Poezija
 |
Komentari (0) |  |
Dodaj komentar |  |
Isprintaj Prilog |  |
Posalji Prilog | Share |
Poema povodom dana sjećanja na početak zločina srpskog Genocida nad Bošnjacima u Bosni
BOSNO MOJA
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 10. January 2019. 15:01:50
| Nikad nisi bila ljepša, nikad slađa, nikad draža, nikad više svoja, nikad više moja, k'o što si danas nikad nisi bila bliža, duši koja te želi, srcu koje te voli O, Bosno moja, voljena... Što te više mrze, sve te više volim, što te više kradu, sve te više sadu, što te više dijele, sve te više ima, što te više srame, sve te više slave, što te više progone, sve te više snaže, što te više tuže, sve te više slade, što te se više oni odriču, sve te više mi imamo, O, Bosno moja, jedina... I kada bi svi (h)ajduci, njihovi - mrtvi i živi, crni i plavi, masni i lojavi, mali i veliki, mršavi i debeli, sramni i jadni pojasani i raspojasani, četnici i partizani, mrzovoljni i zločudni, uglađeni i grubi, bradati i golobradi, - kad bi danas svi ustali ne bi ti doskoćili, ne bi ti naškodili, ne bi te pokorili, ne bi te osvojili, jer ti si svoja na svome, jer ti si oduvijek moja bila, jer ti ćeš zauvijek moja biti, unatoč njima - O, Bosno moja, nepokorena... I kada bi svi guslari, njihovi - o tebi p(j)evali, o tebi klevete d(j)elali, o tebi ružne riječi klesali, o tebi gnusne laži izmišljali, o tebi pogane rugalice smišljali, o tebi smješne priše pričali, o tebi svoju bezočnu mržnju kačili, o tebi svoje zločine kovali - oni tvoju bosansku dušu ne bi otrovali, oni tvoje bosansko srce ne bi slomili, oni tvoje lijepo bosansko lice ne bi ogadili unakazili oni tvoj bosanski obraz ne bi okaljali, oni tvoj bosanski ponos ne bi zgazili, oni tvoju bosansku slobodu ne bi ubili, oni tvoj bosanski plamen ne bi ugasili, oni tvoj bosanski duh ne bi uništili, jer ti si njima bosanska vila, koja ih izluđuje svojom ljepotom! Jer ti imaš dušu, koju oni nemaju! Jer ti imaš srce, kojeg oni ne znaju! Jer ti imaš lice, koje oni neće da gledaju! Jer ti imaš stas, kojeg oni sanjaju! Jer ti imaš glas, koji njima smeta, jer ih poziva da priznaju zločin, Genocida - da se pokaju i obečaju "nikad više", ni u snu ni na javi, da im zločin protiv čovjeka na pamet ne padne... O, Bosno moja, ti si moja hiža, moj dom, moj domovina, moja država, moj život, moja sudbina, moja vjera, moja nada, moj svijet, moja sloboda, moja sreća, moj zavjet, moja riječ, danas i sutra - da sam tvoj, a ti moja, nikad lijepša, nikad slađa, nikad draža, nikad više svoja, nikad više moja, k'o danas nikada bliža, mojoj duši, nikad dublje u mom srcu, O, Bosno moja, voljena... Bog neka te čuva za sva vremena! |
|
Komentari (0) | |
Dodaj komentar | |
Isprintaj Prilog | |
Posalji Prilog | Share |