Umorno joj srce još zadrhti na usnama
Duša zapise i bore pečati na čelu i obrazima
Tuge, suze i molitve klešu svoje reljefe

Dok pitam je:

Da li su znali šta rade, majko?
Jesu, sine, znali su
Još uvijek se o zlima i pjesme pjevaju
Oni pjevaju, a ja dovim
I molim Ga da preselim
Prije nego razum izgubim

Halali, majko, nisam želio jariti tvoje boli
Smijem li o tvojim žrtvama pisati?

Ne mere se to opisati, sine
Ne mogu moje boli i tuge ni u čije riječi
Nema ih takih i tolikih

Šutimo, do neba

Iz dušnika joj se otkidju komadi duše,
Kroz uzdahe

Tek prolomi iz nje, kroz jecaje:
Djeco moja, Ahmete, Rasime, Hasane, Izete,
Nuro moja, rano moja!

(Doziva ih, u sebi - iz sebe)

Blago tebi, Rifete, što su te sa njima odveli,
Kad nisi doživio
Da nejmamo nijedno od naših petero!

Od našeg Ahmeta našli dva rebra
Zamotana u truhloj košulji
(Na Sudnjem danu će krvoloci
ostalo tražiti)
Od Rasima poznala krive zube
U polomljenoj vilici
Lubanju i prazne očne duplje
Mu polomili i kosti oko Srebrenice
Rasijali da niko ne može naći
(Allah će njemu sve smrskano
složiti ponovo – ponovo će sinuti
njegov osmijeh – Sunce majkino)
Od još nedozrelog Izeta ostala samo cjevanica
I Hasanova cipela na njoj, za dva broja veća

Od Hasana još nisu našli ništa
Ni od mog Rifeta

Od Nure ... ostao vrisak, do neba,
Kad se nakon devet mjeseci pojavila u Tuzli ...
Petnes i po je imala kad su je odveli anamooni
I niko je nije prepoznao u Tuzli
Osjedjelu, sa bolom i trudovima u stomaku
Smjestili je da rodi
A ona skočila sa trećeg sprata
Dijete moje, dušu joj jadnoj poderali zli ...

Tijelo joj se zatrese, usne zadrhtaše, zaplaka, suze prelile
Sve nebeske spratove, te liju, liju, ...
I prelijevaju dušu, onima koji je imaju
Allahu Svemogući, zavapi u dlanove, uzmi i mene
Da ih vidim bar tamo sve!

*****
Nad grobovima i provalijama
Drob njen razapet, još uvijek
Traži plave leptire
Koji pokazuju masovne grobnice

Na rame joj slijeću i tješe njene nepreboli

Po zemlji još hodi, i ne hodi,
Presvisnula slika
Iskapale oči, ispijena lica
Još traži kosti i krpe, kroz suze
Traži i doziva ljudske duše
Nađene i izgubljene

Duše Srebrenice

Čini se da huda i nešto zbori
(Ili joj sa usana vapi dova
Ili joj uvehloj duša gori
Il dogorjeva)

Njene suze tek ponekad zatalasaju poneko
RavnoDušno more
A čini se da ih Svemoćni pakuje
I u razorne orkane