Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


Sjećanje na 23. juli 1992. godine: Istrebljenje Bošnjaka iz Bosanskog Novog
DAN KADA JE UBIJEN BOSANSKI NOVI
Procitaj komentar

Autor: Ferhat Korajac
Objavljeno: 23. July 2019. 09:07:37
U jednom danu protjerano preko 10,5 hiljada Bošnjaka iz Bosanskog Novog, što je najveći egzodus stanovništva gotovo u 7,5 stoljeća dugoj historiji grada na utoku Sane u Unu


Bosanski Novi - konvoj od 22. juna 1992. godine - prvo autobusi popunjeni


Ferhat KORAJAC:>/b> Crna simfonija krvavog pira u Bosanskom Novom krenula je mnogo prije nego u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Naime, počelo je to još krajem septembra 1990. godine kada je u Hrvatskoj krenula „balvan-revolucija“, a srpski pobunjenici na području Banije i Like oteli oružje policijskim stanicama. Posebno uzavrela situacija stvorena je u novembru te godine kada je u Dvoru uhapšen ratni zločinac Željko Ražnjatović – Arkan.
Jedan od najljepših krajiških gradova, smješten na obalama ljepotica Une i Sane, u svojoj, gotovo 7,5 stoljeća dugoj historiji, mada rušen do temelja nekoliko puta, nije doživio veći egzodus stanovništva nego što se to zbilo 23. jula 1992. godine. Tog vrelog ljetnog dana formirana je nepregledna kolona vozila nakrcanih tugom i suzama. Bosanski Novi napuštalo je, ne svojom voljom, preko 10,5 hiljada, uglavnom Bošnjaka, nešto Hrvata i pokoji Srbin. Tog dana ubijen je Bosanski Novi, njegova bosanska duša, mahale i sokaci, čaršija, zamućene su rijeke, utihnuli ezani s 18 bijelih, vitkih munara... U konvoju nije bilo samo onih koje je najveća ljudska ološ, ratni zločinci, pljačkaši, ratni profiteri... već na mučki i svirep način ubili, zabranili im odlazak ili namijenili likvidaciju.

Crna simfonija krvavog pira u Bosanskom Novom krenula je mnogo prije nego u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Naime, počelo je to još krajem septembra 1990. godine kada je u Hrvatskoj krenula „balvan-revolucija“, a srpski pobunjenici na području Banije i Like oteli oružje policijskim stanicama. Posebno uzavrela situacija stvorena je u novembru te godine kada je u Dvoru uhapšen ratni zločinac Željko Ražnjatović – Arkan. Strasti i ratni sukobi se ne smiruju sve do 26. jula 1991. kada Dvor na Uni pada u ruke srpskih pobunjenika. Tada je ukinuta i formalno granica između ta dva grada, ali samo za Srbe. Inače, sve vrijeme u tim pobunama, takozvanim događanjima naroda, diverzijama... bili su uključeni i mnogi bosanskonovski Srbi. Jer, područje Dvora na Uni, graniči s Bosanskim Novim (rijeka Una razdvaja ta dva grada i dvije države), pa su, po njihovom viđenju, „morali“ pomoći svojoj braći u obrani srpstva i stvaranja Velike Srbije. Po povratku kućama s ratišta bosanskonovski Srbi zajedno s ratnicima s područja Dvora na Uni, prvo su

i orgijali po ulicama, sokacima i mahalama, gostionicama i kafanama, grada na utoku Sane u Unu, utjerujući strah u kosti nesrpskom stanovništvu. S ratno-huškačkom politikom SDS-a i stalnim prisustvom naoružanih ratnika s druge strane obale Une, koji su pravili haos u gradu, protivi se Đuro Umičević, načelnik MUP-a. Svoju ljudskost, svoj stav da ne želi podjelu policije po nacionalnoj osnovi, platio je glavom. Ubijen je 08. februara 1992. godine gotovo na kućnom pragu, u kafiću iznad kojeg je bio njegov stan. Bila je to snažna poruka i Srbima da će svi isto proći tko se ne bude slijepo pridržavao uputa i naredbi SDS-ove vlasti.

