DR. RAMIZ LALIĆ: Moj cilj je da jednostavno sa vama podjelim svoja razmišljanja i emocije koje vjerujem u ovakvoj situaciji imamo većina nas, preći ću na razlog zbog kojeg vam se zaista i javljam. Smatram, a vjerovatno nisam ni jedini, da bi naši poštovani imami u svim džamijama diljem naše Domovine Bosne i Hercegovine, Sandžaka, Kosova, Makedonije, ali i cijele dijaspore, trebali da sve dok traje ovakva situacija kada su džamije maltene zatvorene i kada nemaju nekih većih obaveza, da se više posvete učenju Allahove Knjige.

Dragi moji zemljaci, javljam vam se iz njemačke pokrajine Baden Wuertemberg, danas je 11.04.2020 godine, sati je 07:18 min. Eto iz čista mira i nakon Sabah namaza, na pamet mi sinu i diže me iz tople postelje pomisao da smo svi mi, ne samo u BiH ili ovdje u Njemačkoj, nego globalno u jednoj karanteni. Živimo već otprilike duže od mjesec dana u posebnim uslovima Korona virusa kojemu se ne nadzire kraj niti pad intenziteta i opasnog djelovanje. Vijesti su prepune novih smrtonosnih slučajeva općenito iz svih krajeva naše drage Domovine BiH ali i svjeta. Novi slučajevi pozitivno testiranih na ovu bolest su u sve većem porastu, i samo Onaj koji sve daje, kontroliše i određuje zna kako će se sve ovo završiti. Sa nevjericom gledam na vjestima kako naš narod maltretiraju u Orašju, na GP i kako se povratnici iz Austrije bespotrebno drže i preko 30 sati bez hrane, vode, mogućnosti da se okupaju, bez bilo kakvih informacija o tome, do kada će ih držati u ne izvjesnosti, kada će moći svojim kućama itd. A' s' druge strane, čitam kako su naš narod ljudski dočekali na GP u Izačiću kod Bihaća, mom "rodnom i herojskom selu" i kako su ih odmah prebacili, u unapred pripremljenu izolaciju u Cazinskoj medresi „Džemaludin Čaušević“ gdje im je obezbjeđen čist krevet, posteljina, maske, rukavice pa i topli obrok, „elhamdulillahi“. Razmišljam nešto, kako i u ovakvim teškim i nesigurnim vremenima ipak ima iskrica svjetlosti, ljudskosti i patriotizma, te kako ljudskom biću fali samo malo pažnje i odmah mu bude lakše u duši, iako je zatvoren i izolovan, nemože svojoj kući iako je možda i vidi iz dvorišta prelijepe medrese u daljini.

Sjetim se kako sam bio radostan kada se taj Dragulj Krajine gradio, i kako je moja starija ćerka Aiša išla u tu istu medresu, koja je s‘ pravom, ponos našeg dijela BiH.

Opet se vraćam na ovu neizvjesnu situaciju i razmišljam, kako mi Muslimani BiH i dijaspore nismo čak ni u mogućnosti da, organizovanjem zajedničkih namaza sa našom ulemom i hodžama na otvorenom, zamolimo Uzvišenog Allaha dž.š. iskreno, da nam oprosti sve naše grijehe, jer su grijesi najčešći razlog Božije kazne ali i da ga zamolimo, da sa nas i našeg naroda u BiH i svjetu, kao i svih Muslimana, podigne ovu kaznu. Znamo da je to činio i naš halifa Omer el - Hatab r.a. u vrijeme Velike Suše 18 h.g. koja je pogodila Medinu ali i tokom Smrtonosne Kuge koja je pogodila muslimane Šama (Sirije i Palestine) i koja je odnijela oko 25 000 života. Ove podatke koje iznosim sam pronašao u jednoj vrijednoj knjizi koju trenutno, veoma sporo, jer mi posao u Njemačkoj ne dozvoljava da to brže radim, prevodim sa perzijskog na naš bosanski jezik. Ta knjiga je jedno predivno djelo koje je napisao rahmetli kurdski alim, Haj Mullah Abdullah Ahmedijan u kojoj se spominju i svi događaji iz islamske Historije tako da podatke koje sam iznio su zaista autentični podaci.

Autor sa unucima na namazu

Moj cilj je da jednostavno sa vama podjelim svoja razmišljanja i emocije, koje vjerujem u ovakvoj situaciji imamo većina nas, preći ću na razlog zbog kojeg vam se zaista i javljam. Smatram, a vjerovatno nisam ni jedini, da bi naši poštovani imami u svim džamijama diljem naše Domovine Bosne i Hercegovine, Sandžaka, Kosova, Makedonije, ali i cijele dijaspore; trebali da sve dok traje ovakva situacija, kada su džamije maltene zatvorene i kada nemaju nekih većih obaveza; da se više posvete učenju Allahove Knjige. S'tim da to svoje učenje, u mjestima gdje nema prepreke, bude preko mikrofona i razglasa tako da se čuje van džamija i sa minareta, kako bi naš narod; koliko toliko mogao da se okoristi sa tim učenjem i njegovim ljekovitim i za živce i dušu smirujućim rječima. Sada, i u ovakvoj situaciji, nam je prisustvo meleka i Njihovog i našeg Gospodara najpotrebnije. Na taj način, naši uvaženi imami će (iako su džamije zatvorene za sve vjernike) na halal način zaraditi svoje plate, džamije neće biti prazne, sunet Mukabele će oživjeti, a mi obični Muslimani ćemo (kada čujemo Kur'an sa minareta) se uvjeriti da su nam džamije i te kako žive i da stoje uz nas, što nam je veoma važno, a mi i naše mahale možemo od toga samo veliku koristi imati. Naravno, naši vrijedni imami bi mogli i da se više angažuju na društvenim mrežama i koristeći i tu božiju blagodat savramene komunikacije, pozovu ljude moralu, vjeri, suživotu, odgovore na njihove sumnje i pitanja ako ih imaju i sl. Volio bih, ako mi dopustite, jer smatram da je to u ovoj situaciji veoma bitno, važno i aktuelno, da spomenem samo neke, unapred dotaknute historijske činjenice iz gore navedene knjige, glavna tema te knjige je ukratko "Odbrana lika i djela Omera el-Hataba r.a." od laži i potvora koju čine šije i njihove pristalice u Iranu i šire. Knjiga je kao što rekoh djelo spomenutog kurdskog alima rahmetli Haj Mullah Abdullaha Ahmedijana. Svi znamo da su Kurdi, ali i Balučestanci, Turci, Arapi pa čak i manji broj Iranaca koji su se vratili svom izvornom učenju Islama, kao suni muslimani u Iranu, direktno izloženi kroz svoje uzrastanje, školovanje, studiranje, služenje vojnog roka osmišljenim šitskim potvorama, lažima i nemilosrdnoj propagandi protiv naših velikana kao što je Ebu-Bekr, Omer el-Hatab, A'ali, Osman, Fatima, Salman-Farsi, Aiša i druge važne ličnosti r.a.. Zbog svega površno navedenog, sa razlogom smatram, da je knjiga jako vrijedna i korisna za naše podneblje koje je pod jakim naletima propagande Iranskog šiizma. To znam i iz razloga što sam u Iranu proveo devet godina svog života, u Iranu sam završio fakultet, magistrat i doktorirao sam na smjeru perzijskog jezika i književnosti, tako da sam upoznat sa aktivnostima šiitskih organizacija kao što su Mula Sadra i druge. Međutim, to nije tema mog obraćanja vama, sa tim pitanjem („Problemom“) moraju se pozabaviti odgovorni u IZRBiH. Trenutno da se vratimo Smrtonosnoj Kugi u Šamu koja se takođe spominje u ovoj knjizi, a koja je odnijela preko 25000 ljudskih života.
