobra.

Ovi ratni zločini su naređeni, organizovani i sprovedeni od državnih struktura, od zvaničnika Republike Srbije, države čijeg premijera danas birate.

Imate priliku da dokazujete kolektivnu savjest Srbije. Da obezbijedite majkama da ne umru dok ne sahrane svoju djecu dostojanstveno. Da djeca saznaju kako su im ubijeni očevi, majke, djedovi, nane / bake i drugi najbliži. Da silovane žene ne moraju da se postide, jer ima takvih koji misle da je njihova krivica za ono što im se dogodilo.

Dužni ste prije svega svom narodu. Dokažite smjelost i odgovornost. Ako ne za Albance, onda za Srbiju za koju kažete da je volite.

Nema prosperiteta u odnosima među narodima bez pomirenja. Nema mira i budućnosti bez suočavanja sa prošlošću. U nijednom društvu.

Što se Albanaca koji žive u Srbiji tiče, dokazali ste tokom prethodnog mandata da niste zainteresovani da ih integrišete kao ravnopravne građane. Jedina razlika vaše vladavine jesu drugačije metode diskriminacije.

Vlada „Brnabić 1“, nije preduzela ništa da bi realizovala tri sporazuma koje je Republika Srbija potpisala sa izabranim predstavnicima Albanaca Preševske doline.

Niste deblokirali dijalog između vlade i izabranih zvaničnika Doline. Niste pokrenuli nijednu značajniju zakonsku promjenu, a kamoli ustavnu, koja poboljšava položaj i prava manjina uopšte, a posebno Albanaca.

Preševo, Bujanovac i Medveđa predstavljaju tipičan primjer diskriminisanog regiona. Ranije metode diskriminacije su zamijenjene “nevidljivim-modernim” metodama.
Region se nalazi pod “legitimisanom” vojno-policijskom opsadom, najnižim nivoom predstavljanja u državnim institucijama i “obrazloženim” nedostatkom investicija.
Čuli smo prije neki dan ovdje da predsjednik Vučić otvara fabrike od Subotice do Vranja. Praktično do Vranja, ne Bujanovca i Preševa, Tutina ili Sjenice. I nemojte mi reći da u tim opštinama lokalnu vlast imaju Albanci ili Bošnjaci. Jer, ovdje nije rečeno da te fabrike otvaraju predsjednici opština od Subotice do Vranja, već da ih otvara predsjednik Vučić. Pozivam predsjednika Vučića da barem po jednu fabriku otvori u našim opštinama.

Možemo koristiti i statističke podatke.

Ovom prilikom Vas pozivam da, kad možete, lično nam Vi, nama poslanicima, predstavite etničku strukturu zaposlenih u Regionalnoj bolnici u Vranju. Bolnice koja pokriva i Preševo i Bujanovac. Ili pak Službe za katastar nepokretnosti ili naplatne rampe u Bujanovcu. Za početak je i to dovoljno.

Poštovani poslanici!
Manjine, posebno Albanci i Bošnjaci, možda su iz vašeg ugla gledanja “crnci”, “Tatari”, “Alžirci” i “Ujguri” današnje Srbije. Ali oni nisu jedini diskriminisani.

Stanje građana opština Južne Srbije najbolje oslikava vaša “neoliberalna” i kleptokratska politika, koja svaki dan produbljuje ne samo etničku podjelu, već i socijalnu nejednakost između regiona Srbije.

Zoran, Slavica, Goran i Vesna iz Vranja, Surdulice, Bosiljgrada, Trgovišta – podjednako su siromašni i bez posla kao Ilir, Teuta, Vjollca, Alma i Muhamed iz Bujanovca, Tutina, Preševa i Sjenice.

Zbog svega ovoga Poslanička grupa Ujedinjena Dolina - SDA Sandžaka, ne može da podrži ovu Vladu. Mi čak smatramo da što kraći bude mandat ove Vlade i ovog Parlamenta, toliko su veće nade za jačanje slobode, demokratije i jednakosti. Bez vas i vaših političkih sijamaca.

Zahvaljujem.



Ostali prilozi:
» PORUKA POBJEDE I PORAZA
Elmedina Muftić | 24. November 2020 14:31
» MANDRKNO ZAIM
Said Šteta | 24. November 2020 01:40
» USTAO JE STARI, USTAĆE I NAŠ MOSTAR!
Mr. Milan Jovičić | 24. November 2020 00:30
» A ŠTA ĆE MENI JOŠ JEDAN PAPIR U DŽEPU?
Željko Milićević | 23. November 2020 13:52
» ZULUM JE STROGO ZABRANJENO ČINITI ALI I TRPITI
Aziz Hurem | 23. November 2020 13:39
» PRETPOSTAVKE UBRZANJA INTEGRACIJE BOSNE I HERCEGOVINE U EU
Dr. Mirko Pejanović | 21. November 2020 15:11
» U DEJTONU JE MOGLO BOLJE
Akademik dr. Suad Kurtćehajić | 21. November 2020 11:57
» BLEJANJE MILORADA DODIKA U STUDIJU N1
Mr. Milan Jovičić | 20. November 2020 19:56
» ĐON-OBRAZ
Željko Milićević | 20. November 2020 14:08
» KU(MI)R U ORAHOVICI
Said Šteta | 16. November 2020 16:03
» DAN POSLIJE - IZBORA?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 16. November 2020 14:52
» NJEGOŠ VAŠ NASUŠNI
Šemso Agović | 14. November 2020 16:27
» DOK ČEKAM HALIFU
Said Šteta | 13. November 2020 16:37
» TITONOSTALGIČARI – ŠTA JE TO?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 12. November 2020 17:30
» ZA KOGA GLASATI I KOGA IZABRATI
Aziz Hurem | 12. November 2020 01:32
» NAČELNICI I GRADONAČELNICI SU NAJBOLJI DIO VLASTI U BIH
Muhamed Mahmutović | 11. November 2020 17:48
» PAMET CARUJE, SILA KLADE VALJA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 11. November 2020 15:04
» ODBRANJENA DRŽAVA RBIH JE SPOMENIK HEROJA
Emir Ramić | 11. November 2020 14:59
» JOE BIDEN - 46. AMERIČKI PREDSJEDNIK
Zijad Bećirević | 10. November 2020 15:32
» PROMJENE ILI TRANSFORMACIJA?
Mesud A. Ramić | 09. November 2020 21:30