Autor: Muhamed Mahmutović

MUHAMED MAHMUTOVIĆ: I zamislite, Latić je mene prekrstio u Breivika. Jedan rashodža koji se javno odrekao bošnjačkog nacionalnog identiteta, krsti Muhameda u Breivika i ne pita se kako to da Breivik nije teroristom proglašen, koji je digao zgradu u Oslu u zrak, gdje je poginulo deset osoba, a zatim na ostrvu Utoja pobio sedamdeset i šest mladih osoba.

Opet se rashodža Nedžad Latić bavio mojim beznačajnim likom. Neke prijatelje je iznenadilo što su određeni portali u Sandžaku prenijeli taj njegov pamflet, pa mi šalju pitanja na koja pojedinačno nemam vremena odgovarati. Doduše oni ne znaju da se radi o portalima kojima su navodno puna usta Bosne a duša im u Beogradu sa zloglasnim Jusufspahićima i srpskom paravjerskom (iz).

Latić lamentira nad zlom sudbinom četnika, kojima "moji timovi za tihe likvidacije" u mom romanu rade o glavi, pa traži akciju obavještajnih službi, jer ga je preplašilo to što sam rekao da bi dobro bilo i naša govna počistiti i on se naravno prepoznao.

Cijeli tekst je izmišljotina na izmišljotinu. Piše o meni kao socijalnom slučaju iz Švedske i osobi koja iskorištava sirotinju. Kod sirotinje se baš ima šta uzeti, grdna rano, a moj status je lahko provjeriti, jer sam u državi gdje je sve transparentno.

U Švedsku sam otišao 2000. godine i dok sam učio jezik čistio sam stambene zgrade, sakupljao flaše i vraćao ih u tržne centre i radio pošteno šta god sam našao... Neobično sam ponosan na taj dio mog života, kad sam tako hranio dvoje male djece.

Nisam ni jednog dana bio na socijali, iako sam imao na to pravo. To je lahko provjeriti, neki su i provjeravali, pa se pitaju šta je tom ahmaku.

Trenutno sam direktor i jedini vlasnik veoma uspješne firme, pa pored mog novinarskog posla i veoma dobre prodaje knjiga te predavanja koja održavam širom svijeta, a koja su dobro plaćena zarađujem mnogo više nego ovako skromnom insanu treba, hvala Allahu.

Ko želi provjeriti i to ima registar svih firmi na bolagsverket.se.

Najtužniji dio je na kraju, gdje je Latiću krivo što smatram Nerdina Ibrića herojem, jer je osvetio oca i ubio ratnog zločinca sa liste osumnjičenih za genocid u Srebrenici, koji mu je nakon rata silovao majku.

Mora hudi Latić Bošnjacima kačiti etiketu terorista, za to mu faraon plaća čorbice i daje prostor u medijima, ali zar zaista može biti toliko zlo?

Evo opet ponavljam, ruka se pozlatila Nerdinu Ibriću!

I zamislite, Latić je mene prekrstio u Breivika. Jedan rashodža koji se javno odrekao bošnjačkog nacionalnog identiteta, krsti Muhameda u Breivika i ne pita se kako to da Breivik nije teroristom proglašen, koji je digao zgradu u Oslu u zrak, gdje je poginulo deset osoba, a zatim na ostrvu Utoja pobio sedamdeset i šest mladih osoba.

Ciljano! Imao spreman manifest na 1 500 stranica. Prilikom hapšenja rekao da je to uradio u odbrani kršćanske Evrope od najezde islama.

I nije proglašen teroristom, a teroristom Nedžad Latić proglašava Nerdina Ibrića, koji je ubijen u nerazjašnjenim okolnostima dok je svetio roditelje svoje.

Uz mene je stavio sliku velikog vakifa i neimara Haku Duljevića, koji ga je nahranio bezbroj puta i kaže da je kontraverzni biznismen!

Čovjek koji je moralna vertikala i mjera u biznisu i životu uopšte, za njega je kontraverzan. Neka Hako, često se pas hrani da te ugrize. Govorio sam ti dok sam ga vidio onako krezubog u Novom Pazaru, a ti ni mukajet!

Eto, sve to me nagnalo da razmišljam s čim bih uporedio Nedžada Latića. S kojim god ga hajvanom uporedim, uvreda je hajvanu. Pa čak i s izmetom kad ga poredim, mislim da vrijeđam izmet, jer ono nekad nagnjoji njivu i bude koristi od njega, a od ovog nedžaseta, sama šteta!