Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

SMAJILOVO IME U KAMENU
Autor: Said Šteta
Objavljeno: 13. June 2020. 18:06:19

SAID ŠTETA: Odlučan, pored Amira kome rahmetli Smajil ostavi ovaj amanet, dozivam sve čestite ljude Žepe. Dozivam i Muderrisa, za kojeg u mom Konjicu ustaju kada mu ime spomenu, jer je i on iz Žepe. Dozivam istinu koju Smajil ostavi u kamenu na bijelom nišanu, kako se zlo nikad i nikom ne bi ponovilo. Dozivam svijest, jer nam se ponekad otme, da čovjeka niti imenom ne dozivamo. Dozivam i čekam sa Amirom da ugledamo vasijet, tu oporuku koju od našeg doktora Smajila sada zajedno nosimo. Dozivam ljude da se ljudima zovu!



SAID ŠTETA: Istražujući stradanja u Žepi, tačnije u selima što se nanizala kao biseri oko pitome doline, od njegovog rodnog Vratara pa lijevo iznad izvore Žepe i cijela strana dolje do ušća u Drinu preko Slapa i do sela Laze na izlazu prema Han Pijesku. Ispričao mi je kako pored Žepe ima Krečana, kamenolom iz kojeg se vadio kamen za kreč, u kojem je ostalo nebrojeno Bošnjaka ubijenih u Drugom svjetskom ratu. Ali kako su četnici postali partizani o tome se nije smjelo govoriti. Nego kada bi prolazili djecu ne bi dali ni da gledaju u kamenolom. Isto se ponovilo u ovom zadnjem i dao Bog da bude zadnji rat.
Dok se vozimo uzanim putem do Žepe, ja i dr. sci. Amir Ismić predsjednik “Batona” sa Halidom i Safetom koji nas vozi, u glavi listam “Moj put u Foču” Adila Zulfikarpašića, i vraćam priču koju mi je doktor Smajil Durmišević, moj dragi prijatelj i pjesnik, pričao uz čaj. Istražujući stradanja u Žepi, tačnije u selima što se nanizala kao biseri oko pitome doline, od njegovog rodnog Vratara pa lijevo iznad izvore Žepe i cijela strana dolje do ušća u Drinu preko Slapa i do sela Laze na izlazu prema Han Pijesku. Ispričao mi je kako pored Žepe ima Krečana, kamenolom iz kojeg se vadio kamen za kreč, u kojem je ostalo nebrojeno Bošnjaka ubijenih u Drugom svjetskom ratu. Ali kako su četnici postali partizani o tome se nije smjelo govoriti. Nego kada bi prolazili djecu ne bi dali ni da gledaju u kamenolom. Isto se ponovilo u ovom zadnjem i dao Bog da bude zadnji rat. To je mog prijatelja Smajila natjeralo da traga za istinom i da zapisuje.

Amir mi na mobitelu pokazuje zadnju poruku koju je dobio od Smajila samo dva dana prije njegovog preseljenja na ahiret.
- “Kud gazije Beru cvijeće, tuda Čemer nići neće... Ova ide u novu zbirku ako Bog da”.
Da nije odustao ni u najtežim trenucima govori upravo ova poruka. Amir mi ispriča kako je u jednom razgovoru kada ga posjetio upitao Smajila ima li želja, da se nešto po njemu sutra zove, ulica, zgrada, bilo što. Samo je neprestano odmahivao glavom i rekao: “Ostavljam ti u amanet da mi uklešeš ime ispod mojih stihova na spomeniku šehidima mezarja u Žepi. Ništa više!”

