Učenici II-1 odjeljenja su u prostorijama JU SMŠ "Bećo Bašić", putem prezentacije obilježili Međunarodni dan pismenosti.
UNESCO je 17. novembra 1965. proglasio 8. septembar Međunarodnim danom pismenosti. Ovaj praznik prvi put je obilježen 1966. Cilj obilježavanja je da se istakne važnost pismenosti za pojedince, zajednice i društva.

Istakla bih da svake godine na ovaj dan UNESCO podsjeća međunarodnu zajednicu na status pismenosti i obrazovanje odraslih na globalnom nivou.



Smatra sa da oko 775 miliona odraslih ljudi ima problem s nedostatkom minimalne pismenosti. Statistički podaci govore da je jedan od pet odraslih još uvijek nepismen, a dvije trećine od tog broja čine žene. 60,7 miliona djece ne pohađa školu, a veliki broj je pohađa neredovno ili prekine školovanje iz različitih razloga: ratno okruženje, bolest, siromaštvo...

Prema istraživanjima učenika naglašeno je da Južna i Jugozapadna Azija imaju najnižu stopu pismenosti za odrasle (58,6%), a prate ih subsaharska Afrika (59,7%) i arapske države(62,7%). Države s najnižom stopom pismenosti u svijetu su Burkina Faso(12,8%), Niger (14,4%) i Mali (19%).



Ovaj izvještaj pokazuje jasnu povezanost između nepismenosti i izuzetno siromašnih država te između nepismenosti i predrasuda o ženama. Mnogi pisci u svijetu rade na podizanju svijesti u javnosti o vrijednosti pisane riječi i potrebi da se promoviše pismeno društvo. Osim toga što ovi pisci doprinose podizanju svijesti o problemu nepismenosti, postoje i razne kompanije i humanitarne organizacije koje podržavaju borbu protiv nepismenosti, među koje spadaju Centar za istraživanje globalnog razvoja. Danas se sve manje vodi računa o jezičkoj kulturi u javnoj komunikaciji.

Postavlja se pitanje koliko i u kojoj mjeri mediji vode računa o jezičkoj kulturi, koliko možemo da naučimo od spikera, lektora, novinara. Učenici su došli do zaključka da samo znanje slova ne može podrazumijevati pismenost. Pismenost je sposobnost čitanja i pisanja. Pismenim osobama se smatraju osobe koje mogu da napišu tekst u vezi sa svakodnevnim životom. Međutim, danas ne poštujemo normu jezika, stoga, sve manje pravilno pišemo, a i govorimo.