AVDO METJAHIĆ: Danas poslije svih nesreća koje su Servi priredili balkanskim narodima, poslije genocida devedesetih nad Bošnjacima, pa kasnije nad Albancima, ti isti ubice, genocidom zadojene zvijeri ne prihvataju, niti priznaju ono što su uradili tokom agresije na RBiH, nego se pozivaju da su oni garant mira RBiH, što je obična laž. Servija i Hrvatska su potpisnice Mirovnog sporazuma Daytonu, jer su bili sudionici u ratu protivu RBiH i nisu nikakav garant mira, i manipulacija, jer su obje države učesnice u ratu i agresiji na RBiH. Da bi doprijenili miru moraju prihvatiti odgovornost, za sve ono što su radile u ratu protivu Bošnjaka i RBiH.

Već duži period se nisam javljao, ali to ne znači da nisam pratio situaciju na Balkanu, Evropi i svijetu. Češće se trznem da napišem moje viđenje situacije, ali toga je toliko sa tih prostora, da je teško i pratiti dešavanja, gdje svakog normalnog čovjeka, dovodi do razmišljanja, i pita se: Da li bar sad na tim prostorima žive normalni ljudi, ili da li su tu ikad živjeli normalni ljudi?

Ovakva pomisao dođe, uvijek kad se pojave ludaci sa izjavama, gdje prednjače takozvani servski političari, pa da rade sve ono što govore, nikad mira na tim prostorima. Sreća je što su lahki na jeziku, onako kao ružne ženturače i mahaluše, pa komšije ih i ne šljive! Ko bi onda šljivio laktašku dvorsku ludu, Dodika, koji je kopija obične javne prostitutke, jer sve što izjavi jednako je rangu takve nemoralne osobe, koja da nebi bila sama u svom zanatu, sve ostalo stavlja u isti koš sa njom.

Jest, ni Vučić nije ništa bolji, ali se ukrijava, stavljajući pred sobom Miću Dodika i njegove jarane i jaranice, pa svi kao u horu kopiraju šefa. Za ovu regementu istina nije važna a ljudskost baš nikako, misleći da su duhoviti, pa mlate li ga, mlate.

Godinama ih slušamo kako je Kosovo „srpsko“, a jasno je da nikada nije bilo niti će ikada biti! Pola Bosne i Hercegovine su u vremenu srpsko-crnogorske agresije okupirali, misleći da im je od baba ostalo, zaboravljajući da je to domovina Bošnjaka i da oni imaju svoje pamćenje, koje u sebi nosi istinu, a ne laži u kojima su Servi urođeni.

Kao prvo, polaganje prava na zemlju i domovinu Bošnjaka, je jedna velika zabluda, koju Servi bi da plasiraju, a to su radili preko sedamdeset godina dok su bili gazde Srboslavije, pa misle da će im i sad ta laž proći. Laži, manipulacije plasirane tokom minulih godina, su napravile više štete upravo, njima, Servima, jer istina kad tad izlazi na površini. Nekad zajednička država je propala, baš zbog nametanjima servskih laži, koji su živjeli od laži, nametali laž, pa su na kraju mnogi narodi upamtili teror nezapamćenih razmjera, posebno nad Albancima i Bošnjacima, odnosno muslimanima.

Kaže jedna mudrost: “Strast za istinom je najbolji izraz životne snage u čovjeku, i naročit oblik njegovog poštovanja samog sebe”.

To ne važi za Serve, bar za onaj veći procenat. Svojatanje Bosne i Hercegovine, Kosova i otimanje tuđih teritorija, nije preporučeno, jer ti mali narodi ne zaboravljaju olahko servsko divljaštvo i terror nad njima. Jedan dan kad se probude, budi se i junak i čekaj njihovu osvetu.

Nada Klaić, jedna od najvećih, ne samo hrvatskih, već i balkanskih historičara, je napisala: “… No, ove nevješte projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Šišićevo dokazivanje o hrvatstvu Bosne”.

Jest, baš tako, jer servskim historičartimi pa i velikom broju hrvatskim nije stalo do historijske istine, jer su pristali i svrstali se kao dvorski historičari, kao minderpuze.

Narod koji ne mari za istinom, sigurno mu se nazire kraj, a tu spadaju Servi, koji su svakim danom sve manji, a kao dokaz tome imamo informacije da se sela i gradovi proređuju, i novi naraštaj je rijedak, mada mnogi iznapačeni i na krivom putu. Ti ljudi i taj narod na sve tuđe, polaže prava, ma sve i svašta, pa se čak od njih može čuti: Gdje je i jedan servski grob, to je Servija. Ovakva sanjarenja su i od svemogućeg Boga kažnjiva, u drugoj ruci, oni ne veruju u Boga, nego u nekakvog sv. Savu, koji je zatrovao Balkan, pa kao da vlada ludilo njegovim vjernicima. Besmislenost koja vlada tim narodim, ravna je avetima, i ne prežu ničemu, što zamisle, nad mirnim narodima. Za servska ubistva, pljačke, silovanja i uništavanje sela, gradova i historijske baštine drugim narodima je isto kao da se vode napiju, ma da ta voda Balkana, će ih ugušiti, kao mnoge slične njima, prije njih.



