Ugledni bošnjački intelektulac iz Sandžaka dr. Harun Hadžić, vodeći brigu o dešavanjima u domovini Bosni i Hercegovini i među Bošnjacima, napisao je tekst: Kako pomoći Bosni?, koji je objavljen na Bošnjaci.Net pod naslovom BOŠNJAČKO SPAŠAVANJE REDOVA RAJANA. Tekst je potakao reisu-l-ulemu (1993 - 2012) dr. Mustafu Cerića, koji je jedan od uglednih bošnjačkih / bosanskih intelektualaca, da bošnjačkim dijalogom odgovore na ne jasna pitanja ali i pokrenu novi set pitanja na kojima se treba otvoriti dijalog među svima onima koji Bosnu i Hercegovinu doživljavaju svojom jedinom domovinom.



Dr. Harun Hadžić nije samo intelektualac u Bošnjaka, već i istinski bošnjački borac, koji zaslužuje moje osobito poštovanje. Odmah da kažem, Sandžak nije dijaspora u odnosu na Bosnu, već je Sandžak bio i ostao bošnjačko-bosanski vetan, domovstvo ili zavičajnost. Zato svaki Bošnjak u Sandžaku ima pravo da se brine o Bosni, kao što i svaki Bošnjak/Bosanac ima obavezu da se brine o Sandžaku. Bošnjaci su jedan narod, jedna nacija, jedno tijelo na Balkanu pa kada je jedan Bošnjak tužan i bolestan, cijelo bošnjačko tijelo osjeća groznicu i nesanicu. Ali, i kada je jedan Bošnjak radostan i zdrav, cijelo tijelo bošnjačko je u blagosti i sreći.

Dragi Harune, ti si propatio zbog tvoje bošnjačke/sandžačke hrabrosti i slobode i zato nema potrebe da se bilo kome ispričavaš, niti da od bilo koga moliš milost slobode za svoje mišljenje i svoj stav o bitnim pitanjima, koja se tiču Bošnjaka u Sandžaku i Bošnjaka/Bosanaca u Bosni. Ti si tu slobodu sam sebi osvojio. Ali, Harune, mene brine nešto drugo. Brine me bošnjačka indolentnost i baš-me-brigost, poput Engleza Oldosa Halksija (Aldous Huxley), koji je govorio: "Bojim se da neće biti razloga da se knjiga zabranjuje zato što neće biti niko ko želi knjigu čitati". Parafraza toga bila bi: "Bojim se da neće biti dialektičkih ili dijaloških mišljenja među Bošnjacima ni u Bosni ni u Sandžaku zato što neće biti niko ko želi misliti o bosanskoj naciji i bosanskoj državi"?

Dakako, uvjek će biti onih koji zbog svoje neslobode osporavaju slobodu drugima. Ali, uvjek će biti u jednoj naciji različitih pogleda oko nacionalnih pitanja od kojih neka, nažalost, mogu biti na granici izdaje i suradnje sa dušmanima. Ozbiljne nacije imaju zakone, kojima se sankcioniše izdaja na štetu nacije i kolaboracija sa dušmanima. Bošnjaci nemaju zakon, kojim se sankcioniše nacionalna izdaja, dok ga Albanci imaju. Nažalost, kod Bošnjaka izdaja vremenom postaje vrlina (Fikret Abdić u Bosni i Sulejman Ugljanin u Sandžaku). Bar ti, Harune, znaš o čemu govorim.

Ali, ne gubimo vrijeme i prostor o tome. Vratimo se, Harune, tvom pitanju ili tvojoj dilemi oko toga "da li vrijedi radi nominalnog „bošnjaštva“ ugroziti ili možda potpuno žrtvovati sve ostalo, a prije svega dovesti u pitanje cjelovitu, suverenu i nezavisnu BiH (uvjek pisati puno ime bosanske državi: Bosna i Hercegovina ili samo Bosna, bar toliko zaslužuje da joj uvjek i na svakom mjesto kažemu puno ime i prezime, moja opaska), kao državu tri njena naroda i svih njenih građana, i kao subjekta međunarodnog prava"?

Harune, uvažavajući tvoju slobodu mišljenja i tvoj iskreni osjećaj zabrinutosti, ali ovo tvoje pitanje je skroz pogrešno postavljeno. Ne znam odakle ti to, ali nominacijom "bošnjaštva" se ni na koji način ne ugrožava, niti se možda potpuno žrtvuje sve ostalo, niti se, prije svega, dovodi u pitanje cjelovitost, suverenost i nezavisnos bosanske države - Bosne i Hercegovine. Naprotiv, nominacijom "bošnjaštva" kod Bošnjaka u Bosni u etničkom smislu, što je sinonim za "bosanstvo" u državnom smislu, jača se osjećaj pripadnosti Bosni, ne samo muslimana, već i katolika i pravoslavnih. O toj poveznici svih vjera u Bosni na principu etničkog "bošnjaštva" govorio je Ilija Garašanin 1844. god. u svom "Načertaniju": "U Bosni žive Bošnjaci muhamedanske, Bošnjaci katoličke i Bošnjaci naše, pravoslavne vere".

