Autor: Said Šteta

Petak je
u nebo lete kape da potvrde znanje
koračam ilidžanskom alejom javorova
neću do vrela
Moja Nejra
drugi put zapisujem tvoje odrastanje
nosim dva kofera posloženih snova
duša poletjela

Ne zaboravi majku, ni brata
mene ćeš svakako sresti
na stazi sjećanja kao stećak stojim
Još je na mojim cipelama seoskog blata
poruka jasna, otvorene pesti
baš kao kamen, godine mnoge brojim

Pobijedila si neznanje
drugi put za redom diploma fakulteta
i osmijeh kao dukat ispod mahrame od srebra
Ne zaboravi majku, i brata ništa manje
u meni jesen behara i cvjeta
lijepa bol se zavlači pod rebra

Ne zaboravi majku i brata
ja ću kao stećak u sjećanju stati
na stazi dugog odrastanja
još bosih stopala na cesti od blata
poruke ćeš moje jasno pročitati
da živi se samo dok se sanja

Nad glavom oblaci kao trubaduri
sviraju suton u oku što kiši
praznu šaku ja nerado stišćem
Ureza se osmijeh kao u gravuri
umorenoj duši kažem zehru diši
da dovama svojim još im dobra išćem

Ne zaboravi majku, ni brata
u kamenu biću ispisan da trajem
kao stećci davnih predaka što stoje
Ko zatvori srce uzalud mu vrata
nudim što i sebi, pune ruke dajem
od radosti puca ovo srce moje...

Ilidža-Sarajevo, 6. juli, 2018.