Volio bih takođe, pošto je relevantno da spomenem i pojavu Smrtonosne Suše u (Neđdu i Hiđazu) gdje spada i Poslanikova Medina za vrijeme halife Omera r.a., gdje je na najljepši način opisano stanje među muslimanima, vođom Muslimana i njegovim najbližim saradnicima ashabima Božijeg Poslanika a.s.. Način njihova razmišljanja i djelovanja u vrijeme iznenadnih prirodnih nepogoda i neizlječivih bolesti za to vrijeme. Njihovi prioriteti u takvim situacijama, te kako oslanjanje na vlastite snage i Uzvišenog Allaha dž.š. uvijek daju najbolje rezultate.

Smrtonosna kuga u Šamu
Međutim, kada je halifa Omer r.a. stigao u Šam u mjesto Sarg (سَرْغ)* i kada su mu u doček izašli zapovjednici islamske armije na čelu sa Ebu-Ubejdom vrhovnim zapovjednikom, izvjestili su ga da se već neko vrijeme u Palestini u mjestu (عِمْواسْ)** Emvas pojavila smrtonosna zarazna bolest po imenu Kuga,^[1] koja je manje više
dospjela i do gradova u Šamu. Grupa Muhadžira i Ensarija, koja je bila uz
Omera na ovom putu mu je rekla: „Ti koji si krenuo ovim putem radi Allahova zadovoljstva, ne priliči ti, da te pojava Kuge spriječi od činjenja dobra“. Drugi su kazali da ova bolest uzrokuje smrt i uništenje, te da nije pametno da nastave dalje putovanje. Kada je Omer shvatio da oni nisu jedinstveni u svom mišljenju, on im reče da ustanu i da prekinu ovaj savjetodavni sastanak. Nakon nekoliko trenutaka, pozvao je sebi samo stare Kurejšije Muhadžire^[2] i sa njima se savjetovao. Na kraju savjetovanja, oni mu jednoglasno daju svoje mišljenje prema kojemu, Emiru-l-Mu'minin iz ovih stopa treba da se vrati u Medinu. ^[3] A kada je Ebu-Ubejde koji nije prisustvovao ovoj drugoj sjednici saznao odluku Emiru-l-Mu'minina, on mu se obratio rječima:
اِفَراراً مِنْ قَدَرِاللهِ يَا عُمَرْ؟ Da li ti to o Omere, bježiš od Allahovog predodređenja? ^[4] Emiru-l-Mu'minin pogleda Ebu-Ubejda iznenađenim i dubokim pogledom, a zatim mu odgovori:
لَوْغَيْرُكَ يَقُولُ هَذَ يَا اَباَ عُبَيْدَ! نَعَمْ اِفَراراً مِنْ قَدَرِاللهِ اِليَ قَدَرِالله O, Ebu-Ubejde, volio bih da je neko drugi osim tebe izrekao ove rječi, ^[5] da, ja bježim od Allahova predodređenja u Allahovo predodređenje! Zatim je Emiru-l-Mu'minin nastavio da objašnjava: “ Dobro obratite pažnju, ako čovjek dođe u uvalu sa stadom svojih ovaca u čijoj blizini se nalaze dva brda, (jedno zeleno i travnato a drugo suho i bez vegetacije), bez obzira na kojem od ova dva brda će čoban da napasa svoje ovce, njegova odluka ne izlazi iz okvira Allahova predodređenja.“ ^[6]
Nakon toga, Emiru-l-Mu'minin je razgovarao sa Ebu-Ubejdom o situaciji u Šamu i načinima zaustavljanja i širenja kuge. Istovremeno Abdur-Rahman bin A'uf dolazi do skupine Muhadžira i Ensarija i raspravljaju o povratku Emiru-l-Mu'minina u Medinu^[7] i kao da ih nije zadovoljio njegov logičan i racionalan razlog povratka, te traže od njega neki dokaz o tome iz života prijašnjih Poslanika, neki Ajet iz Kur'ana ili Poslanikov hadis. Kada im je Abdur-Rahman bin A'uf kazao Hadis od Poslanika a.s. u kom se kaže:
اِذَا سَمِعْتُمْ بِهَذِالوَباَء بِبَلَدٍ فَلاَ تُقْدِسوا عَلَيْهِ وَ اِذَا وَقَعَ وَ اَنْتُمْ بِهِ فَلاَ تَخْرَجُوا فِراراً مِنْهُ „Kada god čujete da se u nekom gradu pojavila kuga - ne ulazite u taj grad, a ako se pojavi u mjestu gdje ste se zatekli, ne napustajte to mjesto i ne bježite u drugi grad. “ ^[8]
Citiranje ovog Hadisa je bio razlog istovremene saglasnosti u mišljenju svih Muhadžira i Ensarija, ^[9] s druge strane je postao najvažniji princip higijene za sprječavanje pojave Kuge i drugih prelaznih i smrtonosnih bolesti. Racionaliziranje i analiziranje važnog pitanja kao što je „Božije pred'određenje / قَضَا وَ قَدَرِاللهِ od strane Emiru-l-Mu'minina, bio je kamen temeljac i baklja vodilja u narednim stoljećima za sve islamske i ne islamske mislioce i filozofe. Nakon važnih i neophodnih instrukcija i savjeta, Emiru-l-Mu'minin se tužan i ožalošćen vratio u Medinu. Danima i noćima je razmišljao, dovio i očima punih suza tražio izlaz iz ove teške situacije. Duboko je bio zabrinut činjenicama da bi se ova Smrtonosna bolest mogla proširiti na sve Sirijske i Iračke gradove, kao i to da je kuga u stanju da u svoj Smrtonosni