Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


SJAJ I BIJEDA MOSTARSKOG AMBIJENTA!
Procitaj komentar

Autor: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac
Objavljeno: 05. January 2020. 15:01:00

Piše: MR. MILAN JOVIČIĆ, mostarski Sarajlija / inžinjer iz Aluminija


Dakle, prisjećanja sjajnog vremena, moga dolaska u Mostar u aprilu 1970. godine.
Po završetku izgradnje i puštanjem u proizvodnju velikog industrijskog kompleksa, sa novom elektrolizom bakra i novom zlatarom, u Rudarsko-topioničarskom bazenu Bor u Srbiji, kao inžinjer i stručnjak automatizacije tehnoloških procesa, a po konkursu u listu „Oslobođenje“ dolazim na izgradnju aluminijskog kompleksa u Mostar.
Kao rođeni Sarajlija i radi divnog i sunčanog podneblja mostarskog, iz industrijskog i zagađenog zraka u Boru, konačno mi se ispunjava i želja povratka u ovaj kraj.
Uz konkursnu proceduru i razgovore sa francuskim stručnjacima, iz firme „Pechiney-a“ čija je upravo i tehnička pomoć i primjenjivanje njihove tehnologije i bilo primarno, primljen sam u radni odnos, kao rukovodilac oblasti automatizacije, buduće tvornice glinice u izgradnji.
Moj dolazak i smještaj sa porodicom u novi tek izgrađeni veliki stanbeni kompleks tzv. zgrada „Razvitka“ odakle smo imali i tako lijepi i sjajni pogleg i panoramu, ka hotelu „Neretvi“ trgu Musala, muzičkoj školi, Titovom mostu i sve do gimnazije „Aleksa Šantić“.
Imao sam i zadovoljstvo, da mi je među prvim komšijama u to vrijeme bio i tada već slavni legentarni centarfor F.K. „Velež“ Duško Bajević i njegova porodica.
Moja supruga pok. Grozdana, kao diplomirani ekonomista, odmah je primljena i počela raditi u velikom industrijskom kompleksu fabrike „Soko“.
Moja djeca, sin Goran i kćerka Ljiljana pohađala su čuvenu mostarsku gimnaziju „Aleksa Šantića“ prije odlaska na studije.


Dominantna robna kuća „Razvitak“ sa 75 stanova i hotel „Neretva“


Sjajan je to bio ambijent i divna nezaboravna vremena, od kamena temeljca i svih mojih neposrednih aktivnosti na izgradnji velikoga aluminijskoga kompleksa, starteškoj postavci i zamisli velikoga stratega i genejalnog rukovodioca, giganata svjetskih razmjera, firme „Energoinvest“ iz Sarajeva.
Tokom izgradnje tvornice glinice, kao prve tehnološke cjeline ove firme Aluminija, te obavljene specijalizacije u tvornici gtlinice u Gardanau / neposredno pored Marseja / i učenja francuskoga jezika na Univerzitetu u Montpeljeju, te specijalizacije kod „Siemens-a“ u Njemačkoj za mjernu opremu, sa svojom grupom tehničara, preuzeli smo sve aktivnosti u toku izgradnje tvornice.
Po završetku izgradnje i probne proizvodnje u toku 1977. godine, mjeseca maja, odlazim za tehničkoga direktora u izgradnji Termoelektrane Gacko, od 300 MW.

Godine 1985., poslije osam godina boravka i rada u Gacku, ponovo se vraćam u fimu Aluminij u sektor razvoja prerade aluminija, kao vodeći projektant, u svojoj oblasti djelovanja.
Tada je još uvijek, vodeći čovjek i generalni direktor firme Aluminij, bio naša legenda i čuveni naš Josip - Jole Musa.
U tome vremenu, bio sam i veoma angažovani društveno politički radnik, kao parlamentarac u Skupštini BiH u Sarajevu i Skupštini SFRJ u Beogradu, za mandatni period 1986/90.
Zaista su to bila divna i sjajna vremena, našeg dostignutog aluminijskoga kompleksa, pored tvornice glinice sa elektrolizom, livnicom i proizvodnjom anoda, ali još uvijek u sastavu moćnoga giganta „Energoinvest“.
Dakle, početkom '90-tih godina osjećaju se pojave nekih događanja i loših vremena bijede i užasa.
Nacionalizam stupa na scenu, počinje da se osjeća i da ubija, za sve generacije naše sadašnjosti kao i za buduće, gori i ubitačniji od samoga fašizma i njegovih recidiva.
Doživljavamo dvostruku agresiju, sa istoka i zapada, na našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, na naš Mostar i naše firme: Aluminij i Soko, u kojima smo radili i obezbjeđivali i porodičnu egzistenciju.
Posebna agresija, nepredviđena i lukavo iscenirana, od susjeda sa zapada, od velikohrvatskih nacionalista, 09.maja 1993. godine, kada su susjedi Hrvati svojim komšijama Bošnjacima zabili nož u leđa. Rezultira apsolutnim urbicidom, uništavanjem materijalnih vrijednosti, izlivom neviđene nacionalne mržnje, logorima, progonima i ubistvima, ponajviše Bošnjaka, kao i malog broja zaostalih Srba.
Strava i užasna bijeda je na pomolu, kojoj se svakako i nismo nadali, kao udarci nenadanih, ali lukavih i pritajenih neprijatelja. Otvaraju se masovni logori strave i užasa, a znatan dio građana Mostara nehrvata, direktno se progone u druge zemlje, a diskriminacija svakog vida i oblika je u našoj svakodnevnici.
Vremena su to bila veoma znana i opisana, bez potrebe pojašnjenjavanja i opisivanja, neka sve to ostane za istoriju i živim svjedocima užasnih zbivanja da svojim umom i perom, istu ispišu za nove generacije.
Kao što je znano, sa postdejtonskim periodom, posebno sa održavanjem i prvih izbora u gradu Mostaru, za Gradsko vijeće i uspostavu zajedničke vlasti u gradu, godine 1996, život se koliko-toliko nešto normalizuje.
Naši snovi o ponovnom i jedinstvenom gradu Mostaru, još uvijek su bili na iščekivanju ispomoći i međunarodne zajednice, sa djelovanjem uloge Visokog predstavnika Evropske unije u Bosni i Hercegovini i gradu Mostaru.
Upravo su nam i prvi izbori za Gradsko vijeće pokazali očekivane poteškoće, od strane agresorskih snaga naših susjeda veliko-Hrvata i djelovanja njihove vodeće nacionalističke stranke HDZ-a u dogovorima sa HDZ-om Hrvatske, koji su i bili uzurpatori naših sloboda i ostvarenja jedinstvenog grada Mostara i njegovih svih ravnopravnih građana i naroda, koji u njemu žive.
HDZ-ovi apetiti i zlokobne nakane, nisu ni trenutka jenjavale, od uspostave Centralne zone u gradu, nasrtaja i napada na Hansa Košnika, predstavnika međunarodne zajednice u gradu Mostaru, pa sve do uspostave i formiranja Gradskog vijeća grada Mostar i izbora zajedničkog gradonačelnika.
Što bi naši stari govorili: „Ako laže koza, ne laže rog“, upravo je u ovome periodu njihovog ponašanja interesantna i moja lična golgotta, kao izabranog vijećnika za Gradsko vijeće, sa liste građana za „jedinstveni Mostar“ a kao najstariji vijećnik sa obavezom i predsjedavanja prvoj konstutirajućoj sjednici Gradskog vijeća.





Sve činjenice ukazuju, a Splitski „Feral Tribune“ i mnogi drugi mediji su to obznanilia, tzv „Sezona lova na vijećnika“ sa pokušajima moje neposredne likvidacije.
Bez potrebe ponavljanja, sve je lijepo i argumentovano ispisano za istoriju i dolazeće generacije u mojoj promovisanoj knjizi: PROGNANIK U SVOME GRADU.
Upravo glavni nalogodavac ovoga terora, sa pokušajima ubistva i Hansa Košnika i sa mojom likvidacijom, u nedjelima je i pokušaju najvećeg hrvatskog nacionaliste u Mostaru, ustaških korijena, kriminalca, lopova i docnijeg grobara firme Aluminij, Mije – Miše Brajkovića.
Bio je nosilac kandidatske liste HDZ-a na ovim prvim izborima, koje je izgubio od naše liste za „jedinstveni Mostara“ te nije mogao podnijeti ovaj poraz.
Nisu se mogle ostvariri njihove zločinačke nakane nad Mostarom i njegovim građanima i nije mogla „de jure“ vaskrsnuti i njihova Herceg Bosna, kao UZP genocidna tvorevina.
Mnoge su snimljene izjave Brajkovića iz perioda tih zlih vremena;
„Ovdje nema nikakve šanse u nikakvom suživotu. Mi moramo imati sve ono što je svoje“.
„Na bratstvu i jedinstvu nema jedinstvenog Mostara“.
„Zašto će nama jedinstveni Mostar, kada će mo mi imati svoje hrvatske opštine“.
„Kao rođeni mostarac, nemam volje i želje da prelazim na drugu stranu grada“.
„Liska park / kao harem / da se izmjeste mrtvi i pokopani van grada“ itd.itd.

KAKO SU BRAJKOVIĆ I BRADVICA OBEZVRIJEDILI
FIRMU ALUMINIJA U MOSTARU?

