Dr. Emir RaAMIĆ: Genocid u Prijedoru i Bosni i Hercegovini je direktna veza dvostruke agresije na državu Bosnu i Hercegovinu koja je ostavila direktne političke posljedice, podjelu bosanskohercegovačke države i smanjenje državne moći. Jedina pravda i jedina istina za žrtve genocida u Prijedoru i Bosni i Hercegovini je potpuno poništenje političkih posljedica genocida i vraćanje političkog stanja na ono prije zločina. Drugim riječima poništenje bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska.

20. jula 1992. godine desio se jedan od najvećih zločina na području opštine Prijedor u sklupu višegodišnje udružene zločinačke kampanje genocida. U toku jednog dana ubijeno je blizu 1.600 civila. Srpske vlasti potpomognute zločinačkom JNA izvršili su napade na bošnjačka sela na lijevoj obali Sane: Bišćane, Rizvanoviće, Rakovčane, Hambarine, Čarakovo, Zecove, te hrvatska sela: Briševo, Raljaš, Staru Rijeku i druge. Krvavi pir koji je izvođen prvo artiljerijskim napadima, a potom pješadijskom, rezultirao je ubistvom više hiljada bošnjačkih i hrvatskih civila, a neutvrđen broj odveden je u logore, gdje je kasnije uglavnom likvidiran.

Genocid u Prijedoru i Bosni i Hercegovini je direktna veza dvostruke agresije na državu Bosnu i Hercegovinu koja je ostavila direktne političke posljedice, podjelu bosanskohercegovačke države i smanjenje državne moći. Jedina pravda i jedina istina za žrtve genocida u Prijedoru i Bosni i Hercegovini je potpuno poništenje političkih posljedica genocida i vraćanje političkog stanja na ono prije zločina. Drugim riječima poništenje bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska. Ono što je rođeno na genocidu nemože biti predmet međunarodnog dogovora. Sve dok postoji genocidom napravljen enitet, legalizovan međunarodnim ugovorom, sve dok je država Bosna i Hercegovina kao posljedica toga podjeljena država, istina je laž, pravda je krivda, a uzrečica "nikada više" nastala na borbi protiv fašizma, u slučaju Bosne i Hercegovine znači da je genocid pravno nedozvoljen, ali praktično isplativ. Stoga "nikada više" sa legalizovanim bosanskohercegovačkim entitetom Republika Srpska znači novi genocid. Dok su u Prijedoru i Bosni i Hercegovini izgubili UN, EU, SAD, Kanada, kolektivna bezbjednost, dok u Prijedoru i Bosni i Hercegovini blijedi pobjeda nad fašizmom i tako urušava moć antifašizma, dok je države Bosne i Hercegovine sve manje, etnički očišćen manji bosanskohercegovački entitet jača diktaturu svoje moći bazirane na dehumanizirajučoj legalizaciji genocida i agresije.

U Prijedoru nad Bošnjacima i Hrvatima prema rezultatima nauke o genocidu svih 10 faza genocida je potvrđeno, ali su UN i internacionalni sudovi ostali suzdržani. Svijet još nije u potpunosti spreman da uči na primjerima genocida u Prijedoru i Bosni i Hercegovini, a oni u čije ime je počinjen, ne pokazuju želju da čuju i vide razmjere zločina i patnju koja je žrtvi nanesena. Srbija, entitet Republika Srpska i posebno prijedorski politički establišment, koji su najodgovornije za ovo zlo, i dalje negiraju da se ono dogodilo. I ne samo to, nego na svaki način pokazuju da čvrsto stoje iza zločina veličanjem ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića, najodgovornijih za njegovo počinjenje, smotrom četničkog pokreta, zabranom kulture pamćenja, zabranom memorizacije zločina, zabranom podizanja spomenika ubijenoj djeci i žrtvama. Poruke koje oni odašilju riječima i djelom su uznemirujuće. Na putu planiranja, počinjenja, skrivanja i negiranja, oni su otišli korak dalje, korak ka veličanju zločinaca i zla kojeg su posijali.



Dok odajemo počast žrtvama genocida u Prijedoru i duboko poštovanje njihovim porodicama, mi ujedno vidimo i ono lice UN, EU, SAD, Kanade koji nisu uspjeli ili nisu željeli da žrtve zaštiti od zločinaca. Uprkos svemu, pomirenje je i dalje temeljni cilj istraživača genocida. Međutim, do pomirenja se stiže putem istine i pravde kojima se najjasnije pravi potrebna razlika između subjekata i objekata genocida. Istraživači genocida u podsjećaju da se ovaj zločin nikada ne dešava sam od sebe. Uvijek postoji sklop okolnosti koje se dešavaju ili koje se kreiraju kako bi se izgradila klima u kojoj se može desiti genocid. Zasigurno je tako bilo i u Prijedoru i Bosni i Hercegovini.