zagrljaj uvuče i iskusne islamske zapovjednike, jednog za drugim nakon čega bi se islamska armija rasula i raspala. Mučila ga je svakodnevno činjenica da bi nakon toga došao kraj svim Islamskim oslobodilačkim otporima, da bi možda došlo do prekida širenja Kur'anskih poruka. Boljela ga je i sama pomisao na to, kako bi Muslimani mogli postati i nečije roblje, a' novo oslobođene zemlje u budućnosti ponovni plijen iranskoj i rimskoj armiji!!! Jednostavno ga je mučila zamisao, kako bi ljudska historija najednom mogla promjeniti svoj tok! Emiru-l-Mu'minin je na najbolji mogući način osjećao ovu veliku opasnost, ali s'druge strane, nije imao nikakav način niti moć da joj se suprotstavi; osim da možda, prije nego što se nešto desi, iz opasnosti izvuče islamske zapovjednike iz Šama, a po najprije Ebu-Ubejda. ^[10] U jednom hitnom pismu Omer r.a. poziva Ebu- Ubejda u Medinu, ali pošto je znao da Ebu-Ubejde neće napustiti svoju dužnost kako bi izbjegao smrt od kuge, od njega krije prave namjere svog poziva, i piše mu: „O, Ebu-Ubejde, desilo se nešto neočekivano, i prije nego što pismo ispustiš iz ruke, požuri do mene. ^[11] “ Međutim, Ebu-Ubejde je shvatio njegove namjere^[12] i dok u sebi izgovara rječi zahvale; uči dovu: (Allahu moj, oprosti Zapovjedniku pravovjernih) ^[13] , zatim u odgovoru na njegovo pismo mu piše: “Razumio sam zbog čega si me pozvao, ali pošto je moja duboka želja da ostanem sa svojim borcima pa neka Uzvišeni Allah izvrši bilo kakvu odluku u vezi mene ili njih, onako kako On to želi. Zbog toga, od Emiru-l-Mu'minina odlučno molim, da promjeni svoje mišljenje u vezi mog dolaska u Medinu, i da mi dozvoli, da ostanem sa svojim borcima.“ ^[14] Dok je Emiru-l-Mu'minin čitao Ebu-Ubejdovo pismo, osjetio je njegovu veličinu i požrtvovanost, i sama pomisao na gubitak ovakve osobe natjerala ga je na plač. Kada su ga prisutni zabrinuto i sa zebnjom upitali: „Šta se desilo? Dali je Ebu- Ubejde preminuo?! On im je plačnim i žalosnim glasom, odgovorio: „Ne, još nije, ali kao da...“ i ponovo zaplaka i zajeca, a njegove krupne suze praćene mrklom tišinom, na najbolji način su ukazivale na ozbiljnost i težinu situacije, tj. skoru Smrt Ebu-Ubejda. ^[15] Kada je Emiru-l-Mu'minin osjetio da je požrtvovanost islamskih zapovjednika veća i od straha od smrti, i da nisu spremni ostaviti svoje borce ni po cjenu svoih života, s' ciljem pronalaženja jednog kolektivnog rješenja za sve, on organizuje i poziva na jedno savjetodavno zasjedanje, na koje su bili pozvani svi učeni ljudi tog vremena koji poznaju zarazne bolesti, a naročito osobe sa iskustvom po pitanju lječenja Zarazne Kuge. ^[16] Kad je halifa Omer r.a. dobio njihova stručna mišljenja, Ebu-Ubejdu je napisao sljedeće pismo: “Od ovog trenutka, iselite sve stanovništvo koje je do sada živjelo u nižim predjelima, i naselite ih na uzvisine, brda i planine; gdje su vazduh i voda čišći i zdraviji.“ ^[17] Kad je Ebu-Ubejde primio ovo pismo, istog trena je započeo sa danonoćnim pripremama za preseljenje stanovništva iz Šamskih sela na planine i uzvisine. ^[18]

Smrt istaknutog zapovjednika islamske armije
Nakon što je preselio nekoliko grupa na planine i dok je radio na preseljenju i ostalog stanovništva, iznenada na njemu se počinju primjećivati simptomi zarazne Kuge. Nakon izvjesnog vremena bolest se još više raširila i tokom obavljanja svoje časne dužnosti, spašavanja stanovništva od smrtonosne kuge i boraca pod svojom komandom, na žalost i tugu svih prisutnih Muslimana, preselio je na Vječni svjet. ^[19] Ovaj neuporedivi zapovjednik islamske armije kome je Poslanika a.s. dodjelio nadimak Emine-Umet (čovjek na kojeg se Umet može osloniti), ^[20] čovjek koga je Ebu-Bekr Es Sidik kod Sakike Benu Sa'ede kandidovao^[21] zajedno sa Omerom el-Hatabom kao nasljednikom Poslanika a.s., i osoba koju je Omer El-Hatab odlučio umjesto sebe da postavi za Emiru-l-Mu'minina i halifu Islama, trenutno na vrhunncu imana i uzvišenih islamskih i ljudskih vrijednosti, ispraćen suzama hiljada Muslimana, suzama svoih iskrenih mudžahida i boraca, uključujući i suze zapovjednika pravovjernih Omera Faruka, odlazi svome Vječnome ognjištu i u okrilje svojega Gospodara.
