Na prijedlog gospođe Sahudine Beganović, predsjednice BZK “Preporod” Vareš, da se promocija knjige “Batonove priče” održi u Stupnom Dolu u sklopu obilježavanja godišnjice stradanja, predsjednik Kluba paraolimpijskih sportova “Baton” Zenica, urednik i junak knjige mr. sci. Amir Ismić, nije imao dilemu. Zajedno sa autorom i brojnom ekipom koja prati ovaj projekat, krenulo se u organizaciju. Bila je to jasna i nedvosmislena odluka da se godišnjica teškog zločina nad Bošnjacima ovog pitomog sela obilježi kulturom. Najbolji način u borbi protiv zaborava, jeste promovisanje knjige o junacima rata ali i mira, koji se poput feniksa dižu iz pepela ratnih rana, hendikepa, i psihičkih tegoba, podižući zdrave porodice, odgajajući zlatnu djecu koja uporedo završavaju po dvije škole, ali i radeći na ličnoj izgradnji.


Promociju je otvorio predsjednik MZ, gospodin Emir Likić kao domaćin, te gospođa Sahudina Beganović, predsjednica BZK “Preporod” Vareš, kao organizator. Nakon toga, uobičajenim izvođenjem himne “Jedna si jedina” koju na violini izvode dvije zlatne djevojke, Amina Džinalić iz Visokog, i Nafija Ibrišimović iz Ilijaša, počela je promocija. Moderatorica promocije, kćerka junaka i urednika “Batonovih priča” odlična učenica i sportašica, Nudžejma Ismić, iako prvi put u ovoj ulozi, odlično je vodila promociju. Recitator Ajša Luković, studentica prava sa prosjekom 10,00, također dijete RVI, kraćim odlomkom iz priče “Od gazije do novinara”, najavila je obraćanje promotora knjige, novinara i urednika TV Zenica, Sinana Gluhića. Poslije nadahnutog govora o knjizi i autoru iste, njegova kćerka Ajla Gluhić, veoma uspješna studentica arhitekture u Sarajevu, na flauti je izvela “Bosanski pastorale” i po ocjeni mnogih, ovoga puta sa najviše duše.



Recitacijom iz priče “Ratnik zeničke mahale” najavljen je i drugi promotor, mr.sci. Fuad Dedić, također jedan od junaka iz knjige, danas asistent na ITF, Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru. Govoreći o knjizi, redao je svoje emocije, i na sebi svojstven način otkrio suštinu knjige, koja jeste urnek, kako se ostaje čovjek i nakon stradanja, noseći svoj hendikep samo kao podsjećanje, nikako prepreku da se bude čovjek, uzoran primjer u zajednici, što to uistinu jesu svi junaci “Batonovih priča”. Pjesmom “Srebrenički inferno” i one što se otimaju suzi, Amina Džinalić je potakla da je puste, nakon čega je, u istom dahu, recitator Ajša Luković pročitala pismo urednika, autoru knjige i najavila njegovo obraćanje. Vizionar KPS “Baton” njegov idejni tvorac, historičar, koji priprema odbranu doktorske disretacije na svoje jedno oko, sa trideset posto vida, odisao je jednostavnošću u obraćanju, i osvrnuo se na otkrića svog istraživačkog rada vezanog za prostor Stupnog Dola u toku teškog zločina, vraćajući se na knjigu i osobenosti njenih junaka, koji kako i sam reče neće da sezovu junacima, ali oni to uistinu jesu.



Na kraju, autor knjige je povukao paralelu između zločina u Stupnom Dolu i njegovom selu Gorica, naglašavajući da je počinjen od zločinaca u istoj odori, ali i potrebu da se zapisuje o zločinu i njegovim žrtvama, bez poziva na mržnju. Ne može se biti dobar čovjek, iskren vjernik, ako je srce ispunjeno mržnjom, ali ni dobar Bošnjak ako je sklon zaboravu, zaključio je autor. Zato je pozvao stanovnike Stupnog Dola da se nastavljaju sjećati, da zapisuju i podsjećaju djecu koja tek dolaze na ono što je bilo, kako se nikad i nikom ne bi ponovilo. Recitacijom pjesme ”Zašto si tužan Bošnjače” sa kojom autor završava sve promocije pa i ovu desetu u nizu, uz pratnju dvije violine i “Nizamski rastanak” prisutni posjetioci u prostorijama mjesne zajednice koja je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, nisu skrivali emocije. One se jednako mogle pročitati na licima nana i deda, ali i djece koja su tek u školu krenula. To je potvrda da “Batonove priče” i u Stupnom Dolu, nastavljaju pronositi priču ljubavi, prema domovini, prema čovjeku, ma kako da se imenom zvao, što i jeste ideja vodilja u samom nastanku KPS “Baton”.