Autor: Akademik dr. Suad Kurtćehajić

AKADEMIK DR. SUAD KURTĆEHAJIĆ, predsjednik Foruma bošnjačkih intelektualaca: Nakon 26. februara 2007. godine i presude najvećeg suda na našoj planeti Internacionalnog suda pravde u Hagu da su vojska i policija Republike Srpske osmislile i izvršile genocid u Srebrenici nije upitno samo ime Republika Srpska već i njeno postojanje. Jer toj tada paradržavnoj tvorevini je time presuđeno za najteži planetarni zločin. Apsurdno je da nakon toga Bosna i Hercegovina i narodi i građani koji su doživjeli genocid budu prinuđeni da u svom okviru imaju tvorevinu koja je odgovorna za genocid.

Povodom inicijative Stranke demokratske akcije za promjenom naziva entiteta Republika Srpska istakao bih da je ta inicijativa pravno potpuno utemeljena te da se u državi u kojoj su Bošnjaci, Srbi i Hrvati potpuno ravnopravni na svakom pedlju Bosne i Hercegovine i u čijem je Ustavu u članu 2. stav.2 sa naslovom Međunarodni standardi ugrađena odredba sa sljedećom sadržinom “Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima”

Ovi standardi isključuju diskriminaciju po bilo kom osnovu.
S obzirom da su neke druge odredbe Ustava Bosne i Hercegovine u koliziji sa ovom odredbom imali smo intervenciju Suda za ljudska prava u Strazburu koji je donio presude u korist Sejdić-Fincija, Ilijas Pilava i Aide Zornić sa nalogom da se izvrše korekcije Ustava Bosne i Hercegovine i izmijene njegove diskriminirajuće odredbe.

U kategoriju diskriminirajućih odredbi spada i naziv manjeg entiteta Republika Srpska koje je ime dobilo po jednom narodu iako su u Bosni i Hercegovini ravnopravni na svakom pedlju Bosne i Hercegovine sa srpskim narodom i Bošnjaci i Hrvati.

Jedini način da se ukloni ova diskriminatorna odredba jeste da se donese validna sudska odluka da se nijedan entitet ne može ekskluzivno zvati po jednom narodu.

S obzirom da SDA u tom pogledu ima namjeru da se obrati Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine potrebno je naglasiti da je to sudska instanca koja može da donese presudu o tom pitanju ali i da se oglasi da ne može da odlučuje o tome pozivajući se da je Republika Srpska ustavna kategorija.

U tom slučaju potrebno je da jedan Bošnjak i jedan Hrvat koji žive na prostoru Republike Srpske poput Sejdića i Fincija pokrenu proces pred Sudom za ljudska prava u Strazburu da su diskriminirani u entitetu u kojem je formalno proklamovana ravnopravnost Bošnjaka, Srba i Hrvata a entitet se zove po srpskom narodu.

Slijedeći logiku kojom je Sud u Strazburu donio presude protiv diskriminirajućih odredbi Ustava Bosne i Hercegovine u slučajevima Sejdić-Finci, Ilijas Pilav i Aida Zornić prirodno je očekivati da će taj sud donijeti presudu da se nijedan entitet ne može ekskluzivno zvati po jednom narodu.

Ovo pitanje je trebalo već davno postaviti. Ex predsjednik SDA rahmetli Sulejman Tihić je razmišljao o ovome ali se kolebao da li da uđe u ovaj proces. Bojao se eventualnog neuspjeha.

Na žalost oklijevanje da se ovo pitanje sudski razriješi samo je ohrabrilo projektante velikosrpske politike koji u Republici Srpskoj vide prvi put u historiji stvorenu srpsku državu sa ove strane Drine.

Također u manjem entitetu se stvara slika u javnom mnijenju da je to druga država srpskog naroda.

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik je prije nekoliko mjeseci izjavio da Bosna i Hercegovina nije njegova država i da on i ne krije da mu je cilj nezavisna Republika Srpska.

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik je prije nekoliko mjeseci izjavio da Bosna i Hercegovina nije njegova država i da on i ne krije da mu je cilj nezavisna Republika Srpska. Stavljanjem glave u pijesak bošnjačke političke i intelektualne elite poput noja neće se problem razriješiti. Zbog toga je dobro da se pokrene inicijativa postavljanja pitanja pravne utemeljenosti naziva Republika Srpska.

Stavljanjem glave u pijesak bošnjačke političke i intelektualne elite poput noja neće se problem razriješiti.

Zbog toga je dobro da se pokrene inicijativa postavljanja pitanja pravne utemeljenosti naziva Republika Srpska.

Također nakon 26. februara 2007. godine i presude najvećeg suda na našoj planeti Internacionalnog suda pravde u Hagu da su vojska i policija Republike Srpske osmislile i izvršile genocid u Srebrenici nije upitno samo ime Republika Srpska već i njeno postojanje. Jer toj tada paradržavnoj tvorevini je time presuđeno za najteži planetarni zločin. Apsurdno je da nakon toga Bosna i Hercegovina i narodi i građani koji su doživjeli genocid budu prinuđeni da u svom okviru imaju tvorevinu koja je odgovorna za genocid.

