TARIK SALIJI: S čvrstom vjerom u Božije određenje prestat ćemo se žaliti na sopstveni život i počet ćemo uživati u njemu. Jer nas vjera u Božije određenje uči da sve što nas je zadesilo nije nas moglo zaobići, a sve što nas je zaobišlo nije nas moglo zadesiti. Kada u ovo čvrsto povjerujemo nećemo živjeti tuđe živote kao što nam to nameće moderni stil života. Jedan mudrac je rekao: Sreća i duga nikada se ne vide na vlastitoj, već samo na tuđim kućama.

Dragi Bog, nam je podario život. On nam je odredio gdje ćemo se roditi, u kojem mjestu, u kakvoj porodici i sa kakvom bojom kože. Opisujući čovjeka u Kur’anu, Bog kaže: “Čovjek je stvoren od žurbe.“ Zapravo, čovjek je neprestano okrenut budućnosti. Mi živimo u kulturi budućnosti, u kulturi sutrašnjice. Jedan mudrac je kazao: „Život možemo naći samo u sadašnjem trenutku. Prošlost je iza nas, a budućnost još nije nastupila. Ako se ne vratimo sebi u sadašnjem trenutku, onda gubimo dodir sa životom.“

Zato se i sreća na engleskom jeziku kaže (happiness) što znači: doživjeti iskustvo bilo koje vrste. Zato sreća po definiciji, može biti samo stvar sadšnjeg trenutka, iako kada kažemo želim da budem sretan, obično mislimo o budućnosti. Problem je, što smo postali toliko dobri u življenju za bolje sutra, da uglavnom provodimo malo vremena u sadašnjosti. Umjesto da uživamo u sadašnjosti, stalno odlažemo sreću. Gubimo sposobnost da cijenimo i osjećamo radost, tako da propuštamo stvarne trenutke i onda kada bismo mogli da ih imamo.

Postali smo eksperti na polju priprema za život, ali imamo velikih teškoća u proživljavanju sadašnjeg trenutka. Sami sebe uvjeravamo da će nam život biti mnogo bolji, sutra ću biti sretan, sutra ću živjeti. Kad završim fakultet, kad se zaposlim, kad pronađem pravog partnera, kad dobijem dijete, kad osnujem svoj vlastiti biznis, kad me šef konačno unaprijedi. Kad kupim novi automobil, pošto se strari stalno kvari, kad kupim novi stan, kad vratim kredit itd. A onda se čudimo zašto se osjećamo tako prazni, zbunjeni, neprestano nas nešto boli i nervira. Jednostavno, nikada nismo ispunjeni, smireni, zadovoljni i sretni.
Nalazimo se u vremenu ludačke potrošnje. Želimo da steknemo maksimalno u najkraćem mogućem roku. Dva za jedno, brže nego ikad, sve su to koncepti koji formiraju psihu kod našeg naroda. Velika potrošnja i postizanje ovoga ili onoga predstavljeni su nam kao ključevi za sreću. Kažemo sebi da smo uspjeli, ako imamo kuću, stan, auto, mobitel, dobar posao. Ako uz to još imamo noviji model nego prvi komšija, ili prestižniji status, onda to zovemo pravim uspjehom.

Naši uzori postaju ljudi koji imaju najviše. Naš sistem vrijednosti bazira se na stvarima, naš cilj bio je imati i postići, umjesto živjeti. Ova potrošačka svijest neizbježno nas pretvara u stručnjake za odlaganje sreće. Polahko, međutim, počinjemo da sumnjamo da tu nešto nije u redu, da su nas snovi koje smo slijedili doveli u duševni i emocionalni ćorsokak, zamijenili smo stvarne trenutke za imetak koji smo stekli i ciljeve koje smo postigli i, uprkos svemu tome, mnogi od nas nisu sretni.

Kur’an nam kazuje vrlo jasnu lekciju o sreći i nesreći:
Allah kaže u suri en-Nahl u 97. ajetu: Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život... U drugoj suri Al-Qasas u 76. 79. 81. i u 82. ajetu: Dragi Allah kaže: „ Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni! – govorili su mu ljudi iz naroda njegova.“ I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!- govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu, on je uistinu presretan.“ I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali... A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti: „ Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti."

S čvrstom vjerom u Božije određenje prestat ćemo se žaliti na sopstveni život i počet ćemo uživati u njemu. Jer nas vjera u Božije određenje uči da sve što nas je zadesilo nije nas moglo zaobići, a sve što nas je zaobišlo nije nas moglo zadesiti. Kada u ovo čvrsto povjerujemo nećemo živjeti tuđe živote kao što nam to nameće moderni stil života. Jedan mudrac je rekao: Sreća i duga nikada se ne vide na vlastitoj, već samo na tuđim kućama.

Nema boljeg vremena za sreću od današnjeg, možemo to biti odmah, jer je sreća prisutna u sadašnjem trenutku. Ako želite da otkrijete šta znači biti sretan, pogledajte neki cvijet, pticu ili dijete: to su autentične slike ovog života, Jer, oni žive od trenutka do trenutka u svojoj sadašnjosti, koja nema ni prošlost ni budućnost. Oni su pošteđeni krivice i brige koje tako duboko muče ljudska bića, i potpuno su uronjeni u iskonsku radost življenja, koju ne nalaze toliko u osobama ili stvarima, već u samom životu.
Allahov Poslanik Muhammed, a.s., je znao za čovjekovo neprestano traganje za srećom pa je ponudio jednostvanu formulu kako da se do nje dođe. On je rekao: Gledajte u onoga ko je na nižem položaju od vas, a nemojte gledati onoga ko je iznad vas. To će vas spriječiti da omoložavate Božiju blagodat prema vama.

Šta to znači? To znači da po zdravlju, bogatstvu, ljepoti i drugim ovosvjetskim dobrima uvijek ima neko ispod nas. Njega treba gledati, jer ćemo samo tako Bogu priznati blagodati, koje nama podario i biti zadovoljni na tome. Ako ne možete da budete sretni sada, takvi kakvi jeste, s onim što imate, nećete biti onda kada budete imali što mislite da želite. Ako ne razvijete vještinu da uživate u onome što imate, ništa sretniji nećete biti ni kada budete imali više.

Završit ću ovu temu sa jednom porukom koja glasi: Jučer je prošlost, sutra je misterija, danas je poklon. Zato sadašnje vrijeme nazivamo „prezent...“