Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

Izazovi bošnjačke regionalne saradnje
NEMA INICIJATIVA IZ BOSNE I HERCEGOVINE ZA SVEBOŠNJAČKE INSTITUCIONALNE VEZE
Autor: Ćerim Bajrami
Objavljeno: 09. May 2019. 14:05:56
ĆERIM BAJRAMI: Mnogim Bošnjacima ma gdje bili je dobrahno jasno da se iskrenost deklaracija oko borbe za očuvanje Bosne i Hercegovine zapravo dokazuje preko borbe za očuvanjem Bošnjaka.
S druge strane, države regije, u kojima Bošnjaci vjekovima imaju historijsko iskustvo suživota u nacionalnim i vjerskim razlikama, treba da znaju da ovaj narod može samo pomoći u uspostavljanju mostova saradnje na Balkanu i da da pozitivni impuls ka euro-atlanskim integracijama ovih država.


I pored svih izazova u zadnja dva vijeka, a zasebno krajem 20-tog zbog agresije Srbije i još nekih okolnih država na BiH od 1992. - 1995. godine, Bošnjaci su, Bogu hvala, o(p)stali i kao narod i kao nacija na Balkanu, imaju svoju državu Bosnu i Hercegovinu, i imaju priznat status nacionalne manjine u državama regije: Kosovu, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Albaniji... Brojna bošnjačka dijaspora se organizuje i snalazi u očuvanju svog nacionalnog, kultirnog i vjerskog identiteta...

O lošem političkom stanju Bosni i Hercegovini sada nećemo govoriti, samo da podsjetimo da BiH nije sebi 'zadala' ustavnu obavezu da se stara o Bošnjacima izvan te zemlje, a ni Bošnjaci u njoj, u međuvremenu, se nisu nešto mnogo potrudili da uspostave neophodne mehanizme koji bi podrazumijevali obavezu nekih tamošnjih institucija - uz adekvatnu budžetsku podršku - da održavaju potrebne obrazovne i kulturne veze sa Bošnjacima u regiji.

Samim tim Bošnjaci u državama regiji izvan BiH su u novim političkim i ustavnim prilikama bili i još uvijek jesu prepušteni da sami za sebe izbore i nadograde kontinuitet nacionalnog statusa koji su prije raspada SFRJ imali - pod nacionalnim imenom - Muslimani. Da ovdje napomenemo da su zapravo svi sadašnji Bošnjaci u novonastalim državama ex Jugoslavije nasljednici imena i pravnog i političkog statusa šeste yu nacije - Musliman!

Podjele nacionalno izjašnjenih Muslimana iz ex Yu

Međutim, ovdje treba također napomenuti da danas u državama regije izvan BiH, nisu Bošnjaci svi oni koji su bili nacionalno deklarisani kao Muslimani. Tako je u Crnoj Gori gdje je, uz dvotrećinske Bošnjake, ostala i poveća skupina ljudi koji su se i dalje na popisima stanovništva deklarisali pod imenom Muslimani, isto tako je jedan manji dio građana pod tim nacionalnim imenom i u Srbiji, a ima ih i u Hrvatskoj. Na Kosovu, u Gori, došlo je također do podjele bivših nacionalno izjašnjenih Muslimana na većinske Goran(c)e i manjinske Bošnjake, dok su svi ostali Muslimani u prizrenskoj, pećkoj, mitrovačkoj i u drugim kosovskim opštinama, na popisu prisutnog („rezidentnog“) stanovništva 2011. g., nastavili svoju nacionalnu identifikaciju kao Bošnjaci, po odluci Svebošnjačkog sabora iz Sarajeva iz 1993. g. - da se nacionalno ime Musliman zamijeni sa historijskim narodnim imenom Bošnjak.

