Poemu "Srebrenička krvava bajka" autor Smajil Durmišević, posvetio je dječaku iz krvavog jula 1995. Fahrudinu Muminoviću koji je u vremenu srpsko-crnogorske genocidne kampanje nad Bošnjacima u Srebrenici preživio strijeljanje.
Poema je također posvećena svoj djeci koja su u vremenu srpsko-crnogorske i hrvatske agresije patila u okupiranim zavičajima, u logorima smrti, i sve što je slijedilo u vremenu nasrtaja dušmana na naše gradove, sela, Narod i Domovinu.

U selu tiho Akšam se bliži Otac Popravlja nešto Fahro sine, Dodaj žarulju! Na vrata hrupi Amidža Ramo: Četnici, brate! Otac Siđe sa klupe I tiho reče: Pod krevet sine! Amidža Ode, Garov Nasrće hrabro... Pucanj Jedan pa drugi I sve se stiša. Jesi li sam Komšija, Oficir pita oca... Izađi mali, Neću ti ništa! Vidi što je porast'o, Mašala, Vodi ih Stevo! Kamion brekće, Penju se ljudi, Vojnici viču Brže, brže, brže...! Vožnja je kratka, Ljudi šute... Otac Svezanih ruku Žicom Tiho mu šapće: Ne boj se sine...!? Zlikovci viču: Izlazi vani, Ukraj livade U vrstu po dvoje... Poljana lijepa, Jučer su Ovdje Igrali fudbal... Miriše ljeto, Zrikavci složno poje, Čuje se ezan Negdje u selu... Mitraljez čeka, Otac Pogledom Miluje sina... Kapetan Bijesno viče: Sunce ti žarko, Pošalji bager hitno! Nehajno Podiže ruku, Komanda pade... Mitraljez štekće Padaju Ljudska tijela... Posao gotov Zaslužen odmor... Iz strašne Klanice ljudske, Diže se dječak Sav u krvi I viknu: Gdje je moj babo...? Hoću kući...! Kapetan Prosikta gnjevno: Ubijte pseto...! Vojnici Nijemi Strepe U stavu mirno... Gle čuda, Priskoči Čovjek u bijelom, U trku Zgrabi dječaka..., I tiho šapnu: Ne boj se sine! Kapetan Opsova gadno: Vi ste vojnici Srpski, Strijeljat vas treba! Bager, Čovječe Bager pošalji hitno...!