Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

HE IS MY PRESIDENT
Autor: Ivana Robović
Objavljeno: 12. October 2018. 13:10:09

Ali vratimo se na suštinu takozvanog problema u liku i djelu Željka Komšića. O legitimitetu je uistinu više suvišno pričati. Podatak od 80 % postaje smiješan u onom trenutku kada pogledate statistiku i ustanovite da je samo 40% hrvatskog biračkog tijela izašlo na izbore i da je od tih 40% malo više od pola glasalo za Dragana Čovića. U tih malo više od pola ulazi i velika podrška glasača iz općina s većinskim srpskim stanovništvom gdje sve teze o legitimnom zastupanju koje propagira HDZ BiH padaju u vodu. Opet, za gospodina Komšića ništa sporno, dok se gospodin Čović ne oglašava po tom pitanju.


Ponukana protestnom šetnjom u Mostaru gdje je par tisuća ljudi odlučilo izraziti svoje negodovanje izborom Željka Komšića u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine odlučila sam staviti par svojih misli na papir.

Propaganda na ovoj strani BiH, tzv. hrvatskoj strani, je brutalna. Donedavno su livanjski portali gotovo zazirali objaviti bilo što vezano za Demokratsku frontu, a pogotovo Željka Komšića, ali se od proglašenja pobjednika situacija drastično mijenja.

Naime, koji god da portal otvorite odmah bljesne slika PREDSJEDNIKA Komšića, ali redovito uz negativnu, blago je reći, konotaciju.

„Persona non grata“, „Not my president“ i „RiP Democracy in Bosnia and Herzegovina“ samo su neki od naslova koji „vrište“ na propagandnim servisima stožerne stranke.

Masovna histerija koja je obuzela ovaj dio Bosne i Hercegovine najbolje se može opisati kao klasični navijački obrazac prema našima i njihovima, a tomu u prilog ide da se, prema pisanju portala koji očito služi u svrhe stožerne stranke, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, Zlatko Dalić, oglasio povodom novonastale situacije i sa zgražanjem utvrdio: “Komšić nije hrvatski predsjednik, niti ga Zagreb smije takvog prihvatiti”. Nedugo nakon objave, stiže demant od samoga Zlatka Dalića koji poručuje: “Ne razumijem zašto izmišljaju moje izjave, politika me ne zanima“, te poručuje: „Vidimo se u Sarajevu.“

Ali vratimo se na suštinu takozvanog problema u liku i djelu Željka Komšića. O legitimitetu je uistinu više suvišno pričati. Podatak od 80 % postaje smiješan u onom trenutku kada pogledate statistiku i ustanovite da je samo 40% hrvatskog biračkog tijela izašlo na izbore i da je od tih 40% malo više od pola glasalo za Dragana Čovića. U tih malo više od pola ulazi i velika podrška glasača iz općina s većinskim srpskim stanovništvom gdje sve teze o legitimnom zastupanju koje propagira HDZ BiH padaju u vodu. Opet, za gospodina Komšića ništa sporno, dok se gospodin Čović ne oglašava po tom pitanju.

Godinama smo svjedoci žestoke retorike o ugroženosti hrvatskog jezika i kulture, a onda na prosvjede izađu građani, Hrvati, s natpisima na engleskom jeziku. Kome je upućena ta poruka? Iako se u većem dijelu Hercegovine, pripadnici manjinskog naroda, Bošnjaci, obrazuju isključivo na hrvatskom jeziku, jer im je uskraćeno Ustavom garantirano pravo da se obrazuju na vlastitom jeziku, očito netko misli da ljudi ili kako oni tvrde Bošnjaci koji izabraše gospodina Komšića govore engleski jezik. Ili je ta poruka upućena nekom drugom?

Sve navedeno nam zapravo govori o općoj političkoj kulturi našeg naroda, da ne kažem jedne osakaćenosti demokratskog društva i relativizmu svih vrednota koje se tako gorljivo zastupaju od strane stožerne stranke u Hrvata.

Završila bih ovu crticu ili blog, kako god hoćete, s citatom kojega bi trebali razumjeti svi oni koji danas izađoše demokratski izraziti svoje nezadovoljstvo:

„If we desire a society of peace, then we cannot achieve such a society through violence. If we desire a society without discrimination, then we must not discriminate against anyone in the process of building this society. If we desire a society that is democratic, then democracy must become a means as well as an end.“ Bayard Rustin, the civil rights organizer and adviser to Martin Luther King Jr.


HE IS MY PRESIDENT / ON JE MOJ PREDSJEDNIK



Ostali prilozi:
» BOŠNJACI / BOSANCI, OVO SU NAŠI PROBLEMI KOJI TRAŽE NAŠA RJEŠENJA!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 13. November 2018 19:34
» ISTOČNO SARAJEVSKO, BLAJBURŠKO-RAVNOGORSKO SIJELO
Mr. Milan Jovičić | 13. November 2018 15:54
» IMA JEDAN ČOVJEK
Said Šteta | 13. November 2018 15:15
» LOGOR SMRTI - MANJAČA, 1991-2018
Mirsad Duratović | 13. November 2018 01:20
» DRUGI APEL: ČEKA LI NAS PROKLETSTVO KORDOBE... ILI...?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 13. November 2018 00:35
» POSTIZBORNE DILEME
Džebrail Bajramović | 11. November 2018 16:17
» NEEMANCIPOVANA PREDSJEDNICA
Armin Čusto, dipl.iur. | 11. November 2018 02:26
» KRSMANOVIĆEV PUT BEZ POVRATKA
Ajša Čišija | 11. November 2018 02:18
» NJEGOŠEVSKA I NACISTIČKA ETIKA
Šemso Agović | 06. November 2018 14:00
» NOVA DRUŠTVENA SVIJEST JE VAŽNIJA OD IZBORNOG REZULTATA
Ibrahim Osmanbašić | 06. November 2018 13:44
» NJEGOŠ, JUGOSLOVENSTVO, KRV
Husein Tokić | 05. November 2018 14:36
» POLITIČKI UDAR
Džebrail Bajramović | 04. November 2018 00:04
» SPOSOBNOST I POUZDANOST
Hfz. Abdurrahman ef. Kujević | 03. November 2018 23:37
» SEDAM DEBELIH - SEDAM MRŠAVIH
Ajša Čišija | 03. November 2018 23:33
» KUMOVI I GROBARI, MOSTARSKOG ALUMINIJA!
Mr. Milan Jovičić | 03. November 2018 13:40
» NE MORAŠ POGINUTI DA BI BIO HEROJ
Elmedina Muftić | 29. October 2018 17:27