Mada u Bosni nije zvanično još bio krenuo rat, u Bosanskom Novom bilo je pravo ratno stanje. Sve je poremećeno, a sve institucije i organizacije, posebice na čijem su čelu bili Srbi, davali su potporu ratnicima iz susjedstva. Dom zdravlja pretvoren je u ratnu bolnicu. Taj košmar, taj haos od života, još više se pogoršava početkom aprila 1992. kada i zvanično zločinačka stranka SDS nasilno (06.04.1992.) preuzima vlast na ovoj općini. Svoju fašistoidnu politiku, koja je asocirala na prve nacističke progone Židova: šikaniranje, rušenje vjerskih objekata, radnji, kuća... zavođenjem strogo ograničenja kretanja i policijskog sata za nesrbe, likvidiranjem muslimanske elite... A da će krvavi scenarij -potpunog zatiranja svega što nije srpsko, sačinjen u havarisanim srpskim umovima, biti proveden u djelo, bilo je jasno kada je iz snajperskog hica ubijen Hamdija Ekić, bivši načelnik općine, pozvan u hotel „Una“, navodno na međuetnički dogovor.

Genocidni teror započeo u selima na području Doline Japre



Dolazak prognanik u Karlovac

No, srpski genocidni teror počinje prvo u Dolini Japre, u selima u kojima je muslimanski živalj: Blagaj Rijeka, Blagaj Japra, Maslovare, Suhača, Hozići, Donji i Gornji Agići. Mnogi će datumi po zlu biti upamćeni u vremenu 1992./95. godina. Posebice početak i završetak ubijanja grada-ljepotana. Prvi je upisan 10/11. maj 1992. godine. Bio je to isplanirani scenariji kako bi se počelo s granatiranjem Doline Japre i bošnjačkih mahala Prekosanje i Urije. Izveden je tako što je napadnut vojno-policijski kombi (sami sebe napali), na magistralnom putu Bosanski Novi – Prijedor, u mjestu Blagaj Rijeka. A onda je uslijedio žestok odgovor. Šta nije uništeno granatiranjem sela u Dolini Japre, progutao je plamen ili su opljačkali srpski ratnici. Tog 11. maja u plamenu su bila i bosanskonovska naselja Urije i Prekosanje. Desetak dana kasnije, točnije 24. maja, sve stanovništvo Doline Japre, njih preko 5.000 stjerani su u Blagaj Japru, u prostore tamošnjeg rudnika. Potom su prevezeni u Srednjoškolski centar u Bosanskom Novom, a nakon tri dana, 14. juna, vraćeni u Blagaj. Nakon svakodnevnih tortura, mučenja, ubijanja... 09. juna smješteni su u teretni voz, s vagonima za stoku, bez hrane i vode i odvezeni u selo Ostružna blizu Doboja. Tu su srpski zlotvori razdvojili sposobne muškarce u jedan, a djecu, žene i nesposobne starce u drugi voz. Muškarce su, njih oko 750, vratili u Bosanski Novi. U zatvorenim, prljavim, teretnim vagonima, ostavljaju ih dva dana, a onda ih odvode na stadion „Slobode“, prvi koncentracioni logor u Bosni i Hercegovini. Na njemu su do tada bili zarobljeni svi muškarci-nesrbi iz tog grada. Oni su pokupljeni iz svojih kuća i stanova i smješteni 01. juna na teren igrališta, kako bi bili poubijani mitraljezima iz voza koji bi tud prolazio. Ipak, neko je od Srba spriječio taj inscenirani masakr? Da svi Srbi nisu četnici, ratni zločinci i zli momci, potvrdit će se i 15. jula kada je iz Bosanskog Novog, nakon neuspjelih pregovora da se pređe na hrvatsku teritoriju, konvoj s oko 5,5 hiljada Novljana-nesrba krenuo u pravcu Bosanske Dubice. Zasluga pripada bosanskodubičkom načelniku Nikoli Karanu, koji je spriječio izvršenje planiranoga masakra. Tog časnog čovjeka ubrzo su smijenili s funkcije i poslali na ratište gdje je po nerazjašnjenim okolnostima poginuo. Na sličan način nastradao je i Lazo Kovačević, na Željezničkoj stanici u Bosanskom Novom, pokušavajući zaštiti komšije Bošnjake. I dok su bosanskonovski muškarci bili zatočeni na stadionu, srpski ratnici izvode takva zlodjela koja nisu zabilježena u historiji tog grada. Bosanski Novi te noći, prvog na drugi juni bio je u plamenu. Porušeni su mnogi objekti, radnje i kuće eksplozivom dignute u zrak, a među njima i četiri džamije, od kojih su Gradska i Vidorijska bile zaštićene kao raritetne vrijednosti kulturne baštine. Jedan od najtežih zločina na području bosanskonovske općine dogodio se 22. juna 1992. godine u zaseoku Alići, kada je u stravičnom masakru poubijano 27 muškaraca. Zapravo svi oni koji su se tog dana zatekli kod svojih kuća, u avlijama ili na njivama. Oni su morali sami sebi iskopati kabur u koji su sahranjeni. Iako bez ijednog ispaljenog metka u Dolini Japre na najsvirepiji način ubijeno je 76 ljudi, a na području općine 295. Među ubijenima je gotovo svo rukovodstvo SDA: Džafer Kapetanović - potpredsjednik, Rešad Berberović - sekretar, Ismet Muslimović, član užeg rukovodstva, te Hasan Isaković, Abdulah Huzeirović, Mahmut Čehaić, Fadil Blagajčević, Besim Berberović, braća Hasan i Husein Salkić, Razim Grudić...