Internacionalni sud pravde je donio presudu o odgovornosti Republike Srpske za genocid u Srebrenici. On ne može izvršiti presudu ukidajući tvorevinu koja je odgovorna za genocid. Ali Organizacija Ujedinjenih Nacija koja je 1945. godine osnovala ovaj sud ima kapacitet da implementira presudu ovog suda i deinstalizira tvorevinu odgovornu za genocid. Ali je potrebno da im se bilo organi vlasti ili nevladine organizacije koje su oštećene genocidom u Srebrenici obrate sa zahtjevom da to tijelo mora iznaći način za ukidanje tvorevine koja je odgovorna za genocid kako bi se izašlo iz ove šizofrene situacije.

Citiraću bivšeg Predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića koji je izjavio nakon presude za genocid Internacionalnog suda pravde “da se u Dejtonu znalo za razmjere zločina u Srebrenici kao što se zna danas ni ja ni Slobodan Milošević ne bi mogli ništa da uradimo da Republika Srpska postoji makar i u jednom procentu”
Ako se tada nije znalo danas se zna. Ako tada nije bilo sudske presude danas je imamo. Ako se Republika Srpska ne ukine to znači da je politika genocida nagrađena. To bi bio loš primjer u svijetu za neke buduće nosioce velikodržavne i genocidne politike.
Također za one koji govore da je Dejtonski sporazum sveto slovo potrebno je reći da je to međunarodni ugovor koji podliježe određenim pravilima među kojima je i Bečka konvencija o pravima ugovora prema kojoj je osnov poništenja svakog međunarodnog ugovora povreda IUS COGENS norme (čl. 53 bečke konvencije) koja se smatra najjačom normom neđunarodnog prava i koja na prvom mjestu zabranjuje genocid.

Također nastojanja da se Bošnjaci kao žrtve genocida naviknu na postojanje Republike Srpske iako je odgovorna za genocid u Srebrenici prema proširenoj definiciji genocida koju je dao Simon Vizental je također genocid jer je prema Vizentalu navikavanje žrtve da prihvati posljedice genocida također genocid.

Njemci su napravili denacifikaciju i odvojili su se od politike koja je dovela do najvećeg stradanja u historiji ljudske civilizacije. Vjerovatno je i potpuni poraz i bezuslovna kapitulacija Njemačke osvijestila njemački narod.

Nažalost zbog toga što velikosrpska politika nije kažnjena u Dejtonu drugačijim ustavnim aranžmanima što je velika greška međunarodne zajednice, zbog toga što ništa nije urađeno da se nakon presude za genocid u Srebrenici ukine tvorevina odgovorna za genocid, umjesto odvajanja oficijelne srpske politike u Bosni i Hercegovini prema politici koja je dovela do strašnih zločina i genocida prema posebno bošnjačkom narodu imamo afirmaciju presuđenih zločinaca Karadžića i Mladića, negiranje genocida, nazivanje entiteta državom a državu Bosnu i Hercegovinu državnom zajednicom, institucije Bosne i Hercegovine zajedničkim institucijama, i na svakom koraku urušavanje države Bosne i Hercegovine što predstavlja samo nastavak politike razbijanja Bosne i Hercegovine od 1992-1995 godine. I danas se slavi u manjem entitetu neustavni dan 09. januar kada je 1992 godine protivpravno stvorena paradržava kasnije nazvana Republika Srpska koja je u maju 1992 godine na svojoj samoproglašenoj skupštini usvojila šest strateških zaključaka za koje im je tada čak i general Ratko Mladić rekao da se to ne može provesti bez genocida.
Ne odvajanje od politike zločina i genocida i njegovo negiranje moglo bi dovesti do nečega što bi bilo najstrašnije a to je postavljanje pitanja kolektivne odgovornosti srpskog naroda u Bosni jer se za sada ne vide ozbiljne snage među bosanskim Srbima koje će zaustaviti ludilo negiranja genocida i veličanja presuđenih ratnih zločinaca.
Paradoksalno je da su svi vodeći ratni vojni i politički lideri presuđeni za silne zločine uključujući i genocid u Srebrenici a da u isto vrijeme Republika Srpska koja je uzrok i posljedica svih tih zločina ostane nedotaknuta.
Da Jevreji imaju presudu za genocid Republika Srpska ne bi postojala ni dvije godine nakon toga.
Shodno iznijetom treba istovremeno ići u pravcu osporavanja naziva Republika Srpska ali isto tako iskoristiti sve pravne i političke mehanizme da se sve članice Ujedinjenih nacija, njihovi organi, najodgovorniji ljudi u međunarodnim institucijama upoznaju u punom kapacitetu šta se desilo u Srebrenici kako bi se animirala međunarodna javnost da se ukine Republika Srpska kao tvorevina koja je odgovorna za genocid u Srebrenici jer su prema presudi Internacionalnog suda pravde u Hagu njeni vojska i policija osmislile i izvršile genocid u Srebrenici.
Time bi pravo i pravda, moral i dobri običaji, svi zemaljski i božanski zakoni pobijedili čime bi se poslali poslala poruka da se zlo ne isplati.