Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija: Laktaški guslar i đilkoš, budući stanovnik sa Dedinja, permanentno skrnavi i negira vrijednosti i postojanje države Bosne i Hercegovine, čiji je kako kažu, njen čelnik. Rugoba Božija i nedolični njen građanin, koji ima podršku i Crkvenih najviših vjerodostojnika, sa patrijahrom Irinejom, kao i rukovodstva Srbije.

Nekada sam, u bolja vremena, u ovome velelepnom zdanju, bivše Savezne Skupštine SFRJ, činio predstavnika delegata, Bosne i Hercegovine u Vijeću naroda i pokrajina.
Bilo je to vrijeme i početaka nastajanja i skupštinskih rasprava o „balvan revoluciji“, sa Gazimestana i verbalnih sukoba, sa njenim osnivačem i ideologom, njihovim voždom, Slobodanom Miloševićem.
Doživjeli smo i preživjeli agresiju, razaranja i genocidne radnje, sa istoka i zapada, od komšija i susjeda, iz Srbije i Hrvatske, ali je moja jedina domovina Bosna i Hercegovina, opstala i stasala za vječita vremena.
Danas, ovi iz Srbije mitinguju, upravo ispred istoga ovoga zdanja, kako kažu po parolama, „Za budućnost Srbije“!



Neka ih i neka mitinguju, njihovo je suvereno pravo. Želimo im svako dobro, za prosperitet i bolju budućnost građana i države Srbije.
U interesu je i građana i države Bosne i Hercegovine, za stvaranjem dobrih međusobnih odnosa, u svim domenima naših zajedničkih potreba, što nas treba i može samo radovati.

Nikako se i nikada, ne želimo miješati u njihove unutrašnje odnose, kao u ciljeve i potrebe njihovog mitingovanja.



Međutim, kao već iskusnog i dokazanog društveno-političkog učesnika u ovome zdanju, u onim vremenima, ovoga puta, ne sa Gazimestana, već iz Beograda, opet se naziru i osjećaju, neki veoma neugodni mirisi, koji bi opet mogli da zagade i moju, odnosno našu, jednu i jedinu domovinu, Bosnu i Hercegovinu.
Koji su to izvori i kakve izgovorene riječi, rekao bih otrovne i naslućujuće, nije teško shvatiti i razumjeti, dobrom poznavaocu sveukupnih naših prilika i odnosa, a ko je imao prilike da gleda i sluša sve aktere i govornike, ovoga mitinga u Beogradu.
U jednoj cjelovitoj analizi, svega izrečenog, dali bi se oslikati i naslutiti i neki neugodni mirisi sa Gazimestana, prethodnih godina, Slobinog vremena.
U ovome trenutku, kako narijed napisah, ne bih se bavio njihovim akterima, analizama želja i mislima, ali bih se isključivo osvrnuo na govoranciju, „našega Bosanca“ i guslara iz Laktaša, Milorada Dodika.
Međutim, prema našoj narodnoj: „S kim si, onakav si“ ili po matematičkom aksiomu: „Prijatelj, našega neprijatelja, nama je neprijatelj“ nužno je zamisliti se i detaljno i duboko analizirati, smisao i značaj, svih ovih riječi.
Podrška vlastodržaca Srbije, ovome našem „velikom Srbinu“ guslaru iz Laktaša, nikako ne odslikava želje i prijateljstvo, između naših naroda i država, Srbije i Bosne i Hercegovine.
Dakle, taj naš rušitelj, diktator, guslar i nedaj Bože i „Bosanac“ na mitingu je najavljen, da govori, kao predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ko nije imao prilike da sluša, neka ponovo posluša!?
Njegova posjeta i učešće u mitingu, kao i govor, isključivo je bio lične prirode, te i pored ovakve najave, isti nije više niti jednom spomenuo državu Bosnu i Hercegovinu.
Zato je, kao „veliki Srbin“ iz Laktaša, promovisao Republiku srpsku u državu, te poželio sve Srbe u velikoj srpskoj državi, sa Srbijom i Republikom srpskom!

Ovaj laktaški guslar i đilkoš, budući stanovnik sa Dedinja, permanentno skrnavi i negira vrijednosti i postojanje države Bosne i Hercegovine, čiji je kako kažu, njen čelnik.
Rugoba Božija i nedolični njen građanin, koji ima podršku i Crkvenih najviših vjerodostojnika, sa patrijahrom Irinejom, kao i rukovodstva Srbije.
Istina je, još uvijek, naši članovi Predsjedništva BiH, gospoda Komšić i Džaferović, sve to gledaju sa blagonaklonošću, tolerišu i dozvoljavaju, ne samo privatne posjete, već i prestavljane i pominjanje u njegovom prisustvu, naše domovine Bosne i Hercegovine.
Možda i zaboravljaju, da su oni legalni izabrani članovi Predsjedništva države BiH, kao zajednički „nakaradni“ trojac, koji samo kao takav, može da govori i predstavlja državu, Bosnu i Hercegovinu..
Nisu, vjerujem, još uvijek uspjeli da sačine i da se pridržavaju kodeksa ponašanja, jer članovi Predsjedništva, ne mogu biti neka obična prćija i da se ponašaju po svome privatnom nahođenju, u takvim značajnim i vitalnim državnim funkcijama, na najvišem nivou vlasti.
Nije to, niti Bakir Izetbegović, niti Dragan Čović, niti Fahrudin Radončić, niti bilo koji ini građanin ove države.
Sva ovakva ponašanja i nakane ovoga „velikoga Srbina“ i guslara iz Laktaša, samo nam je isključivo uvjeravanje i naša garancija za bolje sutra, naš imperativni prilaz i uključenje u NATO i samo NATO.
Evropska unija, slaba nam je fajda, a ponajmanja garancija, za našu stabilnot i sigurnost, brojni su nam primjeri, nepoželjnog djelovanja međunarodne zajednice, na prostorima naše države.