Autor: Mr. Milan Jovičić

Jedna od priča govori, a znano je to i pticama na grani, da je Franjo Tuđman i njegova nacionalistička stranka HDZ, sa svojim bojovnicima i jurišnicima, izvršila agresiju na grad Mostar i Hercegovinu, uz posljedice urbicida, neviđenih razmjera. Presuda Haškim osuđenicima UZP-a, dovoljno i jasno ukazuje, da je na ove prostore i njene građane, izvršena agresija, uz genocid i urbicid pogubnih razmjera.

Na ovome užarenom mostarskom podneblju, konačno se raspršila i lubenica, tzv. „hercegovački div" a njene rasturene košpice, svaka od njih je jedna velika i sadržajna, istinita priča, koju ispisujem već pune 23 godine.

Priča je nedovršena, te obiluje još mnoštvom sadržaja, znanih i neznanih, ali su sa svojom istinom, veoma poželjne u redovnom i svakodnevnom objavljivanju istih.

Odakle i kako početi, teško se opredjeliti, ali njeni sadržaji moraju doprinijeti izuzetnoj pažnji i zainteresovanosti, mojih prijatelja i čitaoca svih prethodnih mojih tekstova, posebno mojih Sarajlija i Bosanaca.

Tako, jedna od priča govori, a znano je to i pticama na grani, da je Franjo Tuđman i njegova nacionalistička stranka HDZ, sa svojim bojovnicima i jurišnicima, izvršila agresiju na grad Mostar i Hercegovinu, uz posljedice urbicida, neviđenih razmjera.

Presuda Haškim osuđenicima UZP-a, dovoljno i jasno ukazuje, da je na ove prostore i njene građane, izvršena agresija, uz genocid i urbicid pogubnih razmjera.

Ovom prilikom, izvršena je i uzurpacija i firme Aluminij i mnogih drugih firmi i materijalnih vrijednosti, ovoga grada i njegovog stanovništva., o čemu je već mnogo toga opisano.
Međutim, ovom prilikom, interesantno je osvrnuti se i na Tuđmanov, već davno najavljeni ideološki cilj, realizacije „umanog" preseljenja stanovništva.

Kao rezultat ove fašističko-ustaške nakane, je svakako izgradnja brojnih naselja u Hercegovini, oko Mostara, u Ortiješu i Buni, dalje Bobanovo i Šuškovo selo, prilaz Stocu i mnoge druge destinacije.

Izgrađene su i velelepne kuće i stvoreni su idealni uslovi života brojnih hrvatskih porodica, dospjelih iz, moje Bosne.

Možda i ne bi bilo ništa posebno neobično, da se nije dešavalo što se desilo, a šta je to, siguran sam da moji Bosanci to i ne znaju.

Dolazi Franjo Tuđman, sa svojom agresorskom svitom u Mostar i aprila mjeseca 1997. godine, svečano otvara novu proizvodnju u firmi Aluminij, te tom prilikom, naglašava; „Aluminij je strateški interes Hrvatske", da bi njegov „doglavnik" i najveći hercegovački kriminalac, ustaških korijena, Mijo Brajković, tom priliko ističe; „ Evo danas u Aluminiju, krećemo sa proizvodnjom, izgrađena je za hrvatske bojovnike i za njih 450 zaposlenih, bez Srba i Bošnjaka".
Dakle, činjenica je da su radnici srpske i islamske vjeroispovjesti, bili diskriminisani i udaljeni sa svojih radnih mjesta, na kojima su radili do agresije.

Važno je napomenuti, da su njihova radna mjesta, upravo, popunili i udomljeni „ugroženi" hrvatski Bosanci, koji su i useljenjem u svoje nove kuće na ovim prostorima, zauzeli i radna mjesta, ali nisu i zvanično napustili i svoje kuće, šume i livade u Bosni, da li u Kaknju, Zenici, Varešu, Travniku , iz Posavine i drugih mjesta, širom Bosne.

