Tek nešto više od pola sata trajalo je danas svjedočenje Mehmeda Šemića iz Kaknja, koji je kao svjedok tužilaštva govorio o svojoj ulozi u ratnim zbivanjima tokom maja i juna 1992. godine. On je tužiocu Vladimiru Simoviću opisao kako je pred sam rat došao na odmor iz Rusije, gdje je tada radio, te da se zbog blokada puteva i aerodrome nije mogao vratiti na posao. Priključio se TO Kakanj, gdje je bio komandir voda i zamjenik komandira čete. Opisao je kako su upućeni u Brezu, gdje su boravili 7 do 10 dana, a potom su prešli na Vlahinje gdje su imali obuku. Tu je od gelera granate ranjen komandir Senad Jašarspahić, pa je na njegovo mjesto postavljen Teufik – Tufo Turudić, inače jedan od optuženih u ovom slučaju. Nije znao ko je naredio da Turudić bude postavljen za komandira a ne on koji je već bio zamjenik, ali da to njemu tada i nije bilo naročito važno.

Prema njegovoj izjavi, sa Vlahinja su njegov i treći vod upućeni na ratište u Misoču, dok je Tufin vod dobio zadatak da ide na Čemerno neutralisati položaje haubica koje su tih dana granatirale civilne ciljeve u Brezi i okolini. Negativno je odgovorio na pitanje tužioca da li je u Brezi bilo vojnih ciljeva.

O samim zbivanjima na Čemernu nije mogao ništa reći obzirom da je on tada bio na misočkom ratištu i mogao je tek potvrditi da je čuo da je poginuo Rahman Kovač i da su haubice onesposobljene.

Nakon tužioca odbranama je data mogućnost da pitaju svjedoka, što je učinio jedino branilac Izet Baždarević koji je tražio da mu svjedok pojasni način imenovanja Turudića za komandira, na šta je Šemić ponovio već dati iskaz.

Nakon saslušanja ovogh svjedoka sudija Halil Lagumdžija je tužiocu dao mogućnost da pročita izjave preminulih svjedoka, ali tužilac to nije mogao učiniti jer je odbrana imala primjedbe na valjanost izjave Stanije Trifković, dok se dvije preostale nisu mogle čitati jer je jedna u Srbiji a od druge je sam tužilac odustao.

Suđenje se nastavlja narednog četvrtka izvođenjem svjedoka 112 i 114.