Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin! Sa kukastim fašističkim značenjima, ustaško-četničkim porukama, pjesmama, svirkama na guslama i orguljama, tako nam bezobrazno, ogavno i razbojnički prijete sa raznim ispisanim porukama po našim svetim i dragocjenim spomenicima, kako našim oslobodiocima iz prošlih vremena, isto tako iz naše realne stvarnosti, njihovog divljanja i urušavanja nam jedine domovine Bosne i Hercegovine.

U svim mojim pismima sa Neretve, sadržana je istina, istina i samo istina, za generacije i za istoriju.

Dok smaragdno-zelenkasta, hladovita rijeka Neretva protiče kroz Mostar, ispod mostova velikana prohujale prošlosti; Titovog mosta, mosta Mujage Komadine i Hasana Brkića, tiho jureći ka Jadranu i dalje u svjetske vode Mediterana, tako se tiho i moje priče iz Mostara dostižu do naših slušalaca, koji će ih za pamćenje čitati.

Mostar grad prirodne ljepote, sunca i nebeskog plavetnila, grad behara i mirisnih cvjetova, ranoga južnoga voća od smokava do mandarina, vinove loze i kraljevskog ili Božijeg crnoga vina, kao Božije davanje na usluzi je njegovim građanima.

Iz prohujale turobne i mučne prošlosti, sjećanja na fašističko vrijeme godina četrdesetih, zatim agresorsko vrijeme nacionalističkih snaga i izdanaka, ustaških blajburških čimbenika i ravnogorskih četničkih izroda, godina devedesetih, ostaju nam svakodnevno tragovi tih zlobnika, aždaja i ubojica životinjskih poriva.

Evo, upravo ovih lijepih i sunčanih dana mostarske Božije / Allahove darovitosti njihove prirode, dešavaju se mnogi događaji, kao recidivi iz nemile prošlosti, pod plaštom prikrivenog fašizma i javno očitovanog i dokazanog nacionalizma, koji nas ubijaju i ruše naše vrijednosti u svim domenima našeg građanskog suživota, u svakome pogledu.

Sa kukastim fašističkim značenjima, ustaško-četničkim porukama, pjesmama, svirkama na guslama i orguljama, tako nam bezobrazno, ogavno i razbojnički prijete sa raznim ispisanim porukama po našim svetim i dragocjenim spomenicima, kako našim oslobodiocima iz prošlih vremena, isto tako iz naše realne stvarnosti, njihovog divljanja i urušavanja nam jedine domovine Bosne i Hercegovine.

Ni ovaj februar, kao i svih posljednjih godina nije protekao bez problema na Partizanskom spomen groblju u Mostaru.

Na zidovima Partizanskog groblja od jutros piše: “Gazi balije”, “Ustaše Mostar”, “Smrt komunizmu” i “Tito vampir” i šta ne sve, sa kukastim fašističkim oznakama....!

U državi Bosni i Hercegovini, Hercegovini i gradu Mostaru, gdje se dočekuju ratni zločinci, gdje ulice nose nazive dokazanih fašističkih čimbenika i ideologa ustaškog pokreta (Mile Budak i dr. ), gdje se (u Bileći) sramno i prkosno podiže spomenik Draži Mihailoviću, u Višegradu gdje se postrojavaju četničke horde zla, dotle se u Mostaru „gradu slučaja“ ne dozvoljava mimohod antifašista, koji se prisjećaju i slave dan oslobođenja ovoga grada i cijelog regiona.
Na očigled cijele javnosti i međunarodnih faktora, očito se nastoji izvršiti revizija istorijske prošlosti, što se u ratnim i agresorskim uslovima izvršavalo ratnim ubitačnim dejstvima i genocidom, u mirnodopskom periodu poslije Dejtona to se izvršava na veoma perfidan način.