Nakon njegova časnog preseljenja, na njegovo zapovjedničko mjesto dolazi i preuzima sve obaveze drugi zapovjednik islamske armije, Moa'z bin Đabal^[22] koji je uložio sve svoje napore kako bi spasio narod od kandži opake bolesti, čak ga ni smrt njegovog sina od ove smrtonosno zarazne bolesti nije pokolebala kod izvršenja svoih obaveza. ^[23] Međutim, neočekivano se i na njemu, nedugo nakon preuzimanja dužnosti, pojavljuju simptomi ove opake zaraze. Tako da i ovaj neuporedivi poznavalac Fikha (Božijeg zakona) i Hadisa (rječi i djela Poslanika a.s.), zbog bliskog druženja sa Poslanikom a.s.i dobrom memorijom, koi je bio izvor velikog broja Božijih zakona i Poslanikovih hadisa, odlazi za Ebu-Ubejdom (Eminom-Umeta) na bolji i vječni Svjet. ^[24]
Prema Moa'zovom testamentu, A'amr bin A'as treći zapovjednik islamske armije preuzima dužnosti i obaveze po pitanju naredbe Emiru-l-Mu'minina u vezi preseljenja stanovništva na više predjele. ^[25] A'amr bin A'as poznati diplomata i stručnjak, pokušavao je da, kod izvršenja svog zadatka primjeni neke nove metode^[26] i inovacije. Nakon zastrašujuće užasavajućih upozorenja i neprestanog ponavljanja rečenice:“ Kuga se pojavljuje na svim mjestima i kao vatra guta sve pred sobom“, uspio je svim stanovnicima prenijeti upozorenje za opasnost. Zatim je jednim vojnim naređenjem svu vojsku i narod po gradovima mobilizirao, podjelio u grupe i preselio na najuzvisenije predjele po planinama, brdima i uzvisinama. ^[27] Nakon ovih mjera, žestina zaraze je u znatnoj mjeri zaustavljena, zatim je njen intenzitet počeo da opada i postepeno su njeni simptomi sasvim nestali. Nedugo zatim, vojska se vratila u svoje logore a' narod se vratio svoim kućama i svoim poslovima. ^[28]

Podaci o žrtvama kuge u A'amvasu
Međutim, crni oblaci tuge i bola su i dalje prekrivali Muslimane jer su oni bili zauzeti analiziranjem stanja i brojem žrtava. Bol većine njih je bio zbog gubitka i smrti svoih najvoljenijih i najbližih, ali žalost sviju njih je bila zbog „zastrašujućih podataka“ koji govore o broju stradalih tokom ove Smrtonosne bolesti. Odgovorni za evidenciju su izjavili da je broj žrtava u Siriji i Palestini dostigao dvadeset i pet hiljada, ^[29] od čega je samo Halid ibn Velid izgubio četrdesetoro djece, dok je Haris bin Hišam koji je prije pojave bolesti doselio u Šam sa sedamdeset članova obitelji, ostao sa samo četiri člana. Kada su upitali o podacima gubitaka u Basri rečeno je da su gubici bili još veći, ^[30] a kada su upitali o situaciji u cijelom Bejnu-l-Nahrejnu (Basra, Kufa, ...) zaduženi za te podatke sa suzama u očima i s' bolom u duši odgovaraju: „Broj žrtava je toliki da osim Allaha, niko drugi nezna njihov tačan broj.“
Pojava smrtonosne Suše u Neđdu i Hiđazu
Emiru-l-Mu'minin je, polovinom 18. h.g.^[31] kada je aktivirao sva zvona za unutarnju opasnost, i dok se spremao da izda vojnu zapovjed za širenje Islama na najudaljenije djelove svjeta, iznenada čuo zvuk zvona za drugu unutarnju opasnost u Islamskom svjetu. Zvono za ovu opasnost se zvalo Suša^[32] , a njena crna sjenka je prekrila srca ljudi dok je vijest o njenom širenju pomutila razum. Devet dugih mjeseci je prošlo, a da kap kiše nije pala na vrelu zemlju. Vruće zrake sunca su svu obradivu zemlju Neđda i Hiđaza pretvorile u usijani bakar, koji je ličio na ispucali koziji ili ovčiji papak, a zatim je zemlja ostala bez i jedne vlasi trave, i pretvorila se u prašinu. Seljaci i bedvini su s'toga bili primorani, da zajedno sa svojim stadima deva, koza i ovaca gladuju i podnose žeđ, a zatim su kad su vidjeli da se situacija ne mjenja, kao mravi i skakavci nagrnuli ka gradovima Hiđaza. ^[33] Njihovo masovno preseljenje bilo je uzrokom da se smrtonosna sjenka Suše nadvije i nad svim gradovima Hiđaza. Plač i jecaj seljana i građana se međusobno ispreplićao, a zatim se kao stub dima iz spaljenih srca prouzrokovan bolom, smrću i patnjama zbog Gladi; uzdizao ka nebeskim visinama. Pojava ove opasnosti je uveliko zabrinula Emiru-l-Mu'minina Omera r.a. jer je život svih stanovnika Neđda i Hiđaza bio u velikoj opasnosti. Ljudi su, očekujući svoju smrt, smjestili se u blizini Poslanikovog a.s. kabura, pored kabrova njegovih vjernih ashaba, pored šehida Bedra, šehida Hunejna, Uhuda i Tebuka. Emiru-l-Mu'minin je s ciljem rješavanja ovog problema osjećao veliku odgovornost, jer se sjećao svog prvog govora prilikom preuzimanja Hilafeta kada je, obraćajući se Muslimanima rekao: "Kunem se Bogom, da se nisam smatrao sposobnim da rješim sve vaše probleme, nikad nebih prihvatio ovu veliku odgovornost. ^[34]

Emiru-l-Mu'minin rame uz rame
sa iscrpljenim i gladnim masama
Na osnovu ovog obećanja, morao je svom snagom i odlučnošću da reaguje kako bi otklonio ovo Smrtonosno Čudovište "Suše" iz Neđda i Hiđaza. Plan za rješavanje ovog problema je započeo istovremeno kada se i suša pojavila, a sastojao se iz sledećih faza:
1-Prije svega zakleo se, da sve dok se ne rješi ovaj problem, neće jesti meso, mlječne proizvode niti da će do kraja napuniti stomak suhim kruhom.^[35] Ovim putem Omer r.a. je sušu najviše odnio svojoj kući, kako bi neprestano i svim djelovima svoga tjela osjećao ono što ih je spopalo i kako bi danonoćno razmišljao o rješenju ovog problema. Zbog posljedica ne uhranjenosti, bijelo i čisto lice Emiru-l-Mu'minina je toliko potamnilo^[36] i izboralo, da su ljudi posmatrajući ga znali, koliko je ova katastrofa ostavila traga na njegovom srcu. Svi su govorili: "Ukoliko ova suša ubrzo ne prestane, Omer će zbog tuge za gladnima i siromašnima sigurno umrijeti. ^[37] " To je istinska Narodna vlast!!
