Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Komentari

Otvoreno pismo Uredništvu portala „Dnevnik.ba“
DNEVNIK.BA - ŠAGOLJICA, DALEKO OD NOVINARSKOG I LJUDSKOG KODEKSA
Autor: Mr. Milan Jovičić
Objavljeno: 14. September 2019. 16:09:05

Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, inžinjer iz Aluminija


Obraćam se čimbenicima hrvatskoga roda, portala „Dnevnik.ba“ sa razlogom koji su me nazvali „dobrostojećim uhljebom“, sručivši se drvljem i kamenjem po meni, bez obraza i bez trunke novinarske etike, u tekstu: „ Aluminijski trojac Domljan - Jovičić – Brajković“.

Svrstali ste me među svoje nekadašnje, a Boga mi, i današnje čimbenike, pripadnike i realizatore velikohrvatske nacionalističke politike punih džepova, mislim prije svega na Brajkovića, bolje reći, kojima je puna i donja i gornja, u zvijezde okivane.

Kao kadrovai su i danas vodeće velikohrvatske politike, vedrili i oblačili u „Aluminiju“, da bi ga doveli na prosjački štap, i laiku je jasna vaša paklena i bezočna namjera kada sam ja u pitanju.
Jer, vi dobro znate da sam ja i u svojim knjigama o ujdurmama u i oko „Aluminija“ pisao, o tome sam javno govorio i govorim, bez straha od podvala i ucjena koje bi ste mi, poput omče, željeli okačiti, a govoriti ću i u buduće, bez obzira što ste sve spremni poturiti mi kao kukavičije jaje.
Licemjerno prozivate Domljana i Brajkovića, a ustvari ste se ustremili, poput kobaca, na mene, što je očigledno, s ciljem da me oblatite, jer ste moćni, jer je moćna politika vaš Zaštitar, a ko je njoj na nišanu, zadatak je - eleminisati ga.

Vi to činite šagoljicom kao načinom promišljanja i pisanja, što ne čudi!
I ne čini mi se to sa vaše zapadne strane prvi put.

No, da se vratim na početak. Prvo što sam uočio, to je da tekst nije potpisan. Neću da razmišljam ko ga je napisao, ali zaključujem -, ko je god, kukavički se ponio.
A sada ću o prozivanju. Kada sam bio u dva saziva izabrani vijećnik Gradskoga vijeća grada Mostara, čak i predsjednik/ potpredsjednik Gradskoga vijeća, tada me je u u hrvatskim novinama „Dnevnom listu“, neka kukavica od čovjeka i novinara, pod pseudonimom „Malić“ prozivala na način da sam jednoga dana bio Alijin, drugoga dana da sam Karadžićev, ali me nije prozivao kao Franjinog čovjeka. Znao je on šta mi se desilo na zapadnoj strani grada, te sam se spašavao na istočnoj strani grada.!
U ovome mi tekstu podvaljujete da sam se nudio Brajkoviću da budem na listi HDZ-a, kao lojalni Srbin, u zamjenu za povlastice, ali on me je glatko odbio, jer smo po vašoj informaciji bili posvađani, još od prije agresije. Kakva konstrukcija? Ovo je u isti mah i žalosno i smiješno demantovati.
Istina je da me je tada drug Mišo - Mijo Brajković, znao često nazivati u Beograd, gdje sam obnašao funkciju saveznog parlamentarca, da, pošto sam istovremeno bio i republički parlamentarac, hitno odletim u Sarajevo, dajući mi u zadatak, da u Skupštini BiH oborim zahtjev Elektroprivrede BiH o povećanju cijene električne energije za „Aluminij“.
No, istina je i sljedeća što ću napisati. HDZ sa nosiocem liste, Mišom - Mijom Brajkovićem, za prve postdejtonske izbore izgubio je izbore za Gradsko vijeća, a ja sam na listi građana za jedinstveni Mostar, dobio glasove i biran sam u dva saziva kao vijećnik, zatim sam biran za predsjednika / potpredsjednika Gradskog vijeća, što mi nacionalisti HDZ-a nisu mogli oprostiti, te su me pokušali i likvidirati, okupirajući i moj stan u DUMU, ulica Petra Drapšina 41. Kako taj posao nisu završili sa mnom a ja ne prestajem pisati i govoriti kako se takvima ne sviđa, zato sam i danas na meti i zato su i ovakve vaše pisanije, koje potvrđuju u kojoj ste misiji i po čijem zadatku.
Vaša konstatacija da je „Jovičić šovinista i neradnik – kažu nam njegove dojučerašnje radne kolege koje su nam i ustupile dokaze o radno - funkcionerskom putu“, ustvari su, kao i prethodne, čiste klevete, jer da je istina to što pišete potpisali biste se vi, a napisali bi i imena njihova, za sve što su vam kazali. No, vi ste daleko od novinarskog i ljudskog kodeksa, vi ste produžena ruka politike koja razbija od čovjeka, do grada i države.