Tako je to rađeno i odrađeno, sve na „humani" način, a „ugroženi" ljuti hercegovački Hrvati, nastavili su i svoju ulogu diskriminatora i majorizacije, nad Bošnjacima i Srbima, na području Mostara i Hercegovine, gdje su bili u većini.

Kako su se sada uzbudili duhovi i svi zainteresovani akteri, koji liju gorke suze i alimentiraju nad sudbinom 900 radnika iz firme Aluminij, kako će ih i dalje uljuljkivati, snabdjevati dobrim platama, vraćati njihove kredite i brinuti se za sveukupnu njihovu egzistenciju, redovno zaboravljajući i sve one radnike, Srbe i Bošnjake, koji su već poodavno najureni, kao psi lutalice.

Svakako, ovi „ugroženi" i ljuti hercegovački Hrvati, potpognuti sa brižnim elementima iz Bošnjačke vlasti i međunarodne zajednice, dobilu su ispomoć u očuvanju njihovih nacionalnih interesa, u guslaru Miloradu Dodiku i ambasadoru Rusije u Sarajevu, Petru Ivnacovu*.

Ništa čudno i neobično, da se u ovome našem cirkusu ili igrokazu odvijaju i takve scene, da se član predsjedništva Milorad Dodik, u srpskoj skupštini RS-a, od strane zastupnika pozdravlja sa; „Hisus i Marija" ili „Bog", jer su neki zastupnici jednostavno zaslepljeni, u uvjerenju da se guslar Milorad, zaštitnik hrvatskih interesa, obraća njima, vjerovatno greškomj, kao član Hrvata, nikako i Srba.

Prilikom zasjedanja, zastupnica u skupštini, prije svega hrabra i pametna, profesorica i doktorica ekonomskih nauka, na Banjalučkom Univerzitetu, Jelena Trivić, između ostalog, direktno u lice svome predsjedniku ukazuje na svu pogubnost njegovog prisustva i prethodne govorancije i obraćanja i drugim zastupnicima, u više navrata;“ Ti si, predsjedniče Dodik, ponizio instituciju skupštine, doveo si nas u zabludu da si hrvatski član Predsjedništva. Napravio si seosko sijelo, pričao si gluposti, ponašao si se kao cirkusant. Vi ste obezvrijedili toliko karaktera morala i postali ste trgovac u politici. Da li bi ovako nešto i Hrvat uradio, jer bolje je u Hrvatskoj biti pas, nego Srbin. Evo, sjediš sa Srbima, koje si nazivao izdajnicima, kako to možeš raditi. Vi volite da prevarite, niste iskreni, igrate se sa emocijama naroda. Dođete, kao hrvatsko cvijeće. Ja vas žalim 20 godina. Toliko priče o Bošnjacima, a ovdje ste izabrali 4 kandidata iz SNSD-a uz pomoć Bošnjaka, u Dom naroda Skupštine u Sarajevu. Govorili ste svoje vremeno da je izvršen genocid u Srebrenici, pa ste docnije to sve poništili. Zakuvali ste sa Rusima i Amerikancima, koji li vam je put za budućnost, itd.itd..., upravo su ovo bile riječi u diskusiji Jelene Trivić.

Zahvaljujući i direktnom prenosu srpske televizije, kao i snimcima na Yoz Tubu, u više navrata sam dobro preslušavao sve sadržaje, izgovorene od zastupnika i Milorada Dodika.
Šta reći, na ovu veliku srpsku bruku, u njihovom skupštinskom parlamentu, što i nije i prvi, niti posljednji puta.

Ostaje mi otvorena i dalja priča, neispričana, u vezi Aluminija i njegove planetarne pljačke i kriminala, od kojeg se apriori, ovih dana odriče i njegov „ čistokrvi „Hrvat, orguljaš Dragan Čović, kojeg sa punim pravom svi ovi radnici Aluminija, ispred njegovog ureda HDZ-a, prozivaju sa „lopove, lopove, lopove" i da više ne računa na njihove glasove.