Autor: Said Šteta

Muzej Grada Zenica je i ponedjeljak, 30.septembra, bio tijesan za mnogobrojnu publiku. Klub paraolimpijskih sportova „Baton“ Zenica, organizovao je promociju romana “Dugo svitanje” autora Halida Kadrića. I kako reče na jednoj od promocija, akademik Ferid Muhić, da su sve historijske knjige o Bošnjacima spaljene a da je ostao samo ovaj roman u četiri toma i na 2700 stranica, ne bismo bili uskraćeni za istinu. Akademik Nedžad Ibrišimović, na jednoj od promocija rekao je da svaka kuća Bošnjaka treba da ima ovaj roman, da diše zajedno sa tom kućom.

Nakon dokumentarnih filmova u kojima su govorili spomenuti akademici, historijski osvrt napravio je dr. sci. Amir Ismić, inače predsjednik KPS “Baton” Zenica. Potom je glumac Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici, Nusmir Muharemović izveo recital “o Bosni” od Alispahića i tako mnogobrojnu publiku uvukao u svijet probuđenih čula u kojem je mirisala Bosna, a Boga mi i Hercegovina. To sve, sevdalinkom je zalila mlada Amina Bajramović.



O knjizi i autoru, potom je govorio urednik Elvir Resić, kazavši da borba za Bosnu i hercgovinu, koja je vođena u periodu od ‘92-’95., nije završena, te da mi i dalje moramo je braniti od istih onih koji su željeli naš nestanak. Parafrazirajući profesora Ibrahima Pašića, kazao je da imamo jako bogatu povijest ali da jako malo o njoj znamo, pa nastavio.



“Strategija tjeranja Bošnjaka u inferiornost razvijena je u Beogradu, ali i Zagrebu. Iako imamo najsvjetliju povijest od svih naroda na Balkanu, začuđuje da još ima nekih koji se stide da su Bošnjaci. Halid Kadrić u romanu “Dugo svitanje” opisuje stotinu godina, sve godinu po godinu. Roman ima četiri toma i 2700 stranica. Najveća vrijednost ovog djela jeste njegova istinitost. Iako je roman izašao 2010. godine, još se niko nije javio da nešto opovrgne”, zaključio je Resić.

Još jednom je vrsni glumac Nusmir razdrmao publiku,sa recitalom “Kako bolan nema Bosne” od Pejakovića, da bi je sevdalinkom umirila Amina, nakon koje se obratio autor Halid Kadrić. Čovjek koji je povijesne činjenice pretočio u književni roman, da bude i duši lijepo, ali i dokument, upitao se.



“Kako doći do istine? Moj djed je progutao četiri rata, otac tri, ja dva, moja djeca jedan. Rekao sam, e dosta! Otišao u arhiv i tamo proveo tri godine. Čitao sam sve! I ono što pišu Bošnjaci. Čitao sam šta pišu stranci, i našao sve puno bolje od onog što su me u školi učili. I kada sam sve zapisao i posložio u roman, zaključio sam. Svako onaj ko pročita ovaj roman osjetit će veliko olakšanje u sebi. Ako je ikad imao ikakvu sumnju, ona će sada iščeznuti. Osjetit će samopouzdanje i ponos što je Bošnjak“.



Na kraju je dr. sci. Amir Ismić uručio zahvalnicu za donaciju bračnom paru Azri i Mirsadu Čajo. U želji da se zahvali javno, prim.dr.sci. Azra Drino-Čaušević, doktorici koja mu je u ratu spasila jedno oko, a večeras sjedila sa suprugom u prvom redu, Amir je zaplakao. Emocije su preplavile muzej.

I to je Baton!