Autor: Mr. Milan Jovičić

MR MILAN JOVIČIĆ, MOSTARSKI SARAJLIJA, BOSANSKI SRBIN: Kočničari su oni poodavno prepoznatljivi i svih naših demokratskih procesa na putu za Evropsku uniju. Nisu oni ni za kakvu građansku državu, već su zagovornici „čistokrvnih“ tvorevina genocidnih radnji, prema ideološkim uputama svih svojih prethodnika od Pavelića i Mihajlovića, preko Miloševića i Tuđmana i sve do Radovana, Ratka, Milorada, Dragana i inih njihovih sljedbenika.

Tako bi često naši stari i mudri govorili za šejtane koji bi se sličnim povodom okupljali.
Posebno, imajući u vidu susrete sa dva ortodoksna, naša bosansko-hercegovačka nacionalistička bića, koji su ujedno i predsjednici najvećih nacionalističkih stranaka, HDZ-a i SNSD-a!

Dvije izrazite prepoznatljive krtice, koje permanentno podrivaju naš državnički sistem, ignorišući i sve vrijednosti ove nam jedine domovine Bosne i Hercegovine, osporavajući i njen legitimitet, suverenitet i samoopstojnost njenih građana i naroda.

Istina je da su guslar iz Laktaša Milorad Dodik i orguljaš iz mostarskih Bara Dragan Čović, pipci otrovničke obotnice, kao izrodi njihovog srpsko-hrvatskoga roda, sa ideološkim poukama svojih mentora Slobodana i Franje, iz Karađorđeva i sa Gazimestana.

Izvršioci su zlih nakana psihijatra Radovana i zlikovca Ratka i cjelokupnog UZP kod Hrvata, kao i mnogih već presuđenih agresorskih osuđenika i Haških optuženika.

Pridružio im se, kao domaćin, lično i Aleksandar Vučić, kao pion i sljedbenik svoga mentora, ratnog zločinca Vojislava Šešelja, sa kojim je 1995. godine i zajednički nosio ubojitu pušku iznad Sarajeva.
Osuđeni ratni zločinac svjedoči, Šešelj: Vučić mi je svjedok, maljutka me umalo pogodila na Poljinama kod Sarajeva.

- „Ja nisam komandovao stručnim operacijama, jer takvog vojničkog znanja nemam, i ne bih se usudio da vodim jedinicu, nisam bio obučen, ali sam bio na prvoj liniji fronta gdje god sam išao i izlagao se velikim rizicima. Uostalom, predsjednik Republike (Aleksandar Vučić) mi je svjedok da me je maljutka na Poljinama kod Sarajeva za pola metra promašila, a Tomislav Nikolić i Nikola Popašen bili sa mnom u autu koji je vozio vojvoda Vasko Vidović“. /citat Šešelja iz Ćirilice/



Rezonujući, da je bilo riječi o 18-to godišnjaku, prema narodnome „mladost je ludost“ kada je ovaj isti Vučko nosio pušku iznad Sarajeva, da će se urazumiti i promjeniti.

Uz ignorisanje genocida i svih nečasnih agresorskih radnji, njegovih sunarodnjaka, evo u ovo mirnodopsko doba nastavlja intezivnu suradnju i zajedničku večeru sa dvojicom naših najvećih negatora mnogih naših Bosanskohercegovačkih vrijednosti, kao i sramnih agresorskih aktivnosti njihovih sljedbenika, na našim prostorima.

Šta li bi to mogli oni na zajedničkoj večeri i trabunjati, uz Dodikovu šljivovicu i Draganovu „blatinu“ uz pripremljenu Vučkovu salatu.

Pijanska besjeda „čistokrvnog“ nacionalističkog trojca u Beogradu!

Kao bosanski Srbin, beogradski student i inžinjer graditelj mnogih industrijskih fabrika po Srbiji, te kao rođeni Sarajlija i stanovnik grada Mostara, moja malenkost magistar Milan Jovičić, neposredni sam sudionik i vizionar svih agresorskih nakana u svojoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini.

