Ako je suditi prema riječima raspjevanog, ali ljutog i gordog ministara vanjskih poslova Srbije Ivice Dačića, predsjednik Srbije Aleksandra Vučić neće danas podleći pritiscima u Berlinu za priznanje Kosova, ali neće imati ni podršku da Priština ukine stopostotne sankcije Srbiji i dijelom Srbiji vazalnoj Bosni. Iako je i dosadašnja srpska "NJET" pamet i politika bila porazna od Z-4 plana za Srpsku Krajinu u Hrvatskoj do Rambujea za Kosovo, srpska "NJET" opsesija je još uvijek snažno inatski prisutna u srpskim političkim glavama makar što je štetna po srpske interese. Zloćudni bi rekli i neka je, jer srpska pamet i politika su najboli za druge kad su sapoporazni. Izgleda da će tako biti danas i u Berlinu.

Međuti, ima nešto drugo što nas u Bosni ne iznenađuje, već nas izaziva da Ivici Dačiću jasno poručimo da ostavi Bosnu na miru zato što nema ni dušu ni srce za bosanski duh, koji je veći i jači od njegove sitne duše, koja ne umije da prepozna veličinu bosanske državnosti. Dačić, ne umije da prizna da je Denis Zvivdić u Berlinu u svojstvu premijera bosanske države, u svojstvu predstavnka svih bosanskih građana a ne predstavnik Bošnjaka, kako to Dačić podrugljivo, podcjenjivački i bezobrazno govori. Tako ponašanje prema susjednoj mu državi, međunarodno priznatoj bosanskoj državi, nije samo nediplomatski od jednog diplomate, ministra vanjskih poslova, već je to ponašanje nekulturno, sramno, zloćudno i varvarsko.

Pogledaj link.

Osim toga, pozivati se na Milorada Dodika da je trebao predstavljati volju bosanske države u Berlinu u najmanju ruku je neukusno i nemoralno zato što Dodik ne propušta priliku da pljuje i gazi čast i ugled bosanske države dok sjedi na prvoj stolici njene državne bitnosti i suverenosti.

Ne znam da li je Dačić svjestan šta priča, ali znam da je neodgovoran prema sebi i Srbima u ime kojih priča nebuloze ako Srbija želi ikad više da bude poštovana na Balkanu od svojih susjeda, a posebno od bosnaskih građana - Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih, koji vole Bosnu kao svoju jedinu domovinu i državu.

Nije srpsko prijateljstvo ni sa Rusjiom ni sa Kinom mjera ljudskosti i kulture lijepog ponašanja, već je srpsko prijateljstvo sa susjedima/komšijama prava mjera čovječnosti.

Nažalost, Srbija se ponaša kao da je sama na Balkanu, podcjenjujući i podrgujući se svojim susjednima od Kosova, Makedonije, Crne Gore i Bosne.

Možda danas u Berlinu Srbija shvati da je takvo ponašanje prema njenim susjedima/komšijama protivno njenim intresima. Možda Srbiju danas odustane od politike "NJET" i shvati da valja poštivati svoje susjede onakvi kakvi su a ne onakvi kako ih zamišlja srpska pamet i politika.