ADMIR MUHIĆ: "Srebrenica je moj kurs, svakodnevna dinamika života, kurs s kojim liježem i ustajem. Jednostavno, Srebrenica je simbol boli, žalosti i tuge, ali ona je ujedno i smjer kako da genocid ne zaboravimo i kroz ovakva djela ga ističemo, i sebi i drugima. Koliko danas imamo Srebrenice u sebi, toliko imamo i vjere i države i nacionalnog ponosa. Bez Srebrenice mi nemamo ni sebe samih"

Nakon velikog odjeka njegove poeme "Hava Majka Prijedorčanka", koju je posvetio majki Havi Tatarević iz mjesta Zecovi kod Prijedora kojoj su zločinci u julu 1992. godine ubili šest sinova i muža, a uoči 11. jula i 23. godišnjice genocida u Srebrenici, svjetlo dana je ugledalo još jedno djelo autora Admira Muhić, pjesnika i imama u Maljevcu kod Karlovca.

Ovaj put riječ je o poemi "Hatidža Majka Srebreničanka" koju je Muhić napisao prije nekoliko godina, a koja je ovih dana dobila i svoje audio izdanje. Očekuje se i skori izlazak Muhićeve knjige koju nosi upravo poema za koju ga je, inače, inspirirala majka Hatidža Mehmedović.

Muhićev rad je odavno primijećen. Veoma pozitivne komentare izazvao je i njegov tekst "Bujrum papa Franjo" 2015. godine, a nedavno je divne reakcije imala i priča o njegovoj ustrajnoj saradnji i druženju sa pravoslavnim parohom i fratrom, o kojoj smo pisali. Ustao je i u odbranu biskupa Franje Komarice, te snažno digao glas protiv radikalizma i terorizma, poručujući „da je džihad izvesti djecu na pravi put, a ne ratovati u Sirji i Iraku".



Samo takav čovjek može danas sasvim iskreno progovoriti o patnjama žrtava agresije i genocida u BiH.
Promocija CD-a s audio poemom "Hatidža Majka Srebreničanka" bit će održana u petak u Bihaću, i to na ispraćaju učesnika "Marša mira" iz Krajine. Tom prilikom bit će izveden i svojevrsni performans u kojem će Bišćani svojim tijelima ispisati brojku 8372 koja simbolizira broj ubijenih u genocidu u Srebrenici.
Muhić ističe da je na poemi radio dvije godine, uz cjeli tim stručnih ljudi.

"Vjerujem da je ovo kapitalno djelo koje ima svoju umjetničku, odnosno književno-historijsku dimenziju", kaže nam Muhić.

"A ja,
Majka Hatidža Srebreničanka.
Učim i dovim:
Spasi nas od zlotvora, krvnika i potvora.
Spasi nam Bosnu šehidsku rosnu i prkosnu.
Neka moja suza s moga lica bude dova
da se nikada i nikome ne ponovi Srebrenica.
Amin!"

Srebrenica je za Muhića mnogo više od mjesta na kojem se dogodio posljednji genocid u Europi i najveći zločin na tlu Starog kontinenta poslije Drugog svjetskog rata.

"Srebrenica je moj kurs, svakodnevna dinamika života, kurs s kojim liježem i ustajem. Jednostavno, Srebrenica je simbol boli, žalosti i tuge, ali ona je ujedno i smjer kako da genocid ne zaboravimo i kroz ovakva djela ga ističemo, i sebi i drugima. Koliko danas imamo Srebrenice u sebi, toliko imamo i vjere i države i nacionalnog ponosa. Bez Srebrenice mi nemamo ni sebe samih", govori Muhić za Radiosarajevo.ba.



Ideja o poemi "Hatidža Majka Srebreničanka" se rodila prije nekoliko godina tokom jedne od posjeta Srebrenici, koja je bila inicirana idejom o romanu koji bi govorio o patnjama Srebreničana.
„Radio sam na materijalu za roman 'Oni svjedoče genocid u Srebrenici' i neposredno bilježio sve te životne priče običnih malih ljudi za koje javnost nikada nije ni čula. Htio sam osjetiti taj život nakon svega što se u Srebrenici dogodilo, nakon genocida. Htio sam gledati Potočare u svako doba dana i noći, te bijele nišane koji svjedoče. Zato sam htio sa živim svjedocima genocida razgovarati i družiti se. Među mojim sagovornicima bila je i majka Hatidža Mehmedović. Svaka njihova riječ urezala mi se u glavu. Nakon povratka iz Srebrenice, pod velikim dojmovima općenito o majkama kroz sve šta su proživjele, napisao sam poemu o majci Srebrenice kroz prizmu majke Hatidže, koja oslikava svaku majku u BiH“, rekao je Muhić.

Cilj mu je bio progovoriti o ovoj temi i potaknuti naše društvo da više pažnje poklanja srebreničkim majkama.
„Rekao bih slobodno da smo u misiji mira i istine s poemom 'Hatidža majka Srebreničanka'. Ona je i naša majka, i njihova. Jednostavno, mi smo danas svi majka kojoj su ubili dijete. Mi nju volimo bez obzira da li se zvala Fatima, Katarina ili Stojanka i s njom suosjećamo. Da, mi smo svi majka Hatidža i to iz Srebrenice, ona dobra majka koja se raduje svakoj pronađenoj grobnici i koja živi u nadi da su pronađene kosti njenog djeteta“, zaključuje Muhić. (Radiosarajevo.ba)