Ulazimo u punu džamiju u Žepi da klanjamo podne. Jedan starac blijedog ali neobično čistog lica, na kojem i bore samo skliznu i ne mogu ostati, pomjera se da stanu moji Batonci, hadžija Fadan bez obje noge na protezama, Amir bez ruke i oka, Halid bez noge i ja. Taj domaćinski odnos i radost koju nam starac podari ostade mi kao ruža što se zakači na rever pa na svaki pokret miriše.
Spustili smo Smajila u rodnu grudu, uputili dovu i slikali se pored šehidske česme i njegovih stihova na velikom nišanu, a onda ja krenem da osluhnem šljive i orahe što su ove godine rodili iako zarastaju u korov. Poželim da sam Sulejman da razumijem govor ptica, jer ovdje u Žepi, riječ je nijema na usnama čovjeka. Nema tih usta koja će ispričati veličinu zla. Odlazim do izvora Žepe, uz Bismilu, uzimam gutljaj dva onako rukom, zahvaljujući Gospodaru na toj blagodati, pa osluškujem šta mi voda zbori. Prođe me drhat zbog onog što sam čuo o ljudima, ali i onima koji to ne umiju biti. A voda šapće požurujući da mi sve ispriča, zna da i ja neću tu dugo ostati, onako umorna da istinu nosi dolje u Drinu na čijem dnu spavaju kosti Bošnjaka. U glavi mi odjekuje plač djece, jauci majki nemoćnih da ih zaštite, i bolni uzdasi očeva koje odvode na klanje. Žepa nije obična voda, ona je majka što se zavukla među stijenje dok zlo ne prođe, i tako čeka. Čeka djecu, čeka ubijenog čovjeka. Čeka da se istina ukleše u kamen dublje od bola što se urezao među ova brda i svaku dušu koja voljom Boga preživi stradanje. Čeka i deset sati snimljenog materijala za film, kojeg su Amir i Bilal snimili sa Smajilom za produkciju Arduba, bez ijedne marke nadoknade. Samo da se istina sačuva!



Penjemo se cestom uz brdo, jer nas poziva gazija Juso Ćesko bez noge da mu svratimo u selo Laze na krompirušu, kahvu i sok od zove što je njegova čestita hanuma spremila. Kad tamo u selu skrivenom iza jelove šume, kao djevojka što joj je do obraza stalo pa ljepotu pokaže samo mrvu, onako ćehrom. U avliji kod Juse sjedi starac koji nam napravi mjesta u džamiji. Upoznajemo se konačno ili sad tek vidim ono dijete što mi ga voda spomenu kako plače. Jest! Salih Čolić, sin Zulfe - bogatog vlasnika dućana i majke Have, sa dvije starije sestre Almasom i Zulkom, kao jetimi spašeni su od ruke četnika. Babu mu četnici ubili dolje u Prači 1942.godine, a majku u njenom rodnom selu Vratar. Njih troje partizani prebacili do Sarajeva, pa vozom u Vitez, a njega u selo Kruščica. Sjeća se da je bilo ljeto, jer je u Sarajevu sa kora od lubenice skidao malo srede da utoli glad. Kada bi punoljetan tetka ga pronađe da se vrati na babovinu, Dvije porušene kuće i puno zemlje. U zadnjem ratu ponovo četnici i ponovo klanje i ubijanje. Gospodar je htio da Salih opet ostane živ. Da svjedoči o zlu koje se ponavlja. Baš kao stihovi Smajilovi uklesani u kamenu, ispod kojih neko nije htio uklesati Smajilovo ime. Neumornog tragača za istinom koji je svoj cijeli život sakupljao istinu, od jame Čavkarica u Plani kod Bileće, pa sve do Žepe. Dok su neki brojali dukate, Smajil je spoznao da se istina mora urezati duboko, baš kao Žepa što se urezala među ova brda. Da čuva i opominje djecu koja će doći!

Odlučan, pored Amira kome rahmetli Smajil ostavi ovaj amanet, dozivam sve čestite ljude Žepe. Dozivam i Muderrisa, za kojeg u mom Konjicu ustaju kada mu ime spomenu, jer je i on iz Žepe. Dozivam istinu koju Smajil ostavi u kamenu na bijelom nišanu, kako se zlo nikad i nikom ne bi ponovilo. Dozivam svijest, jer nam se ponekad otme, da čovjeka niti imenom ne dozivamo. Dozivam i čekam sa Amirom da ugledamo vasijet, tu oporuku koju od našeg doktora Smajila sada zajedno nosimo. Dozivam ljude da se ljudima zovu!

