U ovoj kratkoj suri, koja je objavljena u ranom mekkanskom periodu, sadržani su temelji islamskog vjerovanja o Uzvišenom Allahu. U njoj se Vjerovjesniku, a.s., nalaže da ljudima prenese ono što mu je u vezi s tim objavljeno u njena četiri kratka ajeta. U hadisima koji su zabilježeni u relevantnoj hadiskoj literaturi (El-Buhari, Muslim, Ahmed ibn Hanbel te autori sunena) navodi se da je Allahov Poslanik, a.s., za ovu suru kazao da je ravna jednoj trećini cijelog Kur'ana (..innehā ta'dilu suluse-l-Kur'ān).

Piše: dr. hfz. Safvet HALILOVIĆ Očito je, dakle, da ova kratka sura nije bez razloga kvalifikovana od strane Vjerovjesnika, a.s., da vrijedi kao trećina Kur'ana (sulusu-l-Kur'ān), jer se u njoj iznose bitne karakteristike temeljnih islamskih vjerovanja. Kad se kaže: Allah je Jedan, onda to ima svoje manifestacije i mnogobrojna velika značenja. To znači da je On jedinstven po Svojoj božastvenosti i neprikosnovenosti, po iznimnim imenima i atributima, u kojima s Njim niko drugi ne sudjeluje. On je Jedan i Jedini Bog, a sve ostalo što se obožava su lažna božanstva; On je Jedan i Jedini Koji je vječan, Koji nema početka niti kraja; On je Jedan i Jedini Koji sve zna i Koji sve može; On je Jedan i Jedini Koji nema nikakve mahane niti manjkavosti; Jedan i Jedini Koji je apsolutno neovisan itd. Ovako bi se mogla nabrajati i ostala svojstva koja se manifestuju putem Allahovih Lijepih Imena (Esmāullāhhi-l-husnā).

قُلْ هُوَ اللَّهُ أَحَدٌ (1) اللَّهُ الصَّمَدُ (2) لَمْ يَلِدْ وَلَمْ يُولَدْ (3) وَلَمْ يَكُنْ لَهُ كُفُوًا أَحَدٌ 4)
1-4. Reci: "On je Allah – Jedanǃ Allah je Es-Samedǃ Nije rodio i rođen nije, i niko mu ravan nijeǃ"

Ova sura je poznata po imenu El-Ihlās, mada se u literaturi često se spominje i njeno drugo ime, pa se kaže: sura Kul huvallāhu ehad. Kao povod njenog obavljivanja (sebebi-nuzūl) navodi se predaja koja je zabilježena u brojnim hadiskim izvorima:

أما سبب نزول سورة (قل هو الله أحد) فقد روى الترمذي وأحمد والحاكم والبيهقي في الشعب وابن خزيمة في التوحيد وأبو الشيخ في العظمة من طريق أَبِي جَعْفَرٍ الرَّازِيِّ، عَنْ الرَّبِيعِ بْنِ أَنَسٍ، عَنْ أَبِي العَالِيَةِ، عَنْ أُبَيِّ بْنِ كَعْب: أَنَّ المُشْرِكِينَ قَالُوا لِرَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: انْسُبْ لَنَا رَبَّكَ، فَأَنْزَلَ اللَّهُ: (قُلْ هُوَ اللَّهُ أَحَدٌ ، اللَّهُ الصَّمَدُ)

Prenose Et-Tirmizi, Ahmed, El-Hakim, El-Bejheki, Ebu Huzejme i drugi da su idolopoklonici jednom prilikom tražili od Vjerovjesnik da im opiše svoga Gospodara pa mu je naređeno da odgovori ovom surom u kojoj se iznose temelji islamskog vjerovanja. Iako su učenjaci raspravljali o predajnom lancu (senedu) ovog predanja, istaknuti muhaddisi Ibn Hadžer el-Askalani i Es-Sujuti su kazali da je mnoštvo njenih predajnih lanaca (kesretu turukihā) bilo razlogom da ona bude validna (raspravu o ovome vidjeti na linku: islamqa.info). U ovoj suri se navode svojstva Allaha, Jednog i Jedinog Boga, Kojeg krase osobine apsolutne savršenosti, Kojem se stvorenja obraćaju kad se nađu u nekoj nevolji, Koji je neovisan o bilo čemu, Koji nije usporediv ni sa čim, Koji nije rodio niti je rođen i Kojemu nema ravna među Njegovim stvorenjima. Iz ove sure učimo da je islamsko vjerovanje prirodno, logično i lahko za razumijevanje. Dakle, temeljna naučavanja islama o Allahu Uzvišenom mogu se sagledati u nekoliko tačaka: Allah je Jedan; On je Stvoritelj ovog svijeta i svega što postoji na njemu; Allah je oduvijek – nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije; Allah je vječan. On je Silni, Svemoćni, Sveznajući, Mudri, Sveopći Dobročinitelj, Milostivi, Onaj koji uzdržava i bdije nad svjetovima i stvorenjima koja je stvorio; Allah se opisuje svim osobinama savršenstva (sifatu-l-kemāl), ništa nije poput Njega (leyse kemislihi šey'un), i nije dozvoljeno poistovjećivati Ga s Njegovim stvorenjima. Ono što je Allah Uzvišeni Sebi pripisao od osobina i svojstava – u to čvrsto vjerujemo, bez poređenja Njegovih osobina sa bilo čim što pripada Njegovim stvorenjima; Allah je Onakav kako je Sam Sebe opisao u Kur'anu i kako Ga je opisao Njegov Poslanik Muhmmed, a.s., u vjerodostojnim hadisima. Tako, npr., kada Allah Uzvišeni Sam Sebe opisuje da je Jedan, onda to obuhvata sva značenja koja se impliciraju tom riječju, a to može značiti: da je On Jedan, Koji nema premca ili takmaca, Sebi sličnoga, niti u bilo čemu izjednačenog, Koji je zbog toga dostojan opisivanja po tome što je Jedan i Jedini. To, također, znači i da je On Jedini dostojan obožavanja i opisivanja po Božanskim svojstvima, u kojima niko drugi s Njim ne participira. Također, to znači i da je On Jedan u postojanju po vječnosti u kojoj je uduvijek i zauvijek Jedan, u postojanju u kojem nema ničega osim Njega. Dakle, kad Allah Uzvišeni Sebe opisuje da je Ehad – Jedan, onda taj pojam znači sve istaknuto. (Inače, o ovoj tematici je veoma nadahnuto i utemeljeno pisao istaknuti hanefijski učenjak Ebu Bekr er-Razi el-Džessās u svom kapitalnom djelu Ahkāmu-l-Kur'ān / Propisi Kur'ana, tom I, str. 124, a mi smo to preveli i prenijeli u našem djelu Osnovi tefsira, u poglavlju o pretpostavkama za bavljenje tefsirom).

Očito je, dakle, da ova kratka sura nije bez razloga kvalifikovana od strane Vjerovjesnika, a.s., da vrijedi kao trećina Kur'ana (sulusu-l-Kur'ān), jer se u njoj iznose bitne karakteristike temeljnih islamskih vjerovanja. Kad se kaže: Allah je Jedan, onda to ima svoje manifestacije i mnogobrojna velika značenja. To znači da je On jedinstven po Svojoj božastvenosti i neprikosnovenosti, po iznimnim imenima i atributima, u kojima s Njim niko drugi ne sudjeluje. On je Jedan i Jedini Bog, a sve ostalo što se obožava su lažna božanstva; On je Jedan i Jedini Koji je vječan, Koji nema početka niti kraja; On je Jedan i Jedini Koji sve zna i Koji sve može; On je Jedan i Jedini Koji nema nikakve mahane niti manjkavosti; Jedan i Jedini Koji je apsolutno neovisan itd. Ovako bi se mogla nabrajati i ostala svojstva koja se manifestuju putem Allahovih Lijepih Imena (Esmāullāhhi-l-husnā).