Daleko od novinarskog i ljudskog kodeksa


Zato ste se potrudili, narodski rečeno, iz petinih žila, nazivajući me i dobro-snalažećim uhljebom, da me predstavite, kao ništavilo od čovjeka i lažova, pišući da radnici tvrde da sam „ gebelsovom metodom“ plasirao prljavu priču o tabli sa natpisom da je na ulazu u „Aluminij“ pisalo „Srbima, Bošnjacima i psima, ulaz je zabranjen“ i da sam od tisuću puta ponovljene laži napravio tabloidnu „istinu“, tvrdeći da takva ploča nije postojala, da taj natpis, nije stajao u „Aluminiju“, da jest Jovičić bi objavio fotku“.
Vi lažima negirate istinu koju su prije Jovičića mnogi mediji odaslali u svijet.
Često se pozivate na radnike i njihove izjave. Koje radnike? Ali, siguran sam da se pozivate na one koji su ostali uhljebljeni u „Aluminiju“, jer su svojevremeno, po odluci tadašnjeg menadžmenta, protjerali iz „Aluminija“ sve Srbe i Bošnjake, a predstavnicima domaće vlasti također su zabranili ulaz u firmu do novembra 2013. godine.
Vi ste i gluhi i slijepi i nijemi sve ovo vrijeme bili na ove činjenice, pogotovo na diskriminaciju radnika na nacionalnoj osnovi, zbog koje su Srbi, dio Bošnjaka i nepodobnih Hrvata ostali i bez dionica i bilo kakvog obeštećenja.
Pišete da sam cio rat proveo na zapadnoj strani Mostara, zaposlen u Elektrotehničkoj školi u kojoj je nastava na hrvatskome jeziku, a to koliko mi je Herceg Bosna bila toliko „mrska“, najbolje govori podatak da sam bio član hrvatskog šahovskog saveza HB“?
No, vi to znate ali nećete istinom, nego lažima i podmetanjima, znate da sam bio primoran jer mi je bio zabranjen povratak u firmu i da sam zbog gole egzistencije vlastite porodice morao prihvatiti ovaj posao, profesora u toj školi. O šahu neću, jer on ne poznaje ni vjeru ni naciju...!
Niste napisali za javnost ili niste ni znali da je, magistar Milan Jovičić došao u grad Mostar godine 1970., kao stručnjak na temelje izgradnje aluminijskoga kompleksa, da je tada bio i jedini majstorski šahovski kandidat po tituli, koji je za grad Mostar uvijek igrao na prvoj i najjačoj šahovskoj ploči.
Ali, ne pišete o „Sezoni lova na vijećnika“ Brajkovićevih bojovnika zbog moje likvidacije. Upravo, pod tim naslovom, o meni je pisao čuveni „Feral Tribune“, svakako uz fotku.
Također je i „Oslobođenje“ pisalo o tome kako sam uspio izvući živu glavu na ramenima, u farmericama i košulji kao jedinoj imovini, našavši spas na istočnoj strani slobodarskoga Mostara među dobrim ljudima i prijateljima.
Spominjete i neku kuhinju, Jovičić - Štefica Galić i Safet Oručević, te pišete u negativnom kontekstu ;
„Jovičiću danas mediji tepaju da je mostarski intelektualac. Kolumne mu objavljuje kompromitirana Štefica Galić a onaj tko posjeti Tacno.net i Jovićićeva pisanja, naići će na konstrukcije poput ''ustaška jazbina'', ''njihovi bojovnici'', ''lukavi latini'', sve odreda jezik koji inače koriste ''intelektualci''“ .
Želim vas izvjestiti, ponosan sam i zadovoljstvo mi je ogromno, da me neko stavlja u ravan sa našim mostarskim i bosanskohercegovačkim vizionarima, stratezima, idolima i izuzetnim patriotima i domoljupcima, jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, kakvi su naši Štefica i Safa.
Gospođa Štefica Galić je dokazana slobodno misleća i hrabra heroina, čiji je portal i svi intelektualci koji pripaduju tome portalu, upravo i čine poželjne intelektualce, odane istim idealima i vrijednostima, voljene domovine.
Borac i vizionar jedinstvenog Mostara i njegov veliki zaljubljenik, naš Safet Oručević, svojom strategijom i angažovanjem, poodavno je sprečio stvaranje „stolnoga“ grada i vaskrsnuće, fantazirajuće Herceg Bosne, za dobrobit svih njenih građana.
Oni su svetionici naše bolje budućnosti, antifašisti i borci protiv svih naših nacionalizama, neka nam još dugo požive u zdravlju i raspoloženju, moja je želja i svih dobronamjernih građana Mostara.
