Autor: Aziz Hurem

AZIZ HUREM: Be-Ha ministastvo za dijasporu ne postoji. To je nekada bila tema, ali su je pretekli drugi problemi. Tada je bilo govora o nekom ministerijumu na nivou države – što je čista iluzija. Jer zašto bi to eresov Dodik bio saglasan u tome kada nije ni u čemu drugom. A prije svega bosanskih Srba nema ni frtalj u dijaspori u odnosu na Bošnjake. Dakle, jedino što nam je ostalo – a to je da Bošnjaci u svojoj režiji i samo za sebe projektuju i naprave instituciju izvan državnih okvira koja će graditi mostove i mreže između dijaspore i matice Bosne.

Već se brinu, a šta ćemo, vele, ako nam dijaspora ne dođe ovog ljeta?!
Možda bi nekako i mogao razumjeti da neko ne nauči lekciju pa padne u školi, na ispitu ili drugdje. Ali, da neko ne umije ili neče da prepiše od onog do sebe da bi taj ispit položio to ne mogu da prekuham. Dok istovremeno ovamo na drugoj strani, ti koji padaju redovno na svakom ispitu su u marifetlucima, fintama i raznim malverzacijama tako vješti da bi im pozavidjeli i najuspješniji privrednici i političari iz butum Evrope.

Država Izrael prije samo stotinu godina uopće nije postojala. Tačnije, ustanovljena je 1948. Tek se nešto počelo šuškati početkom dvadesetog vijeka ali to nije skoro niko uzimao za nešto važno a ni vjerovao da bi nešto od toga moglo biti. Još krajem devetnaestog vijeka Jevreji Evrope i zapravo iz cijelog Svijeta su osnovali pokret koji su nazvali „Cionizam“ po brdu u Jerusalemu koje se zvalo Zion. Osnivač pokreta Teodor Herzel.

Da ne bi sada ulazili u detalje i genezu nastanka jevrejske države – u ovom momentu je nabitnije da su je zasnovali, utemeljili, izgradili i proglasili baš i upravo oni koji niti su živjeli u Izraelu niti su rođeni u Izraelu. Izrael je osnovan isključivo i samo zahvaljujući dijaspori. Dakle, Jevreji izvan Izraela. Istina je da im je trebalo dvije hiljade godina da shvate da se ne može dostojanstveno živjeti bez svoje države. Ali tada i tamo su bile druge okolnosti. Tako, danas država Izrael funkcioniše najviše zahvaljujući prilivu finansijskih sredstava iz dijaspore, jer ih mnogo više ima izvan Izraela nego unutar. Ali zato, ovi što su unutar države pripremaju i tabaju teren za neke nove koji će najvjerojatnije nekada doći.

Država Kosovo je isto tako nastala u velikom dijelu zahvaljujući dijaspori. Oni koji su otišli u pečalbu zbog srpskog terora i nepravde – zakleli su se da će svi raditi sve i samo u interesu buduće države Kosovo i da će se jednog dana vratiti jači i ne pobjedivi. I tako je i bilo. Kada je trebalo sakupljati novac u dijaspori za Kosovo – nisu pitali gdje će njihove pare završiti, u šta će se utrošiti, masovno su se odazivali i pitali koliko treba, treba li još itd. Bez dijaspore pitanje je da li bi danas Kosovo bilo tu gdje jeste.

Otcjepljenje i nezavisnost Hrvatske je isto tako začeto u glavama hrvatskih političkih disedenata koji su ordinirali u emigraciji. I čekali pogodan momenat za realizaciju svojih ideja.
Stiče se utisak da svi ovi i oni koje nisam naveo imaju daleko bolje i čvršće veze kada su u pitanju država i njihova dijaspora. Još prije nekoliko hefti bh-građani se komešaju i vode brigu hoće li dijasporci dolaziti na odmore ovog ljeta – jer se Coronavirus oduljila, stalno je produžavaju i ne nazire se kraj. Pa se naši Bosanci – onako svi đuture pitaju i zabrinjavaju – a to ponajprije mediji iščaprkaju – jer čovjek ne bi znao ni šta ga žulja – da mu drugi ne kaže: - „A šta ćemo ako nam ne bude dijaspore ovog ljeta“. Naravno, brinu se trgovci, ugostitelji, hotelijeri, turističke agencije i svi koji tim našim ljetošnjim musafirima stoje na usluzi uz plahu nadoknadu. A onda od svega toga državnoj administraciji će zafaliti taj poreski kolač koji im pripada.

Činjenica da bosanska dijaspora – a ponajviše bošnjačka - čini jedan vrlo bitan faktor u BDP i procjene su da je to između 25 i 30 procenata. No koliku brigu vodi neka državna institucija o dijaspori govori nam i to da niko tačno još nije ustanovio koliko Bosanaca živi izvan BiH. Po nekima ta brojka je između jedan i po do dva miliona. Ali ako niko ne zna koliko Bosanaca ima vani, onda ne treba očekivati da tim našim „sveznajućim“ birokratima bude poznat ni bilo koji podatak koji se tiče dijaspore. Bitno i najbitnije je to da oni dolaze, troše, kupuju, i donose 'svjež' novac. Ne treba sumnjati da se radi o milijardama. Samo ono što prođe preko bankovnih kanala vrti se oko tri milijarde Eura i još toliko bez pisanog traga što se presipa iz ruke u ruku. Ovdje nećemo govoriti o ostalim nedostatcima koji će uslijediti ako Corona bude „uporna“.

Be-Ha ministastvo za dijasporu ne postoji. To je nekada bila tema, ali su je pretekli drugi problemi. Tada je bilo govora o nekom ministerijumu na nivou države – što je čista iluzija. Jer zašto bi to eresov Dodik bio saglasan u tome kada nije ni u čemu drugom. A prije svega bosanskih Srba nema ni frtalj u dijaspori u odnosu na Bošnjake. Dakle, jedino što nam je ostalo – a to je da Bošnjaci u svojoj režiji i samo za sebe projektuju i naprave instituciju izvan državnih okvira koja će graditi mostove i mreže između dijaspore i matice Bosne.

Pitanje koje mi je stalno prisutno a na koje nemam odgovora je sljedeće: Kako je moguće da država i društvo u kojima su se obreli naši Bošnjaci pruži, privuče, obezbjedi sigurnost, posao, školovanje, liječenje, itd. za ljude koji nisu njihovog kova, kulture, vjere, krvi, ..... i da se na sve to zakači i ukotvi naš čovjek (iako uz sve ovo ima i strogih i teških pravila, propisa i kazni). Dakle, tim društvima je prvenstveno stalo do reda i rada, do čovjeka, do pravde, i sl.

Na drugoj strani u matičnoj nam državi skoro da nema niko interesa da tim ljudima makar ponudi povratak i ostanak, da ih konsultuje za iskustva, da ih motiviše za ulaganje u privredu, da privuku školovane i uspješne. Sve se svelo i vrti se oko toga – donesi lovu, kupi i potroši ovdje i hajde odakle si i došao – vidimo se idućeg ljeta.

Treba kazati i ovo, ako će to ministarstvo ili u drugoj varijanti bilo koja institucija zadužena za dijasporu biti svrha sama sebi onda je bolje da je nema. A iskustvo nam kazuje da u svakom našem poslu prije nego se položi kamen temeljac ili bude pogodba i pazar prvo i najprije što nam prođe kroz glavu je: ima li mene tu?