2- Druga stvar koju je Omer istovremeno preduzeo kako bi, koliko toliko olakšao narodu, bilo je osnivanje posebnih štabova u svim gradovim, čiji zadatak je bio prikupljanje, čuvanje i ravnomjerno trošenje preostalih zaliha hrane. Pomoću kartica^[38] (bonova) koji su po prvi put u svjetu korišteni za pravednu raspodjelu, sve familije su dobivale istu količinu hrane. To je uređeno tako da se u svim gradovima iz državne blagajne dva puta dnevno kuhala hrana u velikim loncima i na određenim mjestima, a zatim bi čitave porodice za vrijeme ručka i večere dolazile sa posudama u rukama i preuzimale svoj dio obroka. ^[39] Štab zadužen za pripremanje hrane u Medini je radio pod nadzorom Emiru-l-Mu'minina. ^[4] Za vrijeme večere i ručka, kada hiljade praznih posuda u rukama iscrpljenog naroda prilazi mjestu raspodjele, ^[41] narod je viđao Halifu kako stoji pored velikih dubokih kazana davajući savjete i instrukcije onima koji djele hranu. “Poštujte red, držite na umu jednakost i pravdu“ ^[42] govorio bi Omer. Zatim se glasno^[43] obraća Abdu-Rahmanovom sinu koji je takođe držao prazan sahan u ruci, dječače, malo se pomakni unazad! Kad ovih nekoliko osoba ispred tebe završi, uzmi i ti svoj dio!! Nakon što su svi oni koji su čekali u redu, dobili svoj topli dio hrane i kada su se sve familije podmirile, Omer bi kao i svaki od kuhara iz štaba, nasuo manji dio hrane u svoju zdjelu, sjeo bi pored crnog lonca na mjestu obavijenom dimom od kuhanja, i jeo bi. ^[44]
3- Treća mjera koju je Omer preduzeo, nakon što je osjetio da u Neđdu i Hiđazu ponestaje hrane, a suša još nije prešla granice sjevernog Hiđaza, bila je ta da je napisao jasna pisma svim svojim namjesnicima i zapovjednicima u Šamu, Palestini i Iraku. U svoim pismima ih poziva u pomoć narodu koji je zadesila suša i glad u Neđdu i Hiđazu, sledećim rječima: ((O A'se bin A'se u Palestini!! ^[45] O Ebu-Ubejde u Šamu!! O Sa'ade bin Vakase u Iračkim gradovima!! U pomoć, u pomoć, u pomoć, vama se obraćam da nam što prije pomognete. Što hitnije pošaljite hranu kako bi spasili od gladi ljude u ovoj pokrajini.)) Ovi pozivi u pomoć od strane Emiru-l-Mu'minina Omera i na ovakav zastrašujući način, (kao da se radi o proljetnoj grmljavini) čuli su se u svim pokrajinama islamskog svjeta. Nakon tih poziva, poplave užurbanih karavana natovarenih hranom, prehrambenim proizvodima i pismima žurno kreću ka Medini:
1- U ime Alaha Milostivog i Samilosnog, od Amra bin Asa u Palestini Emiru-l-Mu'mininu u Medini, šaljem vam hiljadu deva natovarenih sa brašnom, morskim putem vam šaljem 20 brodova natovarenih sa brašnom, uljem i pet hiljada dugih košulja iz luke u Aqabi.^[46] "
2- U ime Alaha Milostivog i Samilosnog, od Sa'ada bin Vekasa u Iraku Emiru-l-Mu'mininu u Medini, šaljem vam hiljadu deva natovarenih sa brašnom i drugom hranom.^[47]
3-U ime Alaha Milostivog i Samilosnog, od Muavije bin ebi Sufjana u Šamu Emiru-l-Mu'mininu u Medini, šaljem vam tri hiljade deva natovarenih brašnom i drugom hranom; kao i tri hiljade dugih košulja.^[48]
4- Ebu-Ubejde je umjesto pisanja pisma, lično na čelu karavana od četiri hiljade deva^[49] natovarenih prehrambenim proizvodima, prvi stigao u Medinu. Od Emiru-l-Mu'minina je zatim preuzeo obavezu da pravedno raspodjeli hranu. S' ciljem pravedne raspodjele hrane^[50] i borbe protiv Gladi i Suše, u svakom gradu su osnovana po dva štaba. Jedan štab je bio zadužen za pomoć bedvinima i seljanima^[51] a drugi je imao odgovornost da se brine za stanovnike gradova i prigradskih naselja. ^[52] Ovi štabovi u Medini su bili pod direktnom upravom Emiru-l-Mu'minina, a' u drugim gradovima su bili pod upravom njegovih predstavnika. Štabovi su imali stotine službenika za raspodjelu hrane, računovodstvo, kuhare, pomoćne kuhare, ...koji su dvadeset četiri sata bili na raspolaganju i u službi. ^[53] Veliki broj službenika iz štabova su dužni, da se nekoliko sati prije izlaska sunca, pojave na mjestu raspodjele i da do izlaska sunca pripreme toplu hranu za svoje štićenike. U većini štabova za pripremanje svakog toplog obroka (bilo to ručak ili večera) klalo se je dvadeset deva. ^[54] Emiru-l-Mu'minin Omer je, uz pomoć neprekidnih napora ovih štabova, uspio da se mjesecima odupire i bori sa smrtonosnim nasrtajima ove Suše i sa minimumom ljudskih žrtava. Toliko je eliminisao stepen straha i panike kod ljudi, da ni oni više kao na početku ove katastrofe, nisu žurili sa praznim sahanima u rukama prema mjestu raspodjele toplih obroka, već su čekali da im osobe iz štaba donesu obroke njihovim kućama. Ubrzo nakon toga, Emiru-l-Mu'minin je u radu štabova napravio određene promjene, tako da je pripremanje toplih obroka, skinuto sa liste aktivnosti. Umjesto kuhanja toplih obroka službenici ovih štabova čiji broj je bio veliki, su ljudima po kućama djelili bonove za podizanje prehrambenih artikala. ^[55] Nedugo zatim, strah od Suše među narodom je potpuno nestala; a' na pijacama se počeli nalaziti i prehrambeni artikli koje su trgovci nabavljali izvan Arapskog poluotoka. ^[56]

Emiru-l-Mu'minin je jeo hranu
koju je svaki siromah mogao sebi da priušti
U to vrijeme omerov sluga Jarfa, ^[57] koji se iskreno i svim svojim srcem brinuo za Omera zbog njegovog izgleda i neuhranjenosti tokom ovog dugog perioda Suše, je otišao na pijacu jer su se već mogli naći prehrambeni artikli, i kupio je jednu količinu jestivog ulja i drvenu posudu punu mlijeka za četrdeset Dirhema^[58] (vrijednosti četiri miskala zlata ) i s' tim otišao kući. Stigavši kući obratio se Omeru rječima: "O 'Zapovjedniče pravovjernih, vrijeme tvoje zakletve je prošlo, ulja, mliječnih proizvoda i mesa ima u svim prodavnicama i to koliko god želiš. ^[59] Evo, ovo ulje i mlijeko sam kupio za tebe na pijaci." Zapovjednik pravovjernih ga upita: "Koliko si platio za to?" Jarfa mu od govori:"Četrdeset Drahmi." Omer mu na to reče: "Još uvjek im je cjena visoka, nema svaki siromah četrdeset Drahmi da to kupi, zbog toga nemogu to jesti, idi i podjeli to siromasima. ^[60] Emiru-l-Mu'minin tokom devet punih mjeseci^[61] borbe, sa užasnom smrtonosnom Sušom, nije prezao ni od kakvih uobičajenih mjera i metoda a da ih ne upotrebi. Shodno tome i prema Poslanikovom a.s. sunnetu, došlo je i vrijeme da se potpuno osloni na Allaha dž.š. i uputi Mu javni poziv u pomoć i izbavljenje iz ove nedaće. Ovaj put, s' ciljem iskorjenjivanja ove prirodne katastrofe, treba da se organizuje i klanja zajednički namaz za kišu i prestanak suše. ^[62]