Naravno, nije Garašanin bitan u ovoj priči. Bitno je da mi razumijemo razliku između etničke i državno-nacionalne pripadnosti. U bosanskom slučaju "bošnjaštvo", "srpstvo", "hrvatstvo" i druge etničke skupine su etničke kategorije u Bosni, koje čine jednu državnu naciju - "bosanstvo" na isti način kao što Englezi, Škoti i Velšani u Velikoj Britaniji čine jednu državnu naciju - "britanstvo". Razlika je, međutim, u tome što u Britaniji nema dileme oko toga, dok kod nas i to samo u Bosni, i to samo kod Bošnjaka, i to samo kod nekih bošnjačkih akademika-intelektualaca postoji stalno neka dilema, koja je naslijeđena još od Kulina bana. Zar nisi primjetio, Harune, da je Dobri Bošnjanin, čije ime je Austro-ugarska prevela kao "Bošnjak" i, kao što su to uradili i Turci, prvi puta o svojoj povijesti u Bosni upisao svoje etničko ime u državni registar kao "Bošnjak", svoj jezik kao "bosanski" i svoju vjeru kao "islam". To je povijesni čin, koji zaslužuje poštovanje bez dileme, bez pitanja i bez sumnje. A ako je to tako, onda nema potrebe izbjegavati nominaciju "bošnjaštva" u Bosni, kao normalnu, kao prirodnu stvar, koja ne ugrožava bosansku državu, već je jača, jer kroz jaku bošnjačku svijest, jača bosanska svijest kod Bošnjaka.

Uostalom, nije problem u imenu, već je problem i sadržaju tog imena. Naši preci su nosili ime "Dobri Bošnjani" prije nego što su primili islam i time dobili ime musliman. Prema tome, nismo mi od "Muslimana" postali "Bošnjaci", već obratno mi smo od Bošnjaka postali muslimani. Međutim, mi nismo imali slobodu da se nazivemo našim vlastitim etničkim i nacionalnim imenom Bošnjaci, odnosno Bosanci. Morali smo se opredjeljivati kao Srbi ili Hrvati ili neopdejeljeni. Navodno nacionalno ime "Muslimani", koje su nam kao pokonili, ne govori o nama, već o njihovoj pokvarenoj duši i zlonamjernoj namjeri da nas na taj način obilježe, kao opasnost za Europu. Zbog toga su izvršili agresiju na Bosnu i počinili genocid nad Bošnjacima u Bosni.

Nadalje, moj Harune, opet ti kažem nije problem u nominaciji "bošnjaštva", nije problem u imenu ni "Bošnjačke gimnazije" ni "Bošnjačke akademije nauke i umjetnosti" (BANU). Problem je u glavi naših dušmana, koji ne podnose našu slobodu, našu dobrotu i našu ljepotu. I problem je u glavama nekih akademika i intelektualaca u Bošnjaka, koji još uvjek žive u oblacima svojih vještačkih i lažnih dilema pa im smeta nominacija "bošnjaštva", s kojom su Bošnjaci, posebno oni izvan Bosne, smirili svoju dušu i osnažili svoje etničko i nacionaln-državno biće. Toga u glavama mudrih bosanskih seljaka nema. No, nije ništa novo da ima Bošnjaka i u Bosni i u Sandžaku, koji još uvjek misle da ako prilagode svoje ime ušima naših dušmana da će ih ostaviti na miru. Neće, to treba da svi Bošnjaci znaju. Tako su mislili mnogi Bošnjaci nadjevajući svojoj djeci otuđena imena od vjere islama, ali im to nije ništa pomoglo kad su dušmani došli da ih vode u logore.

Prema tome, Bošnjake treba ostaviti na miru da razvijaju svoje "bošnjačtvo" kroz nominaciju "bošnjačtva" u Bosni, kroz "Bošnjačku gimnaziju i BANU, jer Akademija nauke i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH), ne pripada nikome osim uskom grugo onih, koji nemaju ni dušu ni srce ni za bošnjaštvo ni za bosanstvo. Nikad niko nije čuo ni jedan glas iz ANUBiH da se bošnjačkoj/bosanskoj djeci u Banjoj Luci osigura pravo na vlastito ime njihovog maternjeg bosanskog jezika. Kao što vidiš, Harune moj, kad bi se mi odrekli svega što nam pripada, uključujući i nominaciju "bošnjaštva", oni bi osporavali boju naših prirodnih očiju. Stoga, radimo zajedno i u Bosni i u Sandžaku da osnažimo naš nacionalni i državni identitet u formi i sadržaju našeg etničkog "bošnjaštva" i našeg državno-nacionalnog "bosanstva".

Učimo od Albanaca kako se to radi! I kako se uspjeva u borbi za svoja ljudska i nacionalna prava na Balkanu.

Dragi, Harune, hvala ti što si mi dao piticaj da razmišljam i da s tobom podjelim ove misli u mojoj i tvojoj slobodi bez straha od Udbe i OZNE, koju na ovaj načim molim da sve dozna o nama Bošnjacim/Bosancima ko smo i šta smo.

Sve najbolje ti želi Bošnjak/Bosanac, tvoj brat, iz Bosne!

Pogledaj
link .