Zar nije besmisleno mrzjeti ružu, ako si se ogrebao na jedan trn. E baš to radi Servi, mrze iz duše sve i svakoga za kojeg misli da mu se zamjerio. Jadno i žalosno za narod koji prati i slijedi šejtana. Servi bi da sve bide po njihovom: “Nije bilo šta je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo”. E to ne ide, niti će vam više ikad bit po servskom, jer i vašim marifetlucima je došao kraj. Pitamo se kakav je to narod, koji negira druge narode, drugog čovjeka, pa još da bude nesreća veća negiraju bosanski jezik – jezik Bošnjaka, iz kojeg su uzeli riječi koje nisu imali u svom jeziku. Evo šta kaže njihov prosvetitelj Vuk Karadžić: “Istina da malo ima taki riječi, koje bi se morale, a još manje, koje se nebi dale posrbit; ali svaki ne može da raspozna, koje su to riječi za srbljenje, koje li nijesu”.
Riječi za posrbljavanje su svakako bosanske, pa evo primjera kako je izgledao servski jezik prije krađe i usvajanja bosanskog jezika od Vuka Karadžića:

“Уʍнѣє ʌн о□ɖ поʌɣпнсʍєɴɖ кобнʌɖ, коѣɖ ӡɴɖ ɴєшmо оΔ босɖɴског ѣєӡнкɖ коѣнʍ го□оϸн, бɖϸєʍ пϸоvнmɖmн о□о ɴɖпнсɴо босɴкнʍ пнсʍоʍ”?

Haj mu ga sad razoputi koji je to jezik i da tog servskog jezika nije bilo do Vuka Karadžića, pa današnje servske akademije da ne prihvataju bosanski jezik je licemerno, pa čak kažu da je isti kao servski. Ne servski je postao od bosanskog, pa naravno da je isti sa bosanskim.

Danas poslije svih nesreća koje su Servi priredili balkanskim narodima, poslije genocida devedesetih nad Bošnjacima, pa kasnije nad Albancima, ti isti ubice, genocidom zadojene zvijeri ne prihvataju, niti priznaju ono što su uradili tokom agresije na RBiH, nego se pozivaju da su oni garant mira RBiH, što je obična laž. Servija i Hrvatska su potpisnice Mirovnog sporazuma Daytonu, jer su bili sudionici u ratu protivu RBiH i nisu nikakav garant mira, i manipulacija, jer su obje države učesnice u ratu i agresiji na RBiH. Da bi doprijenili miru moraju prihvatiti odgovornost, za sve ono što su radile u ratu protivu Bošnjaka i RBiH.

Nepravedni mir koji je sklopljen u Dejtonu, a njegova pravednost se nazirala odmah poslije, ali zapadni svijet, koji gaji veliku mržnju prema islamu i muslimanima, takav ugovor je zabetonirala, bar dok se Bošnjaci i oni koji prihvataju RBiH kao svoju jedinu domovinu, ne probude.

Sve dok se Bošnjaci ne probude, stanje ostaje isto, ma da se nazire sporo buđenje, pa se Bošnji preporučuje: Okupite se oko ideje bošnjaštva i matične države BiH, a ne nikad oko nekakvih lidera koji ne čine hesapa, i ne zaslužuju pomena! Tek onda kada glas bošnjaštva bude snažan i jedinstven, Bošnjaci će bit prepoznatljivi ne samo na Balkanu, nego i poštovani od svojih dželata Serva i Rvata. Bošnjačka nesreća je što brzo zaboravljaju, a zaborav je isto kao oprost, pa samo da citiram Gandija koji za dušmana kaže: “Prvo te ignorijaju, onda te ismijavaju, zatim se bore protivu tebe. Nakraju ti pobijediš”. Ovo je velika istina, jer Servi nas je ignorirao, pa nas je ismijavao i nazivao raznim imenima, pa kad ni na to nisu Bošnje obraćale pažnju, onda su se borili protivu nas, i na kraju mi ćemo pobjediti.



Ono što je bila dužnost svakog Bošnjaka, odmah poslije Dejtona, jeste da se je dao na pronalaženju ubica i zlikovaca, kao što su to radili židovi, poslije Drugog svetskog rata, nego je Bošnjo očekivao da će dušmanska Evropa i zapadni svijet odradit i izvojevat pravdu za njih. Pa kad je vidio Bošnjo da pravde od Evrope nema, morao je uzet u svoje ruke, da osveti svoje najmilije, a ne da podvije rep i pravda se merhametom, jer Servi nisu imali merhameta prema nikome i ničemu.

Poznato je da naša vjera kaže: “Onaj ko ubije jednog nevinog čovjeka, kao da je ubio cijeli svijet…”, a to se dešavalo u Bosni nad Bošnjacima, da su ubijani nevini ljudi, mnogi Servi ostaju nedodirljivi pred zakonom i jedini način je osveta, koju duguju svojim nevino ubijenim.