Piše: MR MILAN JOVIČIĆ, mostarski Sarajlija: Veoma je poželjno, još uvijek, istinski i poslušati „megafon“ ovoga grada, jer je njegovo iskustvo, znanje i dobre namjere još uvijek nedostižne za shvatanja mnogih ovdašnjih političara i politikanata, kao i rukovodećih ljudi iz vlasti bilo kojega nivoa i značaja.

Kaže Safet Oručević, kao odgovor na kritike iz SDP-a:
„Bio sam i ostat ću megafon Mostara. Lično ne učestvujem u izborima, želja mi je da probosanske snage dođu do 18 ruku u Vijeću i da izaberu gradonačelnika ili gradonačelnicu iz svojih redova“, - saopćio je Oručević.
Kada smo i konačno dobili pravo da biramo i da budemo birani kao vijećnici Gradskoga vijeća i da se pitamo neposredno za sopstvenu sudbinu i građana i grada Mostara, u ovim teškim vremenima, priznajem da mi je pamet raspamećena i odlutala je u daleku prošlost.
Da li na sreću ili na žalost, kako nisam rođeni Mostarac, kako se građani ovoga grada često deklarišu ili hvale, ali je moje viđenje i ocjena sveukupnih zbivanja u vezi statusa grada i odnosa, upravo, ovih „rođenih“ prema svome gradu i stanju u njemu sasvim subjektivne prirode.

Upravo se nalazeći u ovome predizbornome periodu, ostaje mi neminovna obaveza, da kao „mostarski Sarajlija“ objektivno progovorim riječi u sadržaju ove kolumne.
Kao birani vijećnik u dva saziva Gradskoga vijeća i njegov Predsjednik / podpredsjednik u periodu 2000/04. godine, kao visoko obrazovani intelektualac i iskusni privrednik, sasvim meritorno, bez pardona bilo kome, mogu iznijeti samo istinite činjenice, a da li će koga i povrijediti nije moja briga.

Kada se i pojave, tamo neki čelnici svojih stranaka i čine što čine, te nađu za shodno i da kritikuju i gospodina Safeta i njegove stavove i poteze, što je obično politikanstvo i demagoške floskule za brojnu javnost.

Zahvaljujući činjenici da smo imali na raspolaganju upravo takvu ličnost sa ličnim vrlinama i odlikama; istinski zaljubljenog Mostarca, borca za svoj grad i sve njene građane, vizionara, stratega, organizatora i umnog i sposobnog čovjeka, u liku i djelima gospodina Safeta Oručevića, mogli smo se istinski i upustiti u bitku u post dejtonskom periodu za pobjedu na prvim izborima za Gradsko vijeće.
Kako smo se organizovali i pripremali i kakvu smo zajedničku strategiju usvojili u cilju realizacije ovoga cilja, na čelu sa našim Safom, to samo mi neposredni saradnici iz tog koordinacionog tijela znamo, što je i nesvatljivo bilo za široku javnost.
Nije bez razloga u to vrijeme Safa naredio i uputio u Skandinavske zemlje i druge i naše predstavnike, pok. Josipa Jolu Musu, doktora Safeta Omerovića i moju ličnost, kako bi veoma uspješno komunicirali sa našom dijasporom i razgovor vodili o mnogim našim problemima grada Mostara.
Organizovano smo radili na „jedinstvenoj listi kandidata“ u borbi za građanski i jedinstveni grad Mostar, za boljitak i naš dostojanstveni zajednički život u njemu.
Uspjeli smo i pobjedili, a ciljevi našega uspjeha su dalekosežne prirode i spoznaje, da nacionalističke snage HDZ-a nisu niti u startu uspjeli ostvariti svoje ideološke nakane iz agresije na ovaj grad i naše prostore u priznavanju Herceg Bosne i njihovih nakaradnih želja trajne dominacije i majorizacije.
Međutim, bilo je to tako sve do uticaja i postojanja nakormilu svih naših ostvarenja i želja, gospodina Safeta Oručevića, a njegovim odlaskom iz Mostara, već su kola ovoga grada krenula niz brdo, ali ne i svojom zacrtanom i usvojenom stazom, koju nam je upravo i trasirao Safa sa saradnicima.
Ostali smo bez takvoga stratega i vizionara, bez čovjeka širokih pogleda i želja isključivo za dobro ovoga grada i njegovih građana.
Nemamo niti danas takvoga čovjeka, koji bi organizovao i pokrenuo učmalu i uspavanu našu sredinu i svakodnevnicu, u interesu zajedničkih interesa i ciljeva, a ne i ličnoga statusa ili bogaćenja.
Iz svoje skromnosti, danas, naš Safa veli da je samo „megafon“ ovoga grada, što je nažalost jedna gorka istina i realnost, dok su se mnogi visoko obrazovani ili možda sposobni kadrovi totalno povukli u tavorenje u sospstvenim ljušturama, valjda očekujući da im drugi donesu boljitak.
Veoma je poželjno, još uvijek, istinski i poslušati „megafon“ ovoga grada, jer je njegovo iskustvo, znanje i dobre namjere još uvijek nedostižne za shvatanja mnogih ovdašnjih političara i politikanata, kao i rukovodećih ljudi iz vlasti bilo kojega nivoa i značaja.
Kada se i pojave, tamo neki čelnici svojih stranaka i čine što čine, te nađu za shodno i da kritikuju i gospodina Safeta i njegove stavove i poteze, što je obično politikanstvo i demagoške floskule za brojnu javnost.
Uopšte se ne treba, niti vrijedi upuštati u takve rasprave i tumačenja, jer je istorija neminovni istinski tumač značaja i sposobnosti, kao i doprinosa svakoga pojedinca, za kolektivno dobro, ali ne i za induvidualno bogaćenje.
Svojim djelovanjem, bilo da je riječ o SDP-u ili Našoj stranci i sličnim inim strankama, koji ne umiju, ne žele ili neće u stvaranje zajedničkog i snažnog bloka patriotskih snaga, koji će uspjeti riješiti i status Mostara a time i boljitak za našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Kako smo na pragu predizbornih aktivnosti, neki su i zakoračili pogrešnom nogom u budućnost, ostaje nam još vremena da ocjenimo i eventualno uspijemo od svega ovoga i nešto popraviti i napraviti.
Kao iskusni intelektualac, visoko obrazovani, normalni građanin ovoga grada koji mu želim samo dobro, još uvijek samo apelujem i prizivam mnoge ostale čelnike svojih stranaka, koji istinski vole ovaj grad da se okupe u jedinstveno jezgro i sigurnu akciju sopstvenoga uspjeha na izborima, a građani će im se odužiti svojim glasovima.