“Potomci onih koji su 1945. godine poraženi i njihovi sljedbenici danas prave reviziju istorije, pokušavaju ovo gurnuti u stranu i ljude koji su stvorili, na kraju krajeva BiH, jer da nije bilo 1943. i stvaranja ZAVNOBIH-a i potvrde na AVNOJ-u BiH, ne bi ušla u Jugoslaviju kao republika. Ušla bi kao pokrajina, eventualno, Srbije ili bi bila podijeljena između Hrvatske i Srbije”, kazao je Đulić i dodao da u svakoj revoluciji “ima zastranjivanja”, “pogrešnih stvari”, ima “i zločina”, ali “to čine pojedinci i to treba imenom i prezimenom utvrditi”, ali je “ideja bila čista”.

„Predstavnici Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata (SABNOR) BiH i Udruženja antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata (UABNOR) Mostar saopštili su u petak kako im mostarska policija ipak nije dala dozvolu za mirnu šetnju do Partizanskog spomen groblja u subotu, u okviru obilježavanja 75. godišnjice od oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu.

Predsjednik SABNOR-a BiH, Sead Đulić izjavio je novinarima kako je predstavnicima udruženja antifašista prije dva dana u policiji rečeno da defile može ići kako je i planirano. Međutim, juče ujutro su, kazao je Đulić, imali telefonski poziv iz policije, kada im je rečeno bez obrazloženja da ne može ići defile, nego da će se ići autobusima pod policijskom pratnjom.“ /citat portala StarMo /



“Nismo ovdje da samo pričamo od 1945. Kultura sjećanja jeste bitna, ali mi smo ovdje zbog onoga što je pred nama. Jedini garant Bosne i Hercegovine je njeno jedinstvo u svim različitostima. Ako se ne otrijeznimo naša budućnost bit će strašna. Moramo se nadahnuti idejama jedinstva, zajedništva, antifašizma, moramo razmišljati o našoj djeci”, poručio je Sead Đulić, prenose federalna.ba i Fena.



Današnji ulaz u još uvijek devastirani Partizanski spomenik u Mostaru!
Kod nas danas legitimno nastupaju oni koji negiraju genocid, koji su presuđeni za ratne zločine, komentarišu se u medijima i javni neposredni komentari, intervjui i istupi sa ratnim zločincima (recimo Vojislav Šešelj, Dario Kordić i ini), pa se opravdano i mora postavljati pitanje da li je to neka sloboda štampe.

Nisu li kod nas perjanice, znane i javne, realizatori i propagatori nacionalističkih ideologija i rušitelji naše jedine domovine, upravo Dragan Čović i Milorad Dodik, sa svojim nacionalističkim strankama, HDZ-om i SNSD-om.
Oba su dokazani visoko srpski nacionalista, nebeski i crkveni srpski „firer“ guslar iz Laktaša, Milorad Dodik, koji zagovara i odcjepljenje svoje genocidne tvorevine RS iz države Bosne i Hercegovine.



Njegov „ čistokrvni „ hrvatski nacionalista i pajdaš Dragan Čović, htio bi pod svaku cijenu i „ de jure „ proglasiti istu genocidnu tvorevinu Herceg Bosnu, a tamo neku državicu Bosnu, bi sa njihovim pritokama i Bosnom i Drinom i mnogim drugim, otisnuli u Jadranko ili Crno more, jer joj se po njima i tako crno piše.

Sasvim opravdano, slobodoumni građani i patriote ove zemle, opravdano se i pitaju: „Ko su to pobjednici“ u periodu borbe protiv fašizma, kao i protiv nacionalizma agresorski dželata i ubojica. Da li su antifašisti pobjedili u Evropi i da li je Dejtonom rat istinski završen?
Zašto šute pobjednici iz Drgugoga svjetskog rata, zašto šute svi oni koji su garantovali mir u Dejtonu, kada je BiH u pitanju i zašto u cjelosti šuti međunarodna zajednica?

Zašto ne pristupiti reviziji Dejtonskog sporazuma, zašto ne izvršiti reviziju tog dijela istorije, osuditi sve počinioce genocida i rušitelja ove nam domovine, te nam vratiti Bosnu i Hercegovinu u naše zacrtane i željene okvire, izvojevane u borbi protiv fašizma?