U konvoju jada i čemera, rođena dva dječaka



U konvoju je bilo puno male djece

Ako je 24. maj 1992. godine označen kao početak umiranja Bosanskog Novog, 23. juli je zasigurno datum kada je sahranjen ovaj krajiški ljepotan. Tog dana Novljani-nesrbi oprostili su se od svog grada, svoje mahale, ulice, sokaka, svoje avlije, kuće... Izašli su u kamionima, autobusima, automobilima... pod pratnjom UNPROFOR-a, UNHCR-a i Crvenog krsta, u konvoju nakrcanom tugom i suzama, uz plač djece i žena, jecaje muškaraca... Nepregledna, kilometarska kolona krenula je preko unskog mosta prema Dvoru, pa nastavila do karlovačkog predgrađa Turnja, tada prve slobodne teritorije. U tom konvoju, u zagušljivom pretrpanom kamionu, rođena su dva dječaka, bez liječničke pomoći. I umjesto da prvi put udahnu ovodunjalučki zrak u svom Bosanskom Novom, oni nikad neće znati točno mjesto rođenja. Bilo je to između Velike Kladuše i Karlovca. Kolonu čemera i jada dočekali su mnogi rođaci, prijatelji, komšije... Zlo i smrt napokon su ostali iza njih. Potresne slike ovog pomiješanog žalosno-radosnog susreta zabilježili su foto-reporteri i snimatelji mnogih svjetskih redakcija. Konvoj pretrpan ljudima i zavežljajima završio je svoju misiju. A nakon dva dana provedena na ledini i sportskoj dvorani u Turnju, napaćena djeca, žene, muškarci, u dogovoru s njemačkom vladom, odvezeni su u vozovima, u Njemačku. Inače, Novljani su razasuti širom dunjaluka, u čak 135 zemalja.

Preko vode do slobode

Zadnji čin, zabijanje bašluka u mezar sahranjenog Bosanskog Novog, zbio se oktobra 1995. godine, pred potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma. Tada su grad morali napustiti i preostali nesrbi, oni koji su iz njima znanih razloga ostali u bosanskonovskom paklu. Svi su prvo bili zatvoreni nekoliko dana na autobusnoj stanici, a onda odvezeni na nepoznatu lokaciju. Tumarajući danima po bosanskim bespućima uspjeli su stići do teritorije pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine. Na tom putu nekoliko njih izgubilo je život, dvoje u rječici koju su morali pregaziti.

