Čekam te, Draga, kraj tvog Izvora
Čekam da potečeš bistra i čista
Bez mržnje, krvi, kama i srama

Čekam te, Zemljo, da siđeš sa čardaka
I moja i Božija
Da doneseš Zakon u Himnu kamenu uklesan
I Mojsijev, i Isusov, i Muhammedov
Da Ljubav je spas čovjekov

Čekam te, Draga, da ustaneš iz stećaka
I prospeš miris makova
Da se probudiš snena i ozarena,
Srcolika i bogumila
Da ustaneš iz jama i gorbnica
I kažeš: Dosta jada i ratova!

Čekam te, Zemljo, i ispod zvijezda
I oštra mjeseca i krsta mučenikova
Da te uramim i Vjerom i Nadom
U ludilu uma čovjekova

Čekam te kraj Vijećnice, kod Vječite vatre
Ispred Katedrale i Begove džamije
Kraj Latinske ćuprije i Drvenije,
Na Starom mostu i Kuli Huseinovoj,
Ispred Ferhadije i Kule bihaćke,
Na Drinskoj ćupriji i u Prokletoj avliji,
U Morića hanu, u Visokom i Jajcu,
Pred Aladžom, pred Tekijom
U Pećigradu, u Trebinju i Zvorniku,
U Zenici svoga oka,
U Srebrenici kraj bistra Potoka

Čekam te u čekaonici u Podlugovima,
U Tuzli, u Brčkom i Metkovićima
Na auto-putu Bratstva i Jedinstva
U kafani Složna braća
Na jenjetini sa ražnja
Uz bozu i nervozu
Na Slatkom ćošetu Mladosti

Nemoj da kašnis, Ljubavi
Nek nas ne dijele vijekovi
Odavno je pet i dvanest sati
I krvava suza na kazaljki