Eset Muračević i naslovnica njegove nove knjige: Ostavljam trag o onima koji su hrabro i neustrašivo, ne žaleći svoj trud pa ni život, tokom minulog rata, stali u odbranu naše domovine Bosne i Hercegovine i usprotivili se fašizmu

- Biti pisac u naš zemlji, a ne biti blizak vlasti, i pritom ne podlijegati trendu komercijale već pisati o nečemu što bi trebalo govoroti o golgotama kroz koje smo prolazili tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. godine, isto je kao da sam sebe osudiš na smrt, kaže Eset Muračević, autor knjige „Sjajniji od zlata“ koja je nedavno odštampana u izdanju izdavačko-štamparske kuće „Planjax komerc“ iz Tešnja. Da bi budućim generacijama ostavili nešto iz čega će saznavati istinu o herojstvu naših najboljih sinova, koji za ovu ljepotu u kojoj danas uživamo nisu žalili svoje živote, moraš dizati kredit ili moliti prijatelje za pomoć. Oni koji se svakodnevno kunu u potrebu čuvanja memorije, a „vade se“ na međunarodnu zajednicu i u školske klupe ne ubacuju literaturu o dešavanjima iz minulog rata, oni koji tolerišu „Dvije škole pod jednim krovom“, budžetske novce dijele po stranačkoj, rodbinskoj ili nekoj drugoj vezi, malo ih ostavljajući za projekte koji bi sutra trebali biti udžbenici u školskim klupama.

Zamislite da nekom piscu neko „od čibuka“ da 10,5 miliona konvertibilnih maraka koliko su dali „svojim privrednicima“ za nabavku respiratora koji još uvijek truhnu u nekom magacinu, on ne samo da bi napisao novi roman već bi za te novce, izgradio novu ćupriju na nekoj od prekrasnih bosanskih rijeka, sa kojima bi spajao ljude i civilizaciju.

„Sjajniji od zlata“?

„Sjajnji od zlata“

- Knjiga govori o onima po kojima ulice, Trgovi i Javne ustanove u Vogošći nose imena. Zašto sam se opredijelio za ovakav projekat? Pored čuvanja uspomena na zasluge svojih saboraca još dva su razloga za to. Prvi je vezan za to da onima koji koračaju ulicama ovog naselja ostavim nešto iz čega mogu saznati po kome ili čemu je neka od njih dobila ime, trag o onima koji su hrabro i neustrašivo, ne žaleći svoj trud pa ni život, tokom minulog rata, stali u odbranu naše domovine Bosne i Hercegovine i usprotivili se fašizmu. Trag je ovo o 411 Vogošćana koji su u odbrambeno-oslobodilačkom ratu u BiH 1992-1995. godine dali svoj život za suverenu i nezavisnu Republiku Bosnu i Hercegovinu, ali i živih nosilaca najvećih ratnih priznanja „Zlatni ljiljan“, „Zlatna policijska značka“, „Srebreni štit“, „Heroj oslobodilačkog rata“... Drugi razlog vezan je za to da skrenem pozornost nadležnim iz vlasti, koji u svojim zvaničnim pozivnicama i drugim aktima, izostvljaju pune nazive ulica, trgova ili javnih ustanova te, nerijetko, ne naznače po kome one nose imena. Slično rade i mediji prilikom izvještavanja sa nekih događaja iz tih prostora. Ako u svakodnevnoj komunikaciji, ili medijskim izvještavanjima sa tih prostora, ne spominjemo njihova imena brzo ćemo zaboraviti šta su oni činili za slobodnu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu i golgote kroz koje smo, u vremenu iza, prolazili.



Inače, Eset Muračević, pisac, pjesnik, novinar, publicist, karikaturist, rođen je 1955. godine u Peševićima kod Zenice. Od 1965. godine živi na području sarajevske općine Vogošća. Iza njega su zbirke pjesama „Posljednji krug“ i „Zapis o Bosni“ , zbirka aforizama „Peta lična“, knjiga „Ubijene i nestale žrtve zločina u Vogošći 1992-1995., knjiga aforizama, karikatura, humoreski i novinskih tekstova„Bečka škola"...Zastupljen je u „Antologiji Ex Yu aforizama“, Biografskom leksikonu „Ko je ko u Bosni i Hercegovini 2014.-2018.“ i „Leksikonu znamenitih Bošnjaka“. Koautor je više knjiga poezije i filmova te urednik ili recenzent knjiga brojnih kolega. Dobitnik je nagrade "Zlatna jabuka 2004" za "poseban doprinos promociji i razvoju muzičkog stvaralaštva na Balkanu i u Svijetu".

Neke od knjige Eseta Muračevića