Iskreno žalim, što niste dostigli moj lični nivo intelektualca, bez upotrebe šagoljice, jer vam treba još puno znanja, iskustva, putovanja po svjetskim metropolama i priukupljanja dobrih pouka i poruka.
No, moram vam priznati, ponosan sam što ste me svrstali među njih, jer koliko je god mutno vrijeme ove današnje stvarnosti i koliko ga vi pokušavali još zamutiti i uzburkati, u ime vaše paratvorevine u koju ste utoreni, nećete i ne možete uspjeti u vašoj namjeri, koju, na kukavičiji način pokušavate realizirati, podlo i huškaški! Jer vam se može. Ali, ste zaboravili, ponešeni zaigranošću vaših moćnih mecena i mentora, da je otkako je ova zemlja postala i na njoj njen čovjek, od Boga ostalo: „Zlo činiti a Dobru se nadati- ne može, jer Zlo se uvijek, kroz stoljeća/ vijekove, zlom vraćalo. Učite, čovjek treba učiti dok je živ“!
I još nešto da vam kažem. Neću duljiti, jer na vaše nebuloze, blago rečeno, koliko ste ih u svojoj osionosti nafabrikovali, mogao bih pisati i pisati, svakako argumentovano i sa istinom! Ali, reći ću vam samo još i ovo; Imao sam sreću da se školujem i usavršavam, ali ne u „vrijednosti“ kakav je vaš, dvije škole pod jednim krovom, na faksu koji poznaje samo nacionalni predznak jednovalentnom, da radim u jednovalentnim firmama, kratko sam bio u jednoj, iskustvo mi je, najblaže rečeno- sumorno, sivo, baš kao Matoševo sivo, sumorno nebo...
Odrastao sam, školovao i usavršavao u školama, fakultetima i institucijama u kojima se nisu brojala krvna zrnca, bogatio svoje znanje i kod Francuza u Montpeljeju na najstarijem Univerzitetu u Evropi, kod „Siemens“-a i Njemaca, kod Rusa u velikom Sovjetskom savezu i kod Engleza i kud god sam išao bilo, kada bivša država u pitanju, kao i naša BiH, ili ako sam boravio na stručnom usavršavanju vani, pa i vremenima agresije na BiH, kao i u ovome postdejtonskom nevremenu- bio sam i ostao ponosni i prkosni bosanski Srbin. Uz to u ovome nacionalizmima obojenom vremenu, ni Alijin, ni Karadžićev ni Franjin, pogotovo danas ni Bakirov, ni Miloradov ni Draganov - već bosanski ili bosanskohercegovački!
A s obzirom na nova znanja i iskustva koja sam u struci stekao, sve što sam pisao i pišem o stanju i statusu firme „ Aluminij“, u kojoj sam sam proveo dio radnoga vijeka, kao stručnjak i inžinjer rijedak ili jedini, koji je izgradio šest velikih industrijskih objekata, što „neradnici“ nisu u stanju, samo tačno i sa istinom je potkrijepljeno.
Što rekla latinska „Veritas amare est / Istina je bolna“! Ali, naučite se, konačno, onako natašte, progutati je, jer vam je to u interesu, vjerujte mi!
Uz to i mene ponešto možete priupitati, da se ne biste, kao u ovom srpanjskom/ julskom tekstu, prosipali, pretvarajući novinarski tekst u politikantski pamflet.
Kako sam sasvim slučajno, ustvari, nedavno došao do vaše pisanije, da sam je u ovoj mostarskoj julskoj žegi iščitavao, sigurno bih bio žešći.
No, ovako sam nastojao biti umjeren, što je bolje. Imam i prijedlog, ipak pozivam vas na kafu, gdje god hoćete, a i u Bristolu je lijepo sjesti, jer je ostao simbol mostarskog ugostiteljstva i druženja, da se ispričamo o čemu god hoćete.
Potrudio bih se da zovnemo i gospodina, profesora Domljana, pošta ga cijenim kao čovjeka od struke, pa da porazgovaramo i o temi, koju ste pamfletizirali.
Na kraju ovoga pisma, svi vaši novinari neka prime pouku i poruke od velikih ljudi, a glase:
„Niko nije tako mrzak ljudima, kao onaj koji govori istinu“. / Platon /
„Mnogi ljudi, osobito neupućeni, žele te kazniti zbog toga što govoriš istinu, što si u pravu, što si onaj koji jesi.
Nikad se ne ispričavaj zbog toga što si u pravu ili godinama ispred svoga vremena.
Ako si u pravu i znaš to, govori što ti je na umu. Čak i ako si u manjini, istina i dalje ostaje biti istina.“ /Mahatma Gandhi /
Ja sam čovjek u godinama i moje je da vam pružim ruku a vaše je prihvatiti ili ne. Kako god.