Otuda sam i veoma dobar poznavalac likova i nedjela, našega nacionalističkoga dvojca despota i diktatora iz genocidne RS, nekadašnjeg „drugara sa crvenom maramom“ Milorada Dodika, kao i njegovog nacionalističkoga pajdaša i mentora, samozvanog akademika, moćnoga doglavnika Dragana Čovića, koji je bio u stanju mijenjati i tokove rijeka u svojoj genocidnoj fiktivnoj tvorevini Herceg Bosni.



O Vučku i njegovim vučićima i nije potrebno mnogo pisati, mnogo je toga napisano i izrečeno u Haškom Tribunalu, a istorija će sve iznijeti mlađanim generacijama, koji se mogu stidjeti i sramiti i svoga srpsko-hrvatskoga roda, imajući ovakve vođe, despote i diktatore.

Iz ugla bosanskoga Srbina i dobroga poznavaoca mnogih aktuelnih problema u sopstvenoj domovini Bosni i Hercegovini, kada je riječ o ovim „čistokrvnim“ nacionalističkim predstavnicima srpsko hrvatskoga roda, sasvim mi je jasno o čemu bi to oni mogli pričati sa svojim domaćinom, sljedbenikom istih ideoloških nakana SANU i Karađorđeva i Gazimestana.

Evropski put i NATO, za njih je opšta farsa, obmana i laži Gebelsovih formi i oblika, za javnost, a suštinski su svi oni, njih trojica, za stvaranje velike Srbije i NDH-azije, po stopama i ideološkim stremljenjima njiohovih, Vožda i Poglavnika, čime su i svojim agresorskim dejstvima pokušali ostvariti.

Kako to nisu uspjeli agresijama, ostalo im je kao njihovi nasljednici da isto završe u mirnodopskom vremenu, poslije Dejtona.

Zaboravljaući da je u Bosni i Hercegovini i treći njen konstutivni i najveći brojno narod u Bošnjaka, koji su hrabro i prkosno branili i svoju jedinu domovinu, od ovih istih zlikovaca.

Kako nisu uspjeli u svojim ideološkim nakanama i memoranduma, u vrijeme agresije da sve Bošnjake otisnu niz Savu, Bosnu, Drinu, Neretvu i ine rijeke do Jadranskog ili Crnoga mora, nevine su ubijali, zatvarali i mučili, te na taj način su i stvarali svoje genocidne tvorevine RS i HB.



Oni bi i sada, kao „rojac četničko-ustaške“ koalicije činio iste radnje, što bi bio i predmet njihovih pijanskih besjeda, a ne Evropski put i slične lažne priče za javnost.

Kočničari su oni poodavno prepoznatljivi i svih naših demokratskih procesa na putu za Evropsku uniju.
Nisu oni ni za kakvu građansku državu, već su zagovornici „čistokrvnih“ tvorevina genocidnih radnji, prema ideološkim uputama svih svojih prethodnika od Pavelića i Mihajlovića, preko Miloševića i Tuđmana i sve do Radovana, Ratka, Milorada, Dragana i inih njihovih sljedbenika.

Na njihovu žalost, zaboravljaju oni da je ovo naša zajednička domovina, jedna i jedina, ponosna i prkosna Bosna i Hercegovina, koju niti dvostrukom agresijom nisu uspjeli okupirati i stvoriti svoje carstvo.

Borci Armije BiH, njeni zlatni ljiljani i mnogi šehidi i poginuli borci darovali su i svoje živote za njenu slobodu i opstojnost, tako da je i ovakvi nacionalistički i veliko srpsko-hrvatski elementi ne mogu uništiti.

Svi tragovi im se zaturili na njihovom zajedničkom putu ka Evropi, a večera im, kao i svi naredni susreti i gozbe kao trojca, prisjele im - da Bog da!