Američki profesor Gregory Stanton, član Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada formulisao je deset faza genocida i deseta faza je negiranje odnosno poricanje da se dogodio. U bosanskohercegovačkom slučaju, možemo slobodno dodati novu fazu - trijumfalizam koju je u nauku o genocidu uveo bosansko-australijski autor i antropolog Hariz Halilović, član Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada. To je faza slavljenja genocida veličanjem odgovornih za genocid, podizanjem spomenika i davanjem imena javnim ustanovama po osuđenim ratnim zločincima, upravo onima koji su odgovorni za gencoid u Prijedoru. Uz negiranje genocida u Prijedoru, koje je kod velikog dijela srpskog političkog establišmenta u Prijedoru i bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, a i u Srbiji, dobilo institucijski karakter, medijsku podršku, Kozarski vijesnik, uz trijumfalizam kao poseban aspekat modernog genocida, uz mitigaciju ili ublažavanje koje je odbijanjem izgradnje spomenika ubijenoj djeci Prijedora učinio prijedorski politički establišment, svijet se suočava s najbrutalnijom lekcijom iz Prijedora, a ona je genocid se isplati.

Prijedor je paradigma zločina nad Bošnjacima i Hrvatima u Republici Bosni i Hercegovini. Podsjećamo da se Bošnjaci i Hrvati u Prijedoru i dalje teroriziraju. Oni su i dalje poniženi građani drugog reda, bez osnovnih ljudskih prava i sloboda. Javno se ponižavaju organizacije koje okupljaju žrtve i svijedoke genocida i tako namjerno, organizovano i ciljano širi strah među porodicama ubijenih i nestalih prijedorčana. Istovremeno se Prijedorom slobodno šetaju ratni zločinci zauzimajući pozicije u lokalnoj vlasti. Dozvoljavaju se skupovi fašističkih grupa protiv kojih su se prijedorčani i svi antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, a žrtvama zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu. Ignorišu se zahtjevi predstavnika međunarodne zajednice koji su jasno dali do znanja da diskriminacija po nacionalnoj i vjerskoj osnovi mora biti obustavljena, da istina o genocidu mora biti dokućena, da se zločinci moraju osuditi i pravda zadovoljiti, te da se stradanja svih prijedorskih žrtava moraju obilježiti jednako, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. Ovi i mnogi drugi ataci na osnovna ljudska prava i slobode Bošnjaka i Hrvata još više ruše ugled Prijedora, napadaju na osnovne temelje savremene demokratije i posebno teško krše temeljne odrednice osnovnih međunarodnih dokumenta o ljudskim pravima i slobodama. Niko nema pravo da ponižava žrtve genocida, da im zabranjuje sjećanje na zločin, da im i dalje unosi strah.



Žrtve s pravom traže da se zloglasni koncentracioni logori obilježe kao spomen-stratišta žrtava genocida u Prijedoru, da 31.maj i 20. juli postanu trajno datumsko obilježje prijedorskih žrtava kao izraza najrigidnijeg fašističkog aparthejda te da se institucionalizira i postane dio institucionalnog pamćenja, da se izgradi spomenik ubijenoj djeci i žrtvama genocida.

Identifikovane civilne žrtave genocida biće ukopane i ovog 20. jula u Prijedoru. Pošto se bivši gradonačelnik Marko Pavić kontinuirano borio protiv kulture pamćenja pozivamo sadašnjeg gradonačelnika Prijedora Milenka Đakovića, napravite korak ka boljoj zajedničkoj budućnosti Prijedora i Bosne i Hercegovine. Napravite korak ka humanizaciji od vas dehumaniziranih preživjelih žrtava, potomaka žrtava i svjedoka genocida u Prijedoru. Proglasite 20. juli Danom žalosti u Prijedoru. Istovremeno tražićemo hitnu akciju od strane relevantnih svijetskih institucija i autoriteta protiv velikosrpske politike revzije historijske istine o agresiji i genocidu, protiv politike negiranja genocida, protiv politike terora nad povratnicima i protiv kontinuirane politike osporavanja prava žrtava i njihovih organizacija i zajednica na kulturu pamćenja. Vrijeme je da se i uspavani bosanskohercegovački politički establišment konačno oglasi kao politički glas žrtava, da zaštiti žrtve, da zatraži proglašenje 20. jula - Danom žalosti u Prijedoru.