Osmišljena vrsta genocida potvrđena je i na Haškom sudu protiv optuženoga Radovana Karadžića. Visoki službenik UN Čarls Karuđa, potvrdio je da su nesrbi s ove općine nasilno iseljeni. Zvaničnici, na čelu s Radomirom Pašićem, načelnikom općine i predsjednikom SDS-a, maja 1992. godine tražili su od njega da organiziraju konvoj za iseljavanje muslimana. Već do tada dobrano je na tom prostoru učinjen elitocid, brzom i nemilosrdnom likvidacijom muslimanske elite, čime su potpuno obezglavi taj narod. A potom od grada napravili mučilište.

Medijski sunovrat Radio Bosanskog Novog

Veliku odgovornost za ratna stradanja, ubijenih 295 nevinih Novljana, nikad utvrđenoga broja silovanih Novljanki, etničkog čišćenja, prvog koncentracionog logora u BiH na stadionu imena, kakve ironije - "Sloboda", rušenja svih 18 džamija, uništavanja svega što srpsko nije... snosi i Radio Bosanski Novi. S talasa ove medijske kuće, koja je do 1990. bila među najboljim lokalnim stanicama u BiH, prostirale su se gnusne i bestijalne laži, poticala mržnja; nacionalna, vjerska, etička... Propagatori medijskoga sunovrata bile su moje dotadašnje radne kolege Srbi, za koje nisam mogao vjerovati da mogu biti takvi medijski monstrumi i moralne spodobe. Primjerice, u ulozi ratnih izvještača zatekli smo se prvi put zajedno 26. jula 1991. u blizini sela Zamlača, blizu Dvora na Uni. Mada su znali da su žitelji na tom području hrvatske nacionalnosti, moje kolege su za srbijanske i crnogorske medije tada izvještavali o spaljivanju kuća i ubijanju srpske nejači. A svojim su očima gledali ljudski „živi zid“ koji se kretao ispred srpske vojske i oklopnoga vozila, s dva protu-avionska topa, prema selu Struga. U formiranom „živom štitu“ uglavnom su bile starice i starci pokupljeni po kućama opljačkane i spaljene Zamlače. Na njihovu nacionalnu deliričnost i medijsko siledžijstvo, zapanjen bi i Goebbels. I u ovom bosanskonovskom slučaju potvrđena je ona tako znana krilatica: riječ može biti ubojitija od metka.

Prema sadašnjem gibanju i ulozi nefunkcionalne države teško je vjerovati da će ikad svi zločinci biti procesuiran ili kažnjen. Ipak, jedno je sigurno, mnoge od njih stigla je Božja kazna. Tako su, iz tada zloglasnog Radio Bosanskog, na put bez povratka otišli: Milan Vujasin – direktor Radija, Predrag Šarac – glavni odgovorni urednik, Snježana Dudić – muzička urednica i spikerka, te Dragan Bera – novinar-urednik. Doduše, za najokorjelija zlodjela, zločine, ubojstva, silovanja, mučenja... neki su već procesuirani, mada pravdi i kazni vješto izbjegavaju naredbodavci i vrh srpske vlasti u razdoblju od 1991. do 1995. godine.

Žalosno je i to što se din-dušmani (neljudi) neće popraviti od toga što im se kaže istina, niti će se Bošnjaci, većina njih, otklon učiniti od bošnjačkoga felera: sklonost brzom zaboravu tuđeg zla i svojih muka.

VRH



Ostali prilozi:
» ŠTA LI SU NAM TO NAPISALI DRAGAN I MILORAD, PORUKOM SA ZIDA PLAČA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 28. March 2024 14:47
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
Ostali prilozi istog autora:
» PLEMENITOST, HRABROST I ODLUČNOST
12. February 2024 02:08
» UZOR U VJERSKOM I OPĆEM DOBRU
26. July 2023 13:41
» ČUVAJU TRADICIJU BOSNE I ZAVIČAJA
11. February 2023 14:45
» POLITIČKI BUNTOVNIK S RAZLOGOM
21. October 2021 17:38
» SMISAO ŽIVOTA U HAJR-AKCIJAMA
29. September 2021 18:29
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif