Autor: Said Šteta

Već drugu godinu u Seonici, dvorište istoimene škole posebno oživi i zamiriše na pečeni kesten, te tako označi “Kestenijadu” gdje se pored kestena promoviše i drugo voće i povrće, ali i široko otvorena srca dobrih domaćina ovog kraja, koji su ostali tu da čuvaju i sačuvaju neprocjenjivo blago. Za to su zaslužni svi članovi Zavičajnog udruženja za zaštitu historijskih spomenika i kulturnog nasljeđa "SIN Neretvica". Koordinator Organizacionog odbora Refik Boloban i predsjednik Skupštine udruženja “SIN Neretvica”, Sejad Hakalović-Sejo, nosili su barjak tereta. Bila je to prilika da se ovoj pitomoj dolini Neretvice i Seonice, koju jednostavno zovu Klis, bar malo vrati sjaj, odakle su nekad pored kamiona koji su izvozili šumu i rudu pirofilit, jedinog rudnika u Evropi, izvozili u skoro istim količinama i voće i povrće, među kojem je i kesten kao posebna sorta.



Sve je počelo sa himnom BiH. Voditeljica programa i sekretarice udruženja, Sabina Turak spomenula je sve privredne subjekte kao i predstavnike vlasti koji su pomogli manifestaciju. I kako reče direktor Osnovne Škole “Seonica” u čijem prostoru se odvijalo sve, Zijad Halilović:

- “Seonica je oduvijek znala biti dobar domaćin, a danas je to škola”. Manifestaciju je otvorio pomoćnik načelnika za finansije općine Konjic, Vahid Alibegović. Skupu se obratio i predstavnik “Šumarstva Konjic” Samir Alikadić, koji je upozorio o teškoj bolesti kestena, ali i naporima koje stručni ljudi ovog preduzeća zajedno sa Udruženjem “SIN Neretvica” čine.



- “Ove godine biće dijeljene besplatno mlade sadnice kestena”, poručio je Alikadić. Nastavilo se stihovima gdje su Bajro Perva, predsjednik Udruženja “SIN Neretvica” i Said Šteta, obojica književnici i novinari čiji su korijeni u pitomoj dolini, dočarali kako se voli rodni kraj, jer su ovdje ostavili svoje srce. Potom su učenici i učenice osnovnih škola “Parsovići” i “Seonica”, izveli svoj dio programa, i začini ga sevdalinkom i kolom bosanskim i hercegovačkim. A tamo ispred, pod budnim okom Ibrahima Turka, pekli se i kuhali kesteni, koje su dijelile učenice poljoprivredno prehrambene škole, na čelu sa Džejlom Dedić iz Ostrošca, jer joj je gar od kestena na licu ostavio najljepšu šminku za taj dan. Bilo je tu i slastica od kestena koje su učenici sa svojom nastavnicom napravili i dijelili prisutnima. Među izlagačima kestena i meda, te drugog voća i povrća, ugledah dvanaestogodišnjeg dječaka Armana Mujaka iz sela Prijeslop, koji je tu sa ocem Kemalom. Zastajem i tražim tračak nade, da će pitoma dolina preživjeti bolest zvanu “odlazak” kao i kesten svoju bolest. Jer ako kesten bude imao čovjeka, nema te bolesti koja će ga uništiti. Zaustavljen u ljepoti viđenog, kao na nagrađenim slikama učenika osnovnih i srednjih škola općina Konjic i Jablanica, nošen emocijom koja mi unutra talasa i ne da zabilježiti baš svakog učesnika ove manifestacije, a bilo ih je sa svih strana, i svi su itekako važni spomena, ipak bilježim oca koji u naručju pod kišobranom drži bebu, i pomislih.

U ovom djetetu je nada, da će u Klisu živjeti “Kestenijada”.