Mijo Brajković i njegovi poslušnici iz firme su protjerali Srbe, Bošnjake i nepodobne Hrvate, čak i psima je sa njima bio zabranjen pristup firmi. Smatrajući je ratnim plijenom i ekskluzivnim vlasništvom Hrvata Mostara po zakonima Herceg Bosne, agresorske tvorevine. Cio aluminijski kompleks, vrijedan preko milijardu i pet stotina miliona maraka, Brajković i njegova mafija kriminalaca, lopova i nacionalističkih diskriminatora, su „uspjeli“ za kratko vrijeme svesti na stotinjak miliona maraka. S obzirom na sve što je kasnije uslijedilo bilo je njihovo vrijeme podkradanja i uništavanja firme, bez ikakve kontrole ili nadzora vladajućih državnih struktura i njihovih zvaničnih institucija, čiji predstavnici, kao i navedeni radnici i psi nisu imali nikakav pristup u firmu.
„Mijo Brajković je bio u tom ključnom periodu 2006., kada je bila dogovorena inscenirana prodaja firme za oko 100 miliona maraka. Aluminij je tada radio s velikom dobiti i svako je imao interes da ga kupi. Zatim je došao famozni dogovor o podjeli kapitala. Vlada FBiH, nakon brojnih zabrana ulaska u kompaniju i maltretiranja inspektora, dobija 44 posto udjela, mali dioničari isto toliko, a TLM Šibenik, kasnije Vlada RH 12 posto. Brajković je otišao, a na njegovo mjesto zasjeo je Ivo Bradvica, za koga je sve dogovoreno postalo nevažeće.
Tek za vrijeme premijera FBiH Nermina Nikšića, kada je Aluminiju krenulo “niz brdo“, jer je Bradvica napravio 50 miliona duga, a istovremeno primao menadžersku plaću od 20-ak hiljada maraka. Zatražena je pomoć Vlade i prihvaćena struktura, a dotad nisu mogli ni prići a kamoli ući. Na to je pristao kako bi se on glatko izvukao, što je ubrzo i učinio. Dok im je dobro bilo Vlada FBiH im nije trebala“. /citat Faktor.ba, autor A.B.Š. /
Aluminij je strateški interes Republike Hrvatske, govorio je njihov „otac nacije“ i glavni scenarista agresije na Bosnu i Hercegovinu, đeneral Franjo Tuđman, u aprilu 1997. godine, prilikom ponovnog kretanja u proizvodnju Aluminija.
Njegov „doglavnik“ i najveći ustaški nacionalista kod Hrvata u firmi, Mijo Brajković govorio je:
„Ovo je naše, mi smo kompaniju digli iz pepela, često je ponavljao Mijo Brajković, misleći na Hrvate. Danas je ovdje zaposleno preko 450 bojovnika Hrvata, bez Bošnjaka i Srba“.
Tako i konačno firma Aluminij postaje ratni plijen nacionalista iz HDZ-a, a Dragan Čović i njegovi ljudi, odlaskom Brajkovića i Bradvice, sve preuzimaju pod svoje. Danas Čovićevi ljudi dijele otkaze i na kraju će dovesti do stečaja da bi ga prodali za marku.
Radi spoznaje i podsjećanja da su u sastavu sadašnjeg Nadzornog odbora sve do jednog Hrvati, a sve je to dobijeno uz pomoć sadašnjeg saziva Vlade FBiH, na čelu sa premijerom Fadilom Novalićem / SDA / i resornim ministrom Nerminom Džindićem (SBB).



Aferim svim Bošnjacima u vlasti Federacije, koji su svojim podaničkim i ulizničkim odnosom i ponašanjem prema svome koalicionom partneru i agresoru HDZ-u i njihovom rukovodstvu, sve ustupke činili za firmu Aluminij i jačanju njihove para tvorevine Herceg Bosne.
Svakako da takvi ne mogu stvarati i očuvati indentitet Bošnjaka i njihov bosanski jezik, jer će to sve drugi činiti za njihov interes!

VRH



Ostali prilozi:
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
» POKRŠTAVANJE BOSANSKOG JEZIKA
Sead Zubanović | 09. March 2024 20:20
Ostali prilozi istog autora:
» OJ, SAFETE – SAJO, SARAJLIJO!
22. January 2024 17:43
» ISTINA JE BOLNA
14. January 2024 15:28
» DOSTA NAM JE SRBOVANJA!
05. January 2024 16:27
» ZAŠTO ĆUTI NERMIN NIKŠIĆ?
29. December 2023 17:04
» O BLISKOSTI ŠAHA I ŽIVOTA
21. December 2023 00:41
» O BLISKOSTI ŠAHA I ŽIVOTA
21. December 2023 00:41
» GENS UNA SUMUS / JEDAN SMO ROD!
18. December 2023 21:56
» ŠTA SE TO VALJA IZA GRMA U MOSTARU?
01. November 2023 19:36
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif