Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin: Poučan je ovo primjer i našim vlastodršcima, kako se istinski i državnički treba nužno odnositi i ponašati i prema našim susjedima u Hrvatskoj i komšijama u Srbiji, kada nas ne ostavljaju na miru i žele uticati na naše međusobne unutrašnje odnose u državi Bosni i Hercegovini.

Bosno naša, ponosna i prkosna, budi orah voćka čudnovata, kako bi svi velikosrpski i velikohrvatski namjernici u svojim najezdama na tebe, polomili zube.

Mala si, kao i Crna Gora, ali budi isto tako hrabra i mudra, kako bi konačno i digla svoj glas za našu bolju budućnost i državu dostojnu svojih vjekovnih vrijednosti.

Ne budi bolećiva i meka srca, iz nedavne naše prošlosti, prema svojim dušmanima, agresorima i okupatorima, koji nam zlo nanesoše. Te smišljene i lukave ambicije osvajačke, iako smo prozreli i u svojoj moći odupirali se istima, u postdejtonskom periodu, nismo do kraja realno i istinski zahtjevali i njihovu osudu kod Međunarodnog suda u Hagu. Zašto i kako, ostavimo to istoriji, za krajnju analizu i činjenično 'poimanje njenoga karaktera?

No, činjenice ukazuju u našoj svakodnevnici međusobnih odnosa i ponašanja naših susjeda i komšija, prema nama i našem državnom integritetu i suverenitetu, što u svojim strategijama i verbalnim komunikacijama ispoljavaju, nosioci vlasti u Srbiji i Hrvatskoj.

Zato sam sa velikim zadovoljstvom i pažnjom, prije neki dan, pratio cjelodnevnu raspravu u crnogorskom parlamentu, o usvajanju Zakona o slobodi vjeroispovjesti, što je kako to neki novinari napisaše: „Posljednja faza čupanja iz ralja zvaničnog Beograda, koji na sve načine već decenijama pokušava ovu zemlju držati u neizvjesnosti i pod svojom šapom“. / završen citata /

Svi mi, koji smo imali priliku i pratiti rasprave u ovoj Skupštini Crne Gore, mogli smo se uvjeriti u neizmjerno ispoljavanje velikosrpske nacionalističke retorike i cjelokupnih nemilih događanja u periodu izglasavanja ovoga zakona!

Međutim u ovoj prilici bilo je krajnje nužno i popu reći da je pop, a bobu da je bob, što je sve u svemu prethodilo i neviđenom skupštinskom divljanju ovih nacionalista.

TUČE U SKUPTINAMA: BANJA LUKA, PODGORICA I BEOGRAD

Premijer vlade Duško Marković i predsjednik parlamenta Ivan Brajović, ostali su dosljednji stavova i prijedloga, čime su zaista i pokazali svoju državničku harizmu i dostojanstvenost.
Kako to prenose mediji, Marković je nakon divljanja opozicije, blokada saobraćajnica u zemlji, odlučno i bez ikakvog ustezanja svima u regionu precizno kazao da Skupštini CG ne treba „šešeljizacija“.

Istina je, da smo upravo već sutridan u Skupštini Srbije u Beogradu i demonstracijama na ulicama, upravo i bili svjedoci, upravo ove viđene „šešeljizacije“.

Poučan je ovo primjer i našim vlastodršcima, kako se istinski i državnički treba nužno odnositi i ponašati i prema našim susjedima u Hrvatskoj i komšijama u Srbiji, kada nas ne ostavljaju na miru i žele uticati na naše međusobne unutrašnje odnose u državi Bosni i Hercegovini.

Tako im svima samo treba dati do znanja, da niti Republika srpska, čini jedan entitet ove države, sa svim njenim odnosima i pravima i drugoga entiteta Federacije, kojima ne treba nikakvo mtutorstvo ili briga sa strane nekih tobožnih „garanata“, bilo Republike Srbije ili Hrvatske.

Ove ludosti i gluposti, koje izvode i Milorad Dodik i Dragan Čović, u ime nekog svoga „čistokrvnog“ roda, prolaznog su i zanemarujućeg karaktera, što nedaje nikakvo pravo njihovim mentorima, u miru, Vučiću i Kolindi i njihovim saradnicima, za bilo kakvo svojatanje ove nam naše jedine domovine, Bosne i Hercegovine.

Još manje, nam je nepotrebna njihova briga ili bilo kakvo mentorstvo za naš integritet i suverenitet, unutar naših granica, međunarodno priznatih.

Neka stavovi državničkoga karaktera i odnosi crnogorskih državnika o sosptvenom ustroju svoje države Crne Gore, bude očit primjer i poruka i pouka i našim državnicima i vladajućim strukturama, na svim nivoima vlasti, pa će mo biti mirni i svoji na svome, uz dosljedno poštovanje i drugih i drugačijih.