Pozdravlja vas magistar Milan Jovičić, mostarski Sarajlija!
Mostar, septembar 2019. god.



Ostali prilozi:
» DR. CERIĆ NA KONFERENCIJI KRALJEVSKE AKADAMIJE "AL BEJT"
Bošnjaci.Net | 08. October 2019 15:16
» KAKO ZBUNITI SVJEDOKA I ZAŠTO
Semir Spahić | 05. October 2019 14:39
» ČUDAN NEKI HOD, HODA KATALA, U BJELOPOLJSKOM PARKU PJESNIKA
Faruk Međedović | 30. September 2019 16:03
» DA SE GLAS BOŠNJAKA PONOVO VALJANO ČUJE U SKUPŠTINI KOSOVA
Ćerim Bajrami | 20. September 2019 13:27
» MOŽDA JE PREKASNO, ALI BOLJE IKAD NEGO NIKAD, NIJE ŠALA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 15. September 2019 15:20
» DNEVNIK.BA - ŠAGOLJICA, DALEKO OD NOVINARSKOG I LJUDSKOG KODEKSA
Mr. Milan Jovičić | 14. September 2019 16:00
» KO POSLJEDNJI ODE NEK’ UGASI SVJETLO U GRADU
B.net | 07. September 2019 12:05
» SPARINA PRED POVJETARAC
Ajša Čišija | 05. September 2019 14:50
» KOCKA JE ZLO KOJA UNIŠTAVA
MINA | 04. September 2019 14:34
» BOŠNJAČKI PIONIRI NA AMERIČKOM ZAPADU
Mahir Dizdar | 25. August 2019 15:53
» TUŽNA PRIČA I DOGAĐANJA IZ „ALUMINIJSKE FOLIJE“
Mr. Milan Jovičić | 22. August 2019 19:04
» “DAN KADA JE IZGORJELO MILION KNJIGA”
Said Šteta | 22. August 2019 11:41
» LICEMJERSTVO I FARSA IZ „ALUMINIJSKE FOLIJE“
Mr. Milan Jovičić | 20. August 2019 02:16
Ostali prilozi istog autora:
» DODIK SA SVOJIM PAPCIMA U BEOGRADU
22. September 2019 20:50
» ISTINA JE JEDNA
04. August 2019 07:08
» ŠTA I KAKO SA ALUMINIJEM?
15. July 2019 13:33
» GENOCID I URBICID
07. July 2019 15:57