Smajilovo ime u kamenu, biće slovo istine što živi,
da svi oni koji je prešute pred Bogom će jednom biti krivi.



Ostali prilozi:
» NOŽ, ŽICA, BROJANICA
Said Šteta | 18. January 2021 12:50
» HUSEJN EF. ĐOZO NIJE UMRO, ON JE ŽIV, SAMO ŠTO MI (ONI) TO NE OSJEĆAJU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 17. January 2021 14:39
» DOKLE ĆE NAM DOMOVINA BITI U RALJAMA „GUSLARA I ORGULJAŠA“?
Mr. Milan Jovičić | 16. January 2021 19:13
» NJEGOŠEVI BOSANSKI CRNOGORSKI SRBI
Sead Zubanović | 16. January 2021 17:50
» ŠTA LI JE SA NAŠIM PRIJATELJIMA IZ SREBRENICE?
Božidar Proročić | 15. January 2021 17:32
» PRIČE O SUŽIVOTU KOJE ULIVAJU NADU
Dr. sc. Amir Ismić | 15. January 2021 15:58
» SVAKI BOŠNJAČKI OTPOR FAŠIZMU TREBA IZJEDNAČITI S STVARNIM FAŠIZMOM
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 15. January 2021 12:43
» SAPUN, PARFEM I BANIJA
Said Šteta | 14. January 2021 14:55
» LEKCIJE NAUČENE NAKON IMPLEMENTACIJE DAYTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA
Dr. Mirko Pejanović | 13. January 2021 03:11
» FEJSBUK USPOMENA: ZAKON, LITIJE I GLASANJE
Omer Šarkić | 09. January 2021 15:21
» OTVARA SE KOSOVSKA (PRED)IZBORNA PANDORINA KUTIJA
Sahit Kandić | 07. January 2021 02:50
» VJERA U BOGA - NEPOGRJEŠIVI PSIHOLOG
Ajša Čišija | 06. January 2021 20:43
» USTAV SE TEMELJI I GRADI NA ŽRTVAMA JEDANAEST GENOCIDA
Željko Milićević | 01. January 2021 16:46
» MIGRANTI I MAĆEHINSKI ODNOS DRŽAVE PREMA KRAJINI
Muhamed Mahmutović | 01. January 2021 14:34
» ALUMINIJSKI IGROKAZ FADILA NOVALIĆA I ČIMBENIKA
Mr. Milan Jovičić | 01. January 2021 14:33
» RAT PROTIV MIGRANATA: MIGRANTSKA KRIZA NA SRAMOTU I DUŠU SVIMA
Zijad Bećirević | 31. December 2020 00:34
» U SUSRET PROMJENI USTAVA BOSNE
Mr. sci. Džavid Begović | 30. December 2020 04:17
Ostali prilozi istog autora:
» NOŽ, ŽICA, BROJANICA
18. January 2021 12:50
» SAPUN, PARFEM I BANIJA
14. January 2021 14:55
» U MAJKE FATE AVLIJI
14. January 2021 14:43
» OČINSKI
06. January 2021 02:31
» MUJO U MAGLI ŽIVOTA
26. December 2020 02:32
» SIHIRBAŠICA
20. December 2020 01:33
» ZELENA CRVENKAPICA
10. December 2020 15:29
» NARODE MOJ
08. December 2020 16:30
» BARBARI, BARABE I BEGO
04. December 2020 13:59
» CESTA
29. November 2020 15:50
» MANDRKNO ZAIM
24. November 2020 01:40
» KU(MI)R U ORAHOVICI
16. November 2020 16:03
» DOK ČEKAM HALIFU
13. November 2020 16:37
» LISICE U MEZARJU
30. October 2020 15:34
» OOO ABDULVEHABE!
15. October 2020 17:00
» TRE’NI, SINE PEPO
12. October 2020 13:36
» AMIDŽIN PUJDO
03. October 2020 18:35
» ALIJIN SIN
17. September 2020 18:55
» ŽELJKOVA ŽELJA
11. August 2020 16:14