Među masama ispaćenih, čistih od grijeha i sušom pogođenih ljudi, za skrušenim i ustrašenim glasovima Omerovih namjesnika, zapovjednika, bogatih božijih robova, siromaha, oslablenjih i izgladnjelih, treba i mora da se čuje i slabi uplakani glas zapovjednika pravovjernih Omera, koji se upućuje Jedinom istinitom Vladaru svih vidljivih i nevidljivih svjetova. ^[63] U ovom trenutku, svi stanovnici Medine, uključujući ljude i žene, staro i mlado, noseći komad prostirke na ramenima i hodajući za starim Poslanikovim ashabima i članovima porodice, koji su lagano i tužno koračali, izašli su iz grada i uputili se ka pustinji. Ovaj mršavi i visoki ashab, čije svjetlo lice su mjeseci nemilosrdne suše i neuhranjenosti učinili tamnim, noseći Poslanikovu a.s. prostirku^[64] na ramenu, žurno i skrušeno je koračao ispred svih hodeći odlučno prema mjestu gdje će se klanjati namaz za kišu. Bio je to Emiru-l-Mu'minin Omer, koji je stigavši na određeno mjesto, okrenuo se prema Kibli a iza njega su se redali gusti i zbijeni safovi napaćenih i izmučenih Muslimana, koji su prema Poslanikovom a.s. učenju, ponizno, predano i skrušeno, zajednički klanjali dva rekjata namaza za kišu. ^[65] Nakon zajedničkog namaza, Emiru-l-Mu'minin se kratko obratio narodu a zatim je, sjedeći na svojim koljenima podigao napola izgorjele ruke prema nebu. Uplakanim i bolnim glasom je započeo učenje dove: „O Alahu! Kod Tebe i u Tebi tražimo zaštitu, jer „osim Tebe“ nema nikog drugog da mu se obratimo, i nema drugih vrata na koja da pokucamo „osim Tvoih vrata“. Svi oni u koje smo se uzdali da će nam pomoći, ostali su nemoćni, pa čak ni mi sami sebi nismo mogli pomoći (iako smo uložili sve svoje napore, imanja, vrijeme, sva naša znanja i vještine), zbog toga, osim Tvog utočišta i Tvoje zaštite, mi više nemamo kome da se obratimo. O Allahu, podari nam kišu i oživi s njom Tvoje robove i njihove zemlje.“ ^[66] Plačući i jecajući iz dubina svoje duše Omer je došao do vrhunca obraćanja Uzvišenome Allahu, a kada je okupljeni narod ganut njegovim obraćanjem, dovama i suzama takođe počeo da plače, njihovi bolni jecaji su isprepleteni odjekivali proplankom. Ono što je takođe posebno pogodilo napaćeni narod, su bile suze Poslanikovog starog strica (amidže) Abasa, koje su tekle niz njegovu sjedu bradu. U tim trenutcima mu prilazi Omer, i uzimajući njegovu ruku, ^[67] plačnim glasom ponovo počinje da moli Allaha, učenjem dove: „Allahu moj! Ovo je stari i izmoreni stric Tvoga Poslanika, mi uz pomoć ovog starog Poslanikovog strica i njegovim sebebom molimo za Tvoju naklonost i Milost^[68] “, jer Ti si u Svojoj objavi obznanio: ^[69] وَ اَمَّا اَلْجِدارُ فَكانَ لِغُلامَيْنِ يَتِمَيْن ِ فيِ الَمَدِينَةِ Ali onaj zid pripada dvojici siromašnih dječaka iz ovog grada * Koje si Ti, zbog njihovog Tebi dragog i pobožnog babe; spasio od gladi i žeđi. „Uzvišeni Allahu, radi Poslanika Tvoga, smiluj se njegovom starom i iznemoglom stricu. O Gospodaru naš, mi se svi zajedno i iskreno kajemo i molimo za oprost naših grijeha, a' Abasa Poslanikovog strica molimo da za nas bude zagovornik i šefa'adžija kod Tebe. ^[70] Molimo te O' Samilosni Allahu da njegove iskrene suze i dove, zajedno sa našim iskrenim dovama, budu razlog otklanjanja naših patnji, bola i opasnosti od smrtonosne Suše koja nas je zadesila.“ Poslanikov stric Abas se, dok mu je ruka još uvjek u ruci Emiru-l-Mu'minina i dok mu liju suze, a sjeda brada podrhtava, odaziva molbi Zapovjednika pravovjernih i plačnim glasom započinje učenje dove^[71] : „O Bože, Ti si čuvar sviju nas, one koji su zalutali ne ostavljaj bez Tvoje pomoći, naša slomljena srca ne ostavljaj da lutaju ka svom uništenju. - Bože Svemogući, zbog ovog belaja koji nas je sviju pogodio naša su djeca ucviljena a naši stariji su prestravljeni i ojađeni, a' Ti, o Svemogući, o svemu si tome obavješten bilo ono javno ili tajno. - Ti znaš da plač, jecaji i nemoćni uzdasi sviju nas, odzvanjaju na sve strane. O Bože Svemilosni, sa svojom neovisnošću učini ih neovisnim prije nego ih pesimizam i smrt zadesi. Jer osim nevjernika, niko drugi neće izgubiti nadu i vjeru u Tvoju Milost. ^[72] “ I dok se čuju tužni jecaji, plač i suze Poslanikovog strica Abasa, koji paraju ljudsku dušu i izmješane sa njima uplakane dove Zapovjednika pravovjernih, te talasi uplakanih glasova nedužnih žena i djece, a zatim i glasovi izmučenih Poslanikovih jarana sa Bedra, Hunejna, Tebuka, Hejbara pomješanih sa uplakanim glasovima ispaćenih majki na ovoj isušenoj i nemilosrdnoj arapskoj zemlji i pjesku. Odjednom se niodkud na nebu Arabije pojaviše ogromni crni oblaci, ^[73] a zatim, nakon nekoliko snažnih udara groma koji potresaju nebesa i zemlju, počinju da padaju krupne kapi kiše koje se nakon par minuta pretvaraju u pravi pljusak. Svi klanjači, uključujući i zapovjednika pravovjernih Omera r.a., su imali jedino vremena da sa zemlje podignu svoje prostirke i serdžade^[74] a zatim da se brzo i veselo pored punih potoka i pod udarima snažne kiše, vrate u Medinu.

---

FUSSNOTE:

---

* سَرْغ je selo smješteno na granici između Hiđaza i Šama.
** عِمْواسْ Sa kesrom „Emvas“ ili fethom „Amvas“ na ainu, jedna je od pokrajina u Palestini, Mu'đemu-l-Beldan, Jakut Homavi.
1^1]Taberi, 5 tom, 865 str. i El-Kamel, 2 tom, 559 str.
2 ^2]Taberi, 5 tom, 865 str. i El-Kamel, 2 tom, 559 str.
3 ³Taberi, 5 tom, 1866 str., El-Kamel, 2 tom, 560 str., Hejate Omer, Šebli, 242 str. i Omer El Faruk, 293 str..
4 ^4]Takođe
5 ^5]Takođe
6 ^6]Taberi, 5 tom, 1866 str., El-Kamel, 2 tom, 560 str., Hejate Omer, Šebli, 242 str. i Omer El Faruk, 293 str..
7 ^7]Taberi, 5 tom, 1866 str., El-Kamel, 2 tom, 560 str., Hejate Omer, Šebli, 243 str. i Omer El Faruk, 293 str..
8 ^8]Takođe
9 ^9]Takođe
10 ^10]Taberi, 5 tom, 1869 str., El-Kamel, 2 tom, 558 str., Hejate Omer, Šebli, 251 str. i Omer El Faruk, Hejkal, 1 tom, 294 str.
11 ^11]Takođe
12 ^12]Takođe
13 ^13]El-Kamel, 2 tom, 559 str.Taberi, 5 tom, 1869 str., , Hejate Omer, Šebli, 251 i 252 str. i Omer El Faruk, Hejkal, 1 tom, 294 str..
14 ^14]El-Kamel, 2 tom, 559 str.Taberi, 5 tom, 1869 str., , Hejate Omer, Šebli, 251 i 252 str. i Omer El Faruk, Hejkal, 1 tom, 294 str..
15 ^15]Takođe.
16 ^16]Hejate Omer, Šebli, 251 i 252 str. i Omer El Faruk, Hejkal, 1 tom, 294 str..
17 ^17]Taberi, 5 tom, 1869 – 1870 str.i El-Kamel, 2 tom, 559 str.
18 ^18]Takođe
19 ^19]Taberi, 5 tom, 1869 – 1870 str.i El-Kamel, 2 tom, 559 str.
20 ^20]Sahih Buhari, opis Eršada Sarija, 6 tom, 132 str.
21 ^21]Kamel Ibn ASir, 2 tom, 20 str. i Ibn HIšam, 2 tom, 432 str.
22 ^22]Taberi, 5 tom, 1870 str., El Kamel, 2 tom, 559 str, Hejate Omer 253 str.i Omer el Faruk, 1 tom, 294 str. Pažnja: Ibn Sa'ad, 1 tom, 248 str.oslanjajući se na djelo Akhbare Omer, 451 str. kaže da, kada su Omeru Faruku rekli da sebi odredi zamjenika da je on odgovorio: ((Da su Ebu Ubejde ili Salem sada živi, jednog od njih dvojice bih imenovao svojim zamjenikom jer je prvi bio Emine Umet a drugi je bio istinski zaljubljenik u Allaha dž.š.. ))
Taberi, 5 tom, 1870 str., El Kamel, 2 tom, 559 str, Hejate Omer 253 str.i Omer el Faruk, 1 tom, 294 str. Pažnja: Ibn Sa'ad, 1 tom, 248 str.oslanjajući se na djelo Akhbare Omer, 451 str. kaže da, kada su Omeru Faruku rekli da sebi odredi zamjenika da je on odgovorio: ((Da su Ebu Ubejde ili Salem sada živi, jednog od njih dvojice bih imenovao svojim zamjenikom jer je prvi bio Emine Umet a drugi je bio istinski zaljubljenik u Allaha dž.š.. )).
23 ^23]Takođe.
24 ^24]Taberi, 5 tom, 1870 str., El Kamel, 2 tom, 559 str, Hejate Omer 253 str.i Omer el Faruk, 1 tom, 294 str. Pažnja: Ibn Sa'ad, 1 tom, 248 str.oslanjajući se na djelo Akhbare Omer, 451 str. kaže da, kada su Omeru Faruku rekli da sebi odredi zamjenika da je on odgovorio: ((Da su Ebu Ubejde ili Salem sada živi, jednog od njih dvojice bih imenovao svojim zamjenikom jer je prvi bio Emine Umet a drugi je bio istinski zaljubljenik u Allaha dž.š.. ))
25 ^25]Taberi, 5 tom, 1870 str., El Kamel, 2 tom, 559 str, Hejate Omer 253 str.i Omer el Faruk, 1 tom, 294 str.
26 ^26]Takođe.
27 ^27]Takođe.
^28]Taberi, 5 tom, 1870 str., El Kamel, 2 tom, 559 str, Hejate Omer 253 str.i Omer el Faruk, 1 tom, 294 str.
29 ^29]El Bidaje wa El Nehaje, 5 tom, 93 str. Preuzeto od Vakedija, Hejate Omer, Šebli, 255 str,i Omer Faruk, 1 tom, 296 str.i Međmau-l-Beldan, Jakut Homavi, riječ Emvas,
30 ^30] Hejate Omer, Šebli, 255 str.
31 ^31] El-Kamel, 2 tom, 555 str., Taberi, 5 tom, 1911 str.i El Bidaje wa El Nehaje, 7 tom, 90 str. isti ovi izvori su prenjeli od Sejfa rivajet da se "Godina prašine" misli se na "Godinu suše i gladi" desila krajem 17 i početkom 18 h.g..
32 ^32] Takođe.
33 ^33] El-Kamel, 2 tom, 555 str., Taberi, 5 tom, 1911 str.i El Bidaje wa El Nehaje, 7 tom, 90 str. isti ovi izvori su prenjeli od Sejfa rivajet da se "Godina prašine" misli se na "Godinu suše i gladi" desila krajem 17 i početkom 18 h.g..
34 ^34] Ibn Sa'ad, 3 tom, 196 - 197 str, Spomenuto u djelu Akhbare Omer, Tantavi, 61 str.
35 ^35] Ibn Sa'ad, 1 tom, 225 str,. Akhbare Omer, 123 str., El Bidaje wa El Nehaje, 7 tom, 90 str., El-Kamel, 2 tom, 555 str. i Taberi, 5 tom, 1914.
36^36] El Bidaje wa El Nehaje, 7 tom, 90 str., Ibn El-Đuzi, 61 str., Tabakate ibn Sa'ad, 3 tom, 226 str., preuzeto iz Akhbare Omera, 123 str.
37^37] Takođe.
38^38] Hejjate Omer, Šebli, 239 str., Faruk Omer, Hejkal, 1 tom, 289 str. Su rekli:" slični su kuponima ili bonovima koji se izdaju u vrijeme velikih kriza i ratova u današnje doba. "
39 ^39] Hejjate Omer, Šebli, 239 str., Faruk Omer, Hejkal, 1 tom, 289 str. Su rekli:" slični su kuponima ili bonovima koji se izdaju u vrijeme velikih kriza i ratova u današnje doba."
40 ^40] Faruk Omer, Hejkal, 1 tom, 289 str
41^41] Faruk Omer, Hejkal, 1 tom, 289 str, Hejjate Omer, Šebli, 239 str., Tabakate ibn Sa'ad, 3 tom, 225 str., preuzeto iz Akhbare Omera, Tantavi, 120 str., El Bidaje wa El Nehaje, 7 tom, 91 str., Taberi, 5 tom, 1916 str.i El- Kamel, 2 tom, 556 str.
42 ^42] Takođe.
43^43] Takođe.
44^44] Takođe.
45 ^45] Na osnovu istraživačkih djela većine historijskih izvora Egipat je osvojen od strane Muslimana nakon godine Suše i Gladi, a Amr bin A'as je za vrijeme Suše/Gladi bio u Palestini a ne u Egiptu; a prema revajetu Taberije, 5 tom, 1917 str. "Amr bin A'as je u odgovoru na Omerove pozive u pomoć odgovorio Egipat će biti Uništen. A Omer da je odgovorio: Pusti da Egipat radi prosperiteta i razvoja Medine propadne." Ovaj rivajet ni u pogledu svoje konstrukcije ni u pogledu razboritosti/mudrosti ne izgleda autentičan i istinit. El Bidaje wa El Nehaje, 7 tom, 90 str.
46 ^46] Tabakate ibn Sa'ad i Kanzu-l-A'amaa preuzeto iz Akhbare Omera, Tantavi, 117 i 118 str.
* * Prema mišljenju prevodioca ove knjige a imajući u vidu svima poznato Allahovo zadovoljstvo Ashabima Poslanika i njihovim djelima izraženom u nekoliko različitih Ku'anskih ajeta (kao npr. ašare mubašare), zatim u hadisima Poslanika a.s. koji je direktno molio i učio dovu Svevišnjem Allahu da Islam ojača Omerom bin Khatabom, omerovu odanu službu Poslaniku a.s., omerovu bogobojaznost i pravičnost u svim djelima, (ZNAČI TO MOŽE BITI SAMO osmišljena i namjerno ciljana POTVORA NA OMERA R.A.) iza koje se naravno kriju neprijatelji Islama i Ashaba r.a.. Cilj Munafika je unošenje sumnji u srca Muslimana i stvaranje fitne i mržnje u Ummetu Muhammeda a.s., što bi na kraju dovelo do razbijanja jedinstva među Muslimanima i stvaranja sumnje u Ashabe r.a. (Da nas Allah zaštiti od toga da sumnjamo u Pravovjerne Halife Islama, preziremo, proklinjemo, ne prihvatamo njihovu vjeru koju su direktno svim svojim srcem primili od Muhammeda a.s.)
47 ^47] Isti izvori.
48 ^48] Takođe.
49 ^49] Taberi, 5 tom, 196 str., El-Kamel, 2 tom, 556 str. i El Bidaje wa El Nehaje, 7 tom, 90 str. i Akhbare Omer, 119 str.
50 ^50] Taberi, 5 tom, 196 str., El-Kamel, 2 tom, 556 str. i El Bidaje wa El Nehaje, 7 tom, 90 str. i Akhbare Omer, 119 str.
Hejjate Omer, Šebli, 239 str., Faruk Omer, Hejkal, 1 tom, 239 str., Akhbare Omera, Tantavi, 120 i 122 str.
51 ^51] Hejjate Omer, Šebli, 239 str., Faruk Omer, Hejkal, 1 tom, 239 str., Akhbare Omera, Tantavi, 120 i 122 str.
52 ^52] Isti izvor.
53 ^53] Hejjate Omer, Šebli, 239 str., Faruk Omer, Hejkal, 1 tom, 239 str., Akhbare Omera, Tantavi, 120 i 122 str.
54 ^54] Isti itvor.
55 ^55] Faruk Omer, Hejkal, 1 tom, 289 str.
56 ^56] Takođe.
57 ^57] Taberi, 5 tom, 1914 str., El-Kamel, 2 tom, 556 str.i Akhbare Omer, 125 str.
58 ^58] Isti izvor.
59 ^59] Isti izvor.
60 ^60] Taberi, 5 tom, 1914 str., El-Kamel, 2 tom, 556 str.i Akhbare Omer, 125 str.
61 ^61]Tabakate Še'erani, 1 tom, 15 str. Preuzeto iz Akhbare Omera, 117 str..
62 ^62]Tabakate ibn Sa'ad, 1 tom, 231 str. Preuzeto iz Akhbare Omera, 126 str..
63 ^63] Tabakate ibn Sa'ad, 1 tom, 231 str. Preuzeto iz Akhbare Omera, 126 str..
64 ^64]Tabakate ibn Sa'ad, 1 tom, 235 str.i El Beja wa Tabiin, 3 Tom, 172 str., Preuzeto iz Akhbare Omera, 126 str..
65 ^65]El Bidaje wa El Nehaje, 7 tom, 92 str.
66^66] Taberi, 5 tom, 1916 str.i El-Kamel, 2 tom, 557 str.
67 ^67]El-Kamel, 2 tom, 557 str. El Bidaje wa El Nehaje, 7 tom, 92 str. Pažnja: Taberijeva Historija, 5 tom, 1916 str. govori o Namazu za kišu ali ne govori o Abasu, međutim u Buhariji 2 tom, spominje se da je Omer rekao: للَّهُمَّ اِ نَّاكُنَّا نَـتَوَسَّلُ اِلَيلْكَ بِنَبِّيِّناَ [ص] فَتُسْقِينَا وَ اِنَّا نَتَوَّسَلُ اَلَيْكَ بِعَمِّ نَبِيِّناَ فَا سْقِينَا {قَالَ} فَيُسْقَون Akbare Omer, 126 str., El Bidaje wa El Nehaje, 7 tom, 92 str.
68 ^68] Takođe.
69 ^69]El-Kamel, 2 tom, 557 str. El Bidaje wa El Nehaje, 7 tom, 92 str. Pažnja: Taberijeva Historija, 5 tom, 1916 str. govori o Namazu za kišu ali ne govori o Abasu, međutim u Buhariji 2 tom, spominje se da je Omer rekao: للَّهُمَّ اِ نَّاكُنَّا نَـتَوَسَّلُ اِلَيلْكَ بِنَبِّيِّناَ [ص] فَتُسْقِينَا وَ اِنَّا نَتَوَّسَلُ اَلَيْكَ بِعَمِّ نَبِيِّناَ فَا سْقِينَا {قَالَ} فَيُسْقَون Akbare Omer, 126 str., El Bidaje wa El Nehaje, 7 tom, 92 str.
*Sura Kahf : 82
70^70] Takođe.
71 ^71] El-Kamel, 2 tom, 557 str., Tabakate ibn Sa'ad, 3 tom, 232 str., preuzeto iz djela Akhbare Omer, 127 str.
72 ^72] Takođe.
73 ^73] El-Kamel, 2 tom, 557 str.i Akhbare Omer, 127 str.
74^74] El-Kamel, 2 tom, 557 str.i Taberi, 5 tom, 1915 str.
75 ^75] Takođe.
Smrtonosna kuga i smrtonosna suša se spominju u djelu:
The figure of the second Caliph of Islam Omer bin Khatab
By: Haj Mullah Abdullah Ahmedian, Publisher: Muhamedi Publishing Institut in Sakez, Kurdistan in Iran, 1381 Solar year. (2002-2003 g.)