Autor: Bošnjaci.Net

Cvijeće na spomen obiljezja Mazowieckom, Ashdownu i Mocku položila je delegcija Arhiva Federacije

Delegacija Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine koju je predvodio direktor prof. dr. Adamir Jerković i u kojoj su bili Aida Pepić i Ferida Tabaković, danas je obišla spomen obilježja trojice zaslužnih građana Bosne i Hercegovine: Tadeusza Mazowieckog, lorda Paddy Ashdowna i Aloisa Mocka. Položili su cvijeće na spomen obilježja i odali počast preminulim velikanima koji su zadužili bosanskohercegovačke narode.

Prof. dr. Adamir Jerković je rekao da su sva trojica bili prijatelji nezavisne Bosne i Hercegovine i da je svaki na svoj način ugradio dio sebe u njen integritet.

“Svu trojicu sam lično poznavao i svaki od njih je ostavio snažan trag. Alija Izetbegović, čiji sam bio savjetnik, o njima je imao visoko mišljenje i cijenio ih je. Sjećam se mojih posljednjih razgovora sa njima, jer su oni svjedočili o Predsjedniku u mojoj knjizi “Sjećanja na Aliju Izetbegovića”. Zahvalnost za kontakt sa Mockom neposredno pred njegovu smrt dugujem šefu kabineta dr. Bernhardu Stillfriedu. Nekadašnji ministar vanjskih poslova mi je rekao da se sa Alijom Izetbegovićerm čuo dva puta mjesečno. Kontaktirali smo i pismima. Alija Izetbegović je bio tako veliki zato što nije primarno brinuo za svoj život već za život i profesionalnu sudbinu svojih zemljaka. On je bio zagovornik dijaloga kršćana muslimana, bio je veliki Evropljanin, koji je podržavao politički dijalog.

Adamir Jerković se vidio sa Tadeuszom Mazowieckym 2013., koji će šest mjeseci kasnije preminuti

Bez Alije Izetbegovića BiH bi teško preživjela
Lorda Paddy Ashdown sam poznavao i prije nego je postao visoki predstavnik. Govorio mi je svaki put da se veoma divio Aliji Izetbegoviću. “Bez pomoći van BiH Izetbegović je preuzeo zadatak da vodi i brani državu u ratu koji je prijetio njenom uništenju. Vodio je Bošnjake na samom početku sa veoma malo pomoći i time je odbranio bošnjačku etičnost i kulturu od snaga koje su željele u potpunosti da je unište.” Ashdown je izuzetno poštovao predsjednika Aliju Izetbegovića kao oca nacije, govorio mi je da sumnja da bi bez njega Bosna i Hercegovina preživjela. Sjećam se da je uvijek isticao da Evropska unija treba poručiti Srbiji da ključni uslov za napredak prema evropskim integracijama “treba biti podrška državi BiH i uskraćivanje potpore prema onima koji nastoje ugroziti tu državu…”

Alois Mock

I, napokon, treća ličnost koju sam dobro poznavao je prvi nekomunistički premijer Poljske Tadeusz Mazowiecky, sa kojim sam se susreo u nekoliko navrata, a posljednji put 2013. godine, baš u nekako ovo vrijeme kada je došao na izložbu “Srebrenički inferno” koju je Arhiv Federacije BiH organizovao u Warszawi. Htio sam da o Srebrenici govori upravo Mazowiecky, jer se ovaj čovjek 1995. nakon genocida u Srebrenici povukao sa mjesta Specijalnog izvjestioca UN za ljudska prava. Povlačenjem je skrenuo pažnju svijeta na Srebrenicu. Rekao mi je da je Bosna i Hercegovina velika rana na savjesti međunarodne zajednice. “Evropa nije uradila ništa da spriječi tu ogromnu tragediju. Moja ostavka je bila protiv takve Evrope. Zbog toga što je dozvolila srebrenički genocid Evropa ima obavezu da pomaže BiH čija je perspektiva jedino u Evropskoj uniji.”

Susretali su se mnogo puta Paddy Ashdown i Adamir Jerković (Arhiva, 2006.)

Poklonio sam mu moju knjigu, Gledao je dugo fotografiju Alije Izetbegovića i onda mi rekao da je predsjednik Izetbegović bio dobar i pošten čovjek te da se narodi BiH mogu ponositi njime. On mi se zahvalio za izložbu o Srebrenici u Warszawi i pozdravio moju inicijativu koju sam dao Poljskom državnom arhivu da priredi uzvratnu izložbu u BiH o sovjetskom zločinu u Katinskoj šumi četrdesetih godina prošlog vijeka. Poslije nekoliko godina to se i dogodilo.

Eto, to su neke moje uspomene na lidere koje sam lično poznavao, a kojima se zahvalilo slobodarsko Sarajevo i Bosna i Hercegovina.