Negdje krajem drugog stoljeća po Hidžri klanjači su se zadivili velikom broju muslimana u džamiji.

Među njima bio je i imam Ahmed ibn Hanbel, pa ga neko upita:
- Šta misliš koliko nas ima?

Možda niko, - odgovori Imam Hanbel!

Prisutni su ostali iznenađeni takvim odgovorom, pa ga neko prijekorno upita:

- Jesi li slijep, časna ulemo?

Mudri Ahmed b. Hanbel na to reče:

- Slijepac je onaj koji se okrene prema Kibli, a leđa okrene jetimima i siromasima!

- Slijepac je onaj koji čini sedždu Allahu, a oholi se pred Njegovim stvorenjem! Pred ljudima!

- Slijepac je onaj koji je u prvim safovima, ali ga nema u safu da nahrani gladnog!

- Slijepac je onaj koji daje sadaku samo jedan dan, a ima mogućnost da daje svaki dan!

- Slijepac je onaj koji posti od hrane i pića, ali ne posti od harama!

- Slijepac je onaj koji čini tavaf oko Kabe, a zaboravi 'tavafiti', obići siromahe koji svakodnevno umiru od gladi!

- Slijepac je onaj koji uči ezan, a ne vodi brigu o svojim roditeljima!

- Slijepac je onaj koji klanja i posti, ali vara na vagi!

- Slijepac je onaj koji klanja i posti, a ruke su mu krvave od nevinog brata!

- Sijepac je onaj koji klanja, ali ga namaz ne uči moralu!

Neka se svako od nas ispita u čemu je slijep pa neka se liječi da progleda!

Allahu Svemogući, osnaži nam čulo vida pa vidilo ono za što nas dužiš da vidimo!

Allahu Sveznajući, pouči nas da naše čulo vida koristimo za ono za što je namjenjeno!

Allahu Milostivi, omili nam da vidimo halal, a omrazi nam da gledamo haram! Amin!

Po rivajetu:
Mevlana Džemal Salkić