U Makedoniji se izgleda dogodila najveća podjela više desetina hiljada nacionalno izjašnjenih Muslimana, jer je tamo najmanji broj onih koji su se izjasnili za Bošnjake, poslije nezavisnosti i te države, a koji su se na popisima stanovništva u SFRJ 1981. i 1991. godine deklarisali nacionalno kao Muslimani. Tamo se, naime, grupacija Torbeša izdvojila od Bošnjaka i godinama čini pokušaje da se etablira kao zasebna etnička skupina, međutim, za tako što, i pored načelne oficijelne dozvole, još postoje mnoge prepreke, odnosno nametanja i asimilacije, najviše preko nastavnih jezika (makedonskog, albanskog i turskog) u osnovnim i srednjim školama, u mnogim naseljima u kojima živi ova brojna miroljubiva populacija.
Sve ove podjele u regiji imaju više uzroka, počev od ratnih dješavanja i pritisaka u devedesetim godinama minulog vijeka, slabe nacionalne svijesti Muslimana, subjektivnih političkih grešaka političkih čelnika iz ove populacije i naivnosti pojedinaca, površne pomoći od drugih bošnjačkih predstavnika iz regije, nezainteresiranosti Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine za ove ljude i procese oko njih... Svakako je najvažniji razlog - političko, medijsko i naučno forsiranje ove podjele nacionalno deklarisanih Muslimana od strane nacionalističkih krugova većih naroda u bivšim yu republikama, a što se i dalje čini - otvoreno ili suptilno.

Bošnjaci su preko nastave na bosanskom jeziku sačuvali svoj nacionalni, ali i politički dignitet

Prostor ne dozvoljava širu elaboraciju ovih 'radnji', ali da samo pojasnimo da je glavni motiv ovih poteza od strane spomenutih nacionalističkih krugova za njihovu 'otimačinu' bivših (ili sadašnjih) Muslimana, pored smanjenja broja Bošnjaka, želja tih krugova da se poveća govorno područje vodeće nacije u novonastalim državama, najviše preko uključenja (zadržavanja) pripadnika muslimanske nacije u školski sistem na jeziku večinske nacije, te da bi se taj isti jezik koristio i od pripadnika ovih manjinskih grupacija u službenoj upotrebi, pošto im se ne priznaje njihov zasebni...


Bošnjaci na Kosovu preko nastave na bosanskom jeziku čuvaju svoj identitet


Kao suprotni pozitivni primjer izjašnjavanja Muslimana u Bošnjake, jesu Bošnjaci Kosova, najviše oni u Prizrenskoj regiji, što je faktički rezultiralo očuvanjem i afirmacijom njihovog tradicionalnog i nacionalnog identiteta, ali i jačanjem političkog digniteta i bošnjačkog položaja u društvu. Slično je, naravno, manje-više sa svim kosovskim Bošnjacima, kao i u svim okolnim zemljama regije! Do toga ne bi došlo da nije bilo paralenog priznanja i bosanskog jezika za bošnjačku nevečinsku zajednicu, kao nastavnog i službenog jezika, koji Bošnjaci Kosova koriste u školama. Jedna od najvećih tekovina odluke o uvođenju nastave na bosanskom jeziku upravo jeste sprečavanje manipulacija, tj. „oslobađanje“ od briga „dušebrižnika“ okolnih večih naroda o njihovom „staranju“ za mlade bošnjačke naraštaje! A kako su se starali i kako to sad čine gdje mogu, ne trebamo pojašnjavati. Treba samo kazati da je školska nastava bila i ostala najjaće sredstvo drugih naroda oko nas za asimilaciju ili političku dezorjentaciju Bošnjaka, Muslimana ili muslimana, svejedno...

Uzimajući u obzir naprijed kazano, Bošnjaci kao minimum imaju demokratsko, političko i zakonsko pravo da postave pitanje: gdje su nestali svi oni pripadnici nacije Musliman iz SFRJ, jer ratnih ’90-tih, opet Bogu hvala, mimo BiH nije bilo masovnih zločina ili genocida nad ovim narodom!?