Uz pojam Ehad u ovoj suri se javlja i pojam Es-Samed. U vezi s tumačenjem tog pojma mufessiri su naveli različita mišljenja, pa tako El-Kurtubi veli: "Es-Samed je Onaj prema kome se upućuje kada se ima potreba (..ellezī jusmedu ilejhi fi-l-hādžāt)." Drugačije kazano, to je Onaj Koji je utočište i pribježište stvorenjima kada su u nevolji i imaju potrebe. Ovo tumačenje El-Kurtubi pripisuje velikom mufessiru iz generacije ashaba Ibn Abbasu, r.a., uz pozivanje na autoritete arapske jezikoslovne znanosti. On potom navodi i druga mišljenja, pa kaže da je Ebu Hurejre rekao: "To je Onaj Koji je neovisan o bilo kome, a o Njemu su svi ovisni i svi Ga trebaju." Es-Suddi je rekao: "To je Onaj Kojem se iskazuju želje kada je nešto lijepo i od Kojeg se traži pomoć kad se dese nevolje i musibeti (el-maksūdu fi-r-regāibi ve-l-muste'ānu bihī fi-l-mesāibi)." Mukatil je rekao: "To je Onaj Koji je savršen (el-kāmil) i Koji nema mahane (ellezī la 'ajbe fīhī)." Prema nekima, tumačenje pojma Es-Samed je došlo u istoj suri, odmah u ajetu koji slijedi: Nije rodio i nije rođen (..lem jelid velem jūled), i shodno tome, Es-Samed bi značilo: Vječni, Koji nema početka. Sejjid Kutb, pak, ovako tumači ovaj pojam u svome Zilālu: "Etimološko značenje pojma Es-Samed jeste Gospodar za kojim se teži i bez Čijeg odobrenja se ne može riješiti ništa." Bez dvojbe, svako od navedenih mišljenja je vrijedan pokušaj da se pronikne u značenje ovog Allahovog imena, koje ukazuje na to da je Allah Uzvišeni Onaj o Kome su ljudi i sva ostala stvorenja ovisni, a On je apsolutno neovisan o bilo kome ili o bilo čemu. Ta ovisnost se uvijek očituje, ali to posebno dolazi do izražaja onda kada su ljudi u nekoj velikoj, nasušnoj potrebi, strahu ili nevolji, pa Mu se onda svi obraćaju i traže utočište u Njegovoj milosti i okrilju. Evo, to dolazi do izražaja i ovih dana, kada smo, dok pišemo tefsir ovih kratkih sura iz Amme džuza, svjedoci ovog velikog iskušenja koje se zove pandemija korona-virusa, a koje je uzrokovalo strah, paniku i pometnju, te faktički obustavilo cijelo čovječanstvo pokazavši koliko su ljudi nemoćni pred jednim sićušnim virusom koji se ne može vidjeti golim okom. Ovih dana ljudi često spominju dragog Boga i zazivaju Njegovu milost na svim stranama i jezicima, a to jasno ukazuje na Njegovo ime Es-Samed: Onaj Koji je utičište i pribježište stvorenjima kada su u nevolji, strahu i potrebi. Allah da nas učini da budemo od onih koji su uvijek svjesni svoje ovisnosti o Njemu i da nas poštedi iskušenja i belaja koje ne možemo podnijetiǃ Āmīnǃ

O vrijednostima (fadiletima) ove sure govore i autentične predaje u kojima se navodi da je Allahov Poslanik, a.s., ovu suru učio svako veče, prije spavanja, uz dvije sure koje dolaze poslije nje, a to su El-Felek i En-Nās. Te tri sure bi učio držeći svoje dlanove otvorene kao u dovi, potom bi puhnuo u dlanove i onda se njima potirao po svome mubarek licu i tijelu, i to bi ponavljao tri puta. Iz toga su islamski učenjaci razumjeli da je to zapravo zaštita (ta'vīz), pa su preporučili da se to uči svake večeri, neposredno prije spavanja. Također, Vjerovjesnik, a.s., je često učio ovu suru na drugom rekatu sabahskih sunneta (na prvom bi učio suru El-Kāfirūn). Dakle, vjerovjesnik Muhammed, a.s., je ovu suru učio svakodnevno: na početku dana, za vrijeme sabah-namaza, i na kraju dana, kada bi odlazio na počinak. U tome je jasna poruka njegovim sljedbenicima, da i oni tako postupaju ugledajući se u njega. U tom slučaju, mogu se nadati da će bereket (blagoslov i milost) ove sure biti prisutni u njihovom životima, kućama i djelima. (Objavljeno u Preporodu, br. 1161. 1. april 2020. godine)