ELMEDINA MUFTIĆ: Došli ste preko rijeke Drine, u zemlju iz čijeg grumena niste stvoreni, i u kojoj se vaš korijen od korova nikad primiti ne može, jer zemlja bosanska korov iz sebe izbacuje. Poganim čizmama gazili ste po čistim ćilimima naše zemlje Bosne, dok je sa vaših krvavih kama kapala krv zaklanih Bošnjaka.

Slavite dan, zbog kojeg stid osjeća i nebo i zemlja. Dan kad ste krenuli da biološki uništite jedan narod, da nam otmete Domovinu, zapalite kuću, oduzmete čast... Znate da se čast uzeti ne može. Čovijek se sa časti rađa i umire. Došli ste preko rijeke Drine, u zemlju iz čijeg grumena niste stvoreni, i u kojoj se vaš korijen od korova nikad primiti ne može, jer zemlja bosanska korov iz sebe izbacuje. Poganim čizmama gazili ste po čistim ćilimima naše zemlje Bosne, dok je sa vaših krvavih kama kapala krv zaklanih Bošnjaka.

Došli ste iz najmračnijih odaja džehenema, da pokušate uništiti Džennet ovozemaljski što Bosna se zove. Pijani, sa zadahom tamjana, širili ste velikonacionalistički smrad, kojim samo dušman može da zaudara, a naša Bosna je tad beharom mirisala.

Došli ste, a da niste bili pozvani, ni poželjni, baš kao što dolaze agresori i zločinci. Bez kucanja, nogama ste otvarali vrata naših kuća i umjesto pozdrava, urlicima, psovkama, i krvoločnim zavijanjem vuka, upadali ste u naše domove. Iza vas je ostajala pustoš i potoci krvi, tupi pogledi i krik tišine, koji probija sve vazdušne zidove, krik koji vrišteći tišinom pokušava ispričati priču koja se genocid zove.

Došli ste u našu zemlju, s najcrnjim državnim i crkvenim scenarijem, koji historija ratovanja nije zabilježila; klali ste nas, ubijali, žive na lomačama palili, vezanih ruku i nogu na mostove dovodili, i preklane nas u Drinu, Savu, Vrbas... bacali! Silovali ste naše djevojčice, djevojke i žene, njih četrdeset hiljada nosi najgori ožiljak na duši i danas više od četvrt vijeka poslije pokušavaju da saperu sa sebe otiske vaših poganih ruku.

Nasilnički, siladžijski ste upadali u našu avliju, stali na naš prag, ušli u naš čisti dom, sa poganom čizmom na kojoj se vidjela skorena krv ubijenog naroda po kojoj ste uz osmjeh i orgijanje gazili. Udarili ste po siniji, za kojom su sjedili Tatarevići, i iza sofre njih sedmoricu u smrt odveli. Na isti način ste ubili i sedmoricu Garibovića, Beganovića, devetoro Ribića, sve to u ime ovog dana – 9. januara koje slavite, a trebali bi dok je svijeta da se stidite, pogled da ne podižete.

Ubili ste i tromjesečnu bebu, bila vam je na putu ostvarenja vjekovnog sna „velike Srbije“, u kojoj bi konačno „nebeski narod“, a s pravom bi se moglo reći džehenemski narod živio zajedno. Da, ubili ste Amilu Džaferagić, tri mjeseca staru bebu u selu Biljani kod Ključa, pucali ste joj u glavu, potom je bacili u masovnu grobnicu, zajedno sa još 263 ubijehin civila Biljana. Ubili ste i tek rođenu bebu u Potočarima, ni ime nije imala, i nju ste bacili u masovnu grobnicu. Devetnaest godina poslije, kad su pronađeni i indentifikovani posmrtni ostaci njezinog tijela, dobila je ime Fatima Muhić, na svoj devetnaesti rođendan spuštena je u mezar u Potočarima, gdje će zajedno sa 8372... ubijena Bošnjaka Podrinja u Srebreničkom genocidu, čekati dan proživljenja i naplatu pravde. U temeljima genocidne tvorevine, kojoj slavite krsnu slavu uzidane su kosti 102 djece Prijedora ubijene u genocidu kao i preko tri hiljade u genocidu ubijenih građana Prijedora. Kosti 11451 ubijenog građanina opkoljenog Sarajeva, među njima 1601 ubijenog djeteta Sarajeva. Na hiljade ubijenih Bošnjaka; Ključa, Vlasenice, Bratunca, Sanskog Mosta, Foče, Višegrada, Zvornika...

Za osnivanje genocidne tvorevine na tlu države Republike Bosne i Hercegovine, u zloglasnim živim lomačama žive ste palili Bošnjake Višegrada.



To što vi slavite kao dan RS, u prijevodu na istinu zove se dan početak jedanaestog genocida koje srpski narod izvršava u kontinuitetu nad Bošnjacima. Slavite genocid i smrt, slavite što se stotine hiljada ljudi ubili, što se narod koji će u historiji biti zabilježen kao genocidan narod, kao narod koji će biti upamćen po tome da je slavio genocid i veličao ratne zločince, kao i tvorevinu koja je nastala na genocidu. Slavite što se milion ljudi protjerali sa njihovih ognjišta, što ste etnički očistili dio BiH, i nazvali ga srpskim entitetom,slavite logore u kojima ste Bošnjake mučili do granica smrti i iz kojih većina nije preživjela, slavite četrdeset hiljada silovanih Bošnjakinja, slavite na hiljade masovnih grobnica, od kojih još mnoge nisu ni otkrivene, slavite što ste agresori, što ste pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu i Sudom BiH pojedinačno osuđeni na preko 1700 godina zatvora, slavite što vam vojni i politički vrh robija doživotne kazne zatvora za izvršeni genocid. Slavite najveću nepravdu na svijetu, koja je prelivena krvlju nevinih žrtava, suzama, uzdasima, bolom preživjelih majki, djece, sestara, braće, supruga...

Oni koji slave, veličaju izvršeni genocid, jednaki su onima koji su izvršili genocid. Što govori da genocid nije, niti može biti pojedinačna odgovornost, genocid je kolektivna odgovornost naroda koji ga je izvršio, i koji dvadeset sedam godina poslije uživa, ponosi se i veliča počinjene zločine koji su okarakterisani kao genocid.

Bošnjaci i svi čestiti građani Bosne i Hercegovije, neka nam 9. januar bude opomena i pouka, da nikad ne zaboravimo, a žrtve im svakako oprostiti neće!