Ovu pjesmu autor je posvetio bošnjačkoj heroini Hadžeri Bijedić - Ćatović (1920. – 2014.), da se pominje i da opominje, da se zlo ne zaboravi i ne ponovi.
Čavkarica se nalazi u hercegovačkom kršu, u Planoj, nedaleko od Bileće. Duboka je nekoliko stotina metara. U 2. svjetskom ratu 20.godišnja Hadžera preživjela je u jami Čavkarica kod od 3. 09. do 21. 11. 1941. godine, među najmanje pet stotina ubijenih Bošnjaka, koje su pobili četnici i bacili u jama Čavkarica. Komunisti su zabranili da se o ovom zločinu genocida priča.

Kolona Duga Sporo se valja – Bilećka nejač. Mnogo je duša: Petsto Šesto Sedam stotina... Niko ne broji... Vode ih Nekakvi ljudi, Kape su razne..., Poneka puška, Imaju Kame, I malj...!? Napokon Odmor, Zlikovac veli – Po troje zamnom Valja na ispit, Pa onda kući... Tamo za žbunjem Tiho... Ispit odmiče brzo. Na redu: Hadžera, Stari dedo, Majka i dvoje djece. Na rubu jame, Hadžeri Postade jasno... Kundak raskoli glavu, Hajde pa spavaj – Zlikovac reče, Curetak Pade U smrtnu tamu! Poletje Mlada U mračni bezdan, Ali, Tvorac je moćan, Zastade Šehidsko tijelo Na jednoj Malehnoj tepi. Strašna bol Dozva je svijesti, Baulja Sestra... Dublje na tepu. Evo ti Društvo djevo, Zaurla zlikovac Gnjevno, Na tepu Pade Nevjesta Njena, Pred sami porod, I umrije Netom! Hadžera, Mladost U živoj rani, Tjera Strah i mučninu – Svugdje okolo Stotine Mrtvih tijela, Truhne i vonja! Nađe Ponešto hljeba, Što majke Žive Čuvahu djeci, Al' vode – Vode Ni kapi Danima nema!? Kljucahu Čavke Mrtva tijela... Hadžeru napade jedna, Gotovo luda Od silne žeđi Odkide čavki glavu! Iz vrata ptice Žiknu Odvratna tečnost – Pravo Na suha usta... Čuje Hadžera Djecu Pište dolje u jami... Sve tiše tiše... i tiše...! Čuje i zove Djecu..., Čobani igrom Skraćuju vrijeme!? Curica Jedna Kazuje majci – Iz jame Majko Čuje se đavo!? Došla je majka I otac – četnik, Ali iz jame Samo Smradi i vonja, Bezbeli – vele – Upala koza!? Prošao Mjesec čitav, Curuca ponovo krišom – Majko, Iz jame... Čuje se đavo. I otac – četnik Ode kod kuma Đorđa – U jami – veli – Krsta mi moga Imade živih duša. Spasiše Ljudi Mladu Hadžeru – Ljuteći: Vlasti, Heroje rata, I svoju braću... ......................... Smajil Durmišević, Zenica