Naravno, niti sa individualnog, niti sa nivoa bošnjačkih institucija, pa ni država/e, niko nema pravo da se miješa u bilo čiji lični izbor i pravo na nacionalno samodeklarisanje. Međutim, na našu žalost, ovdje nije riječ (samo) o tome.


Očekuju knjige na bosanskom jeziku iz BiH


I kad smo kod prava na samodeklarisanje, treba biti realan i kazati da neki od ovih procesa podvajanja Muslimana se ne mogu preokrenuti u bošnjačku korist (tj. u njihovu brojku), ali je potrebno da se uspostave ljudske i institucionalne bošnjačke relacije i sa tim ljudima i zajednicama po imenu koje su oni odabrali. To je potrebno i iz prostog razloga što su ti ljudi i po tradiciji i po vjeri i po daljnjem historijskom iskustvu najbliži Bošnjacima. Kao potvrdu kazanom, treba podsjetiti da, recimo, mnogi od njih zapravo i dalje koriste literaturu iz islamistike na bosanskom jeziku, da se ponegdje i druže, sklapaju brakove i sarađuju i u dijaspori sa bošnjačkim ljudima i džematima, te da u praksi svakodnevni odnos nije baš onakav kakav ga pokušavaju predstaviti po društvenim mrežama neki glasnogovornici nasilničkih i zločinačkih politika na Balkanu ili pak (ne)svijesne apologete tuđih interesa nad ovim muslimanskim zajednicama.

Ne prestaju negiranja i svojatanja Bošnjaka od strane nacionalističkih krugova drugih naroda

S druge strane, razmatranje pitanja o broju nacije Musliman iz SFRJ u državama regije mimo BiH, jeste važno jer je i dalje aktuelno, zato što ne prestaju manipulacije, negiranja i svojatanja i nad izjašnjenim Bošnjacima mimo BiH, naprotiv, one dobijaju nove forme i nove stimulanse od nacionalističkih krugova u publicističkim i historijskim tekstovima raznih autora, kao i od strane nekih insititucija iz manje-više svih večinskih nacija oko Bošnjaka, bilo direktno ili suptilno.

A njihove priče su manje-više iste: ''Bošnjaci su daljnjim i bližim porijeklom slični ili isti tim večinskim ill brojnijim narodima'', te im se zbog toga ne priznaje nacionalna zasebnost i posebnost bosanskog jezika, svojata im se tradicija, kultura i historija, i nudi im se povratak u okrilje njihovog „bratskog zagrljaja“, koji podrazumijeva i prihvatanje roditelja Bošnjaka da se njihova djeca školuju na jezicima tih naroda u kulturi i historiji (koja je, inače, mitomanska i uglavnom lažna.)

Također, evidentno je da se čine veliki napori da se u medijima, i na druge načine, iskoristi ono što je već u minule dvije-tri decenije uspješno isprobano u odvajanju jedne poveće skupine nacionalno deklarisanih Muslimana iz SFRJ od Bošnjaka. Naime, zar nije primjetno da se prestalo sa nuđenjem termina za (M)muslimane poput „Srbin, Hrvat, Crnogorac, Makedonac... islamske vjeroispovijesti“? Očigledno su došli do zaključka da su ti termini više otjerali nego li približili Muslimane ka ovim narodima čije je inače nacionalno buđenje u većini slučaja bilo (i u mnogome jeste) zasnovano na antimuslimanskoj ideologiji i antibošnjačkoj politici. Stoga se prešlo na geografske, lokalne i tradicionalne termine, koji su prihvatljiviji, jer se ljudi ionako identifikuju (i) po njima.


Zastava Kosova i Bajrak bošnjački se vijore u centru Župe, Rečanu kod Prizrena, u čijem se okruženju nalaze još 10-tak brojnijih bošnjačkih naselja.


Ono što je najnovije na 'repertoaru' ovih „ponuda novih imena“ , a što je, stiče se dojam, manje zapaženo kod Bošnjaka, jesu napori da se što više isforsira termin „Sandžaklija“, jer je on za nacionaliste raznih fela prihvatljiviji, zato što neki ne priznaju Bošnjake u Sandžaku!
Jedan od specifičnih odjeka ovih napora ima svoj eho i na Kosovu, iako su njegove pobude u suštini politikantsko-šićardžijske kod par bošnjačkih političara s Kosova i iz Novog Pazara. Naime, ko god ovlašt prati „rasprave“ i „primjedbe“ pojedinih dokonih ljudi i političkih ekstremista na društvenim mrežama, svjedok je da se već nekoliko godina čine pokušaji da se odvoji grupacija Bošnjaka Kosova koja vodi porijeklo iz sandžačkih mjesta od Bošnjaka Prizrensko-dragaške regije koji su i prije rata činili 2/3 većinu ovog manjinskog naroda na Kosovu...

I kad smo kod svojatanja Bošnjaka, a ništa manje nisu pošteđene ni zajednice Goran(c)a na Kosovu (koja je ustavno priznata kao takva), kao i Torbeša u S. Makedoniji, oni su zadnjih godina predmetom tretmana bugarskih nacionalističkih i drzavnih krugova, koji omogućavaju bespalatno studiranje pripadnika ovih zajednica na nekim univerzitetima u toj zemlji. Naravno, „plaćanje“ je tako što zainteresirani prethodno trebaju potpisati papir da su „bugarskog potijekla“. A oni koji to planski rade, svakako su otkrili način da te troškove dobro unovče od fondova Evropske unije za podršku nacionalnim manjinama država članica EU, izvan njihovih teritorija.

A iz Bosne se od nekih krugova (bivših „drugarica i drugova“) gura termim „Bosanac“

I umjesto da bošnjački predstavnici, medijski i naučni krugovi u Bosni i Hercegovini, na na sve ovo reaguju onako kako treba, tamo se od pojedinih krugova (najviše od „bivših drugarica i drugova“) – forsira termin „Bosanac“ na mjesto Bošnjak, i pored fakta o jasnom individualnom opredjeljenju građana sa zadnjeg popisa stanovništva u BiH, za nacionalnost Bošnjak. Time se samo dodatno šalje zbunjujuća poruka Bošnjacima u regiji i u dijaspori...

I pored svih problema koje stvaraju politički ekstremisti iz druga dva naroda u BiH, i ustavne pozicije, bh. Bošnjaci, uz malo više senzibiliteta, mogu intenzivirati pomoć Bošnjacima u regiji, najprije na jačanju školstva na bosanskom jeziku ondje gdje ga ima u državama regije, kao i na poboljšanju bošnjačkih kulturnih veza i razmjena. Pravo na nastavu na bosanskom jeziku imaju Bošnjaci u Republici Kosova od 1999./2000. školske godine, imaju ga – iako prilično ograničeno i u Sandžaku (Srbiji) u zadnjoj deceniji, tek je u nekim počecima u Sjevernoj Makedoniji, dok u Crnoj Gori još nije započelo školovanje na bosanskom jeziku za tamošnje bošnjačke učenike. Isti je slučaj kao i u R. Crnoj Gori i u R. Hrvatskoj i u R. Albaniji.
I kad smo kod nastave na maternjim jezicima, svi narodi oko Bošnjaka imaju neki oblik jedinstvene forme sadržaja u školskim planovima i programima na maternjim jezicima u nacionalnoj grupi predmenta - i svi imaju manje-više slične obrasce i aktivnosti u kulturi. Samo Bošnjaci rade po svom (regionalnom) nahođenju i izboru po pitanju sadržaja u udžbenicima iz nacionalne grupe predmeta.

Također, pored školstva na bosanskom jeziku kao ključnog faktora za očuvanje nacionalne svijesti i samobitnosti Bošnjaka, treba kazati da je u R. Kosovo i R. Sjeverna Makedonija zakonski usvojem 28. septembar kao Dan Bošnjaka, a da se nacionalna zastava Bošnjaka „Ljiljanka“ u ove dvije zemlje slobodno upotrebljava.

Dakle, čekaju se inicijative iz BiH ka uspostavljanju nužnih insitucionalnih veza između Bošnjaka u zemljama regije Zapadnog Balkana. Mi na tako nešto imamo prava po svim međunarodnim konvencijama i zakonima.

A jedan od nužnih preduslova za svebošnjačke veze jeste - priznanje od države BiH svih kosovskih dokumenata i konačno ispunjenje našeg cijelu deceniju ponavljanog zahtjeva za ukidanje rigoroznog viznog režima koje je BiH uvela prema Kosovu.

Mnogim Bošnjacima ma gdje bili je dobrahno jasno da se iskrenost deklaracija oko borbe za očuvanje Bosne i Hercegovine zapravo dokazuje preko borbe za očuvanjem Bošnjaka.

S druge strane, države regije, u kojima Bošnjaci vjekovima imaju historijsko iskustvo suživota u nacionalnim i vjerskim razlikama, treba da znaju da ovaj narod može samo pomoći u uspostavljanju mostova saradnje na Balkanu i da da pozitivni impuls ka euro-atlanskim integracijama ovih država.



Ostali prilozi:
» JEDNOM SRPSKOM NEGATORU GENOCIDA PRVO PISMO
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 23. June 2019 13:15
» PROKLETSTVO MUSLIMANA
Šerif Ajradinoski | 21. June 2019 16:50
» BOŠNJAČKO SPAŠAVANJE REDOVA RAJANA
Dr. Harun Hadžić | 20. June 2019 16:57
» ANTIDRŽAVNI ELEMENTI BLOKIRAJU DRŽAVU!
Zlatan Begić | 18. June 2019 19:19
» BLOKADA DRŽAVE BIH
Džebrail Bajramović | 17. June 2019 21:02
» KOSOVO - KOLONIZACIJA I KOLONIZATORI
Avdo Metjahić | 17. June 2019 17:55
» AKO SI NACIONALNO NEOSVJEŠTEN, NEMOJ DRUGIMA NACIONALNU SVIJEST ZAMRAČIVATI!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 16. June 2019 18:38
» LAKTAŠKI GUSLAR I NJEGOVI PAPCI
Mr. Milan Jovičić | 16. June 2019 16:22
» KO ĆE TEBI HALALIT’, SENADE?
Elmedina Muftić | 13. June 2019 15:08
» PORAZ
Mustafa Kahramanyol, prof. dr. emeritus | 13. June 2019 14:58
» ČIJA LI JE SRAMOTA NA VIDIKU?
Mr. Milan Jovičić | 12. June 2019 21:55
» ŠAHOVSKI DRAGULJI SOFTE EVELA
Said Šteta | 12. June 2019 16:23
» SENADE, SENADE, UGURSUZE!
Ajša Čišija | 11. June 2019 16:37
» TOPOVI ĆE UVIJEK PUCATI
Aziz Hurem | 02. June 2019 23:28
» ZAR I TI, DRUŽE FEĐA!?
Mr. Milan Jovičić | 01. June 2019 15:47
» DAN BIJELIH TRAKA: KRISTALNA NOĆ (KRISTALNACHT) U PRIJEDORU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 31. May 2019 14:58
» BH. PRAVOSUĐE U KANDŽAMA KRIMINALA
Džebrail Bajramović | 31. May 2019 14:40
» SIKTER OD BOSNE I BOŠNJAKA
Elmedina Muftić | 29. May 2019 13:24
» VRIJEME OPROSTA I BRISANJA GRIJEHA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 28. May 2019 13:14
Ostali prilozi istog autora:
» ODLIČNO PRIPREMLJEN PROGRAM
17. October 2016 15:36