Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

ATIF DUDAKOVIĆ - BOŠNJAČKI ARMINIUS (HERMANN)
Autor: Nedim Kadrić
Objavljeno: 08. May 2018. 16:05:31

Detmold - njemački narodni heroj


NEDIM KADRIĆ: Zašto je general Atif Dudaković potencijalni bošnjački Arminius? U ključnom momentu, general Atif Dudaković je stao u odbranu svoje domovine, nasuprot onih koji su ga odgojili i obrazovali, jer su napali njegov narod. Prvo je fingirao pobunu u Bihaću u operaciji Tigar - Sloboda 94, a godinu dana kasnije je do nogu potukao Drugi krajiški korpus u svojoj zoni djelovanja. Nije poznato da li je nakon vijesti o padu zapadnokrajiških općina Karadžić udarao glavom u zid i vikao na generala Mladića riječima: „Mladiću, Mladiću, vrati mi moje brigade“.
Ako ste se ikad pitali u čemu leži snaga i moć germanskog čovjeka koji je nekoliko puta izazvao društveno-političke norme koje su vladale u određenom vremenu (Zeitgeist), te se svaki put uspio dići iz pepela nakon katastrofe koju je doživio, potražite jedan od mogućih odgovora na to pitanje u legendarnoj priči o Arminiusu. To je priča o čovjeku koji je ujedinio germanska plemena i pobijedio najveću vojnu silu tog doba - Rim. Mit o Arminiusu će godinama kasnije postati simbol prkosa i nesalomljivosti njemačke nacije. Za prosječnog Njemca će biti simbol inspiracije i nadahnuća, za vladajuće strukture sredstvo mobilisanja naroda i ujedinjenja, a ponekad manipulisanja i zloupotrebe kao u doba nacističkog režima.

Naime, prije nepunih 2000 godina se odigrala bitka u Teutoburškoj šumi koja predstavlja jedan od najtežih poraza koje je Rim ikad doživio. Da je Rim izvojevao pobjedu, današnja Evropa bi bila drukčija. Germanska plemena bi također prošla kroz proces romanizacije i sasvim sigurno ne bi odigrala ključnu ulogu u rušenju Rimskog Carstva. U vrijeme cara Augusta, Rim je konsolidovao svoju moć nakon serije građanskih ratova, ali nikako nije uspijevao da pokori Germaniju (Magna Germania). Germanija je tada bila nepoznato i neistraženo područje (Terra incognita) naseljeno germanskim (barbarskim) plemenima. Rim je sprovodio praksu sličnu osmanskoj devširmi, ali u dosta rigoroznijoj formi, te je uzeo kao taoca dječaka iz plemena Herusci-Arminiusa. Kako će se godinama kasnije pokazati, taj potez će ih skupo koštati. Arminius je poslan na školovanje u Rim i od njega se očekivalo da kao civilizovan i obrazovan mladić preuzme neku od rukovodećih pozicija u vojsci, te da svoje sunarodnjake drži pod kontrolom ili da ih pokori. Međutim, on je iskoristio nestabilnu situaciju u Carstvu (naš Baton je podigao ustanak par godine ranije, te je čak 8 germanskih legija radilo na njegovom suzbijanju), te je fingirao pobunu u dogovoru svojim sunarodnjacima. To je bio i više nego dovoljan casus belli (povod rata) generalu Varusu željnom slave i uspjeha da povede svoje legije u vojni pohod. U pohod, kako će se kasnije ispostaviti, iz kojeg se neće živ vratiti. Arminius ih je uveo u mračne i neprohodne dijelove Teutoburške šume. Rimska kolona je bila duga nekoliko kilometara, te je bilo nemoguće organizovati bilo kakvu vojnu formaciju u slučaju napada. Legija je bila najbolja vojna formacija u to vrijeme, te joj se skoro bilo nemoguće suprotstaviti na otvorenom polju. Međutim, šumsko i močvarno područje je bila Ahilova peta rimske legije. U jednom momentu, Arminius se izdvojio iz kolone i ubrzo je uslijedio sveopći napad razjarenih Germana. Bitka je potrajala nekoliko dana i epilog je bio sljedeći: sve tri legije su uništene što je činilo oko 10% tadašnje rimske vojske. Predaje kažu da je samo mala grupa vojnika preživjela i to možda samo da bi bili svjedoci ove kolosalne tragedije i nama prenijeli priču o ovome događaju. Tek tri godine nakon bitke, Rimljani će prvi put pohoditi mjesto njihovog najvećeg poraza. Ove legije nikad nisu obnovljene, zbog negativnih konotacija koje su se vezale za njih. Nakon što je saznao vijesti o katastrofalnom porazu, car August je od muke udarao glavom u zid, te stalno ponavljavao sljedeće riječi: „Vare, Vare, redde mihi legiones meas“ - Varus, Varus, vrati mi moje legije.

Od tada je Rim zauzeo defanzivni stav i nije se više usudio poduzimati velike ofanzive. Nasuprot, nekoliko desetina godina kasnije, krenuo je sa izgradnjom serije tvrđava na obalama Rajne i Dunava poznatije kao Limes Germanicus.

Ova bitka je skoro zaboravljena u Srednjem vijeku, ali je u vrijeme humanizma isplivala priča o germanskom junaku koji je pobijedio moćni Rim. Mit o Arminiusu je podsjećala razjedinjene Njemce na slavnu crtu iz prošlosti. Britanci su imali Budiku, Francuzi Vercingetorixa, Iliri Batona i Teutu, ali niko od njih nije uspio da se odupre rimskoj okupaciji, iako su pružili žestok otpor. Samo je njemački čovjek uživao status nepokorenosti od najveće vojne sile tog doba što je izazivalo osjećaj ponosa i ulijevalo samopouzdanje u vremenima opće razjedinjenosti. Poseban doprinos širenju mita o Arminiusu je dao Martin Luter. On je eksploatisao mit o Arminiusu kao sredstvo za borbu protiv Crkve i Pape, jer je u njima vidio nastavak ugnjetavačke politike nad germanskim narodom koja je dolazila iz Rima. U XVI vijeku, Arminius će dobiti i svoj ekvivalent u njemačkom jeziku - Hermann, što znači ratnik.

Mit o Arminiusu će odigrati ključnu ulogu u mobiliziranju njemačkog društva kroz XVIII i XIX stoljeće. Francuska, taj mrski romanizirani susjed sa lijeve strane Rajne, ponovo će krenuti u vojne pohode na germanski narod. Mit o Arminiusu će postati izvor inspiracije za sve one koji se nisu htjeli pomiriti sa životom pod tuđom čizmom i koji su sanjali o ujedinjenju. Njemačke državice na čelu sa Pruskom su izgledale kao njihovi preci; međusobno podijeljene i zavađene su bile lahak plijen neprijateljima. Lik Arminiusa će postati centralna tema mnogih književnih djela, posebno drama, te odigrati ključnu ulogu u konsolidovanju njemačkog društva u XIX stoljeću. Kroz pozorišne komade, sveprisutnost u javnom prostoru, mit o Arminiusu će postati glavni spiritus movens (duhovni pokretač) njemačkih težnji za ujedinjenjem.

Konačno, nakon pobjede u francusko-pruskom ratu 1871., doći će do ujedinjenja Njemačke. Iako je ideja o izgradnji spomenika Arminiusu bila živa već duže vremena, spomenik od 55 m će tek biti završen 1875. godine. Na proplancima Teutoburške šume se uzdiže statua Arminiusa koji „bdije“ na granici sa Francuskom, te kao da upozorava neprijatelje koja ih sudbina čeka ako se drznu napasti njemački narod. Arminius stoji uspravno i drži mač od 7 m na kojem su ugravirane sljedeće riječi: „Njemačko jedinstvo je moje jedinstvo, moja snaga je moć Njemačke.“ Pod nogama su mu aquila (orao) koji je simbol rimske legije i fascis (snop pruća sa sjekirom) - simbol rimskog pravnog sistema i poretka.


NEPOBJEDIVI GENERAL: Nadam se da će slavne pobjede generala Atifa nastaviti izazivati osjećaje ponosa i biti izvor vječne inspiracije nama i generacijama koje dolaze. Ako se ime generala Atifa i zaboravi nekad u budućnosti, onda da nikada trajno ne iščezne, nego da u teškim momentima za naš narod ispliva priča o nepobjedivom generalu koji je tri godine prkosio znatno jačem i brojnijem neprijatelju.


Zašto je general Atif Dudaković potencijalni bošnjački Arminius? U ključnom momentu, general Atif Dudaković je stao u odbranu svoje domovine, nasuprot onih koji su ga odgojili i obrazovali, jer su napali njegov narod. Prvo je fingirao pobunu u Bihaću u operaciji Tigar - Sloboda 94, a godinu dana kasnije je do nogu potukao Drugi krajiški korpus u svojoj zoni djelovanja. Nije poznato da li je nakon vijesti o padu zapadnokrajiških općina Karadžić udarao glavom u zid i vikao na generala Mladića riječima: „Mladiću, Mladiću, vrati mi moje brigade“.

Kao što je Arminiusova pobjeda imala presudnu ulogu na tok svjetske historije, pobjede generala Atifa Dudakovića su oblikovale modernu bosansku historiju. Jedna analiza kaže da je pao Peti korpus, ubrzo bi pao Drugi, pa Treći, pa svi ostali korpusi. Taj slijed događaja ostaje vječna misterija i hvala Bogu, zbog hrabrosti generala i njegovih boraca nikada nećemo saznati koji bi tok događaja bio da su linije u zoni njegove odgovornosti popustile. Krajini, kao i cijelom bošnjačkom narodu je bila namijenjena sudbina Kartage. Prenosi se da je rimski senator Katon Stariji završavao svako izlaganje u Senatu riječima: „Ceterum autem censeo Carthaginem delendam esse“ - Mišljenja sam da Kartagu treba uništiti. Nakon brojnih poraza od Petog korpusa, Milorad Dodik je godinama kasnije ponavljao sličnu mantru na sjednicama Narodne skupštine RS: „Direktno ili indirektno uništiti Peti korpus“!

Nadam se da će slavne pobjede generala Atifa nastaviti izazivati osjećaje ponosa i biti izvor vječne inspiracije nama i generacijama koje dolaze. Ako se ime generala Atifa i zaboravi nekad u budućnosti, onda da nikada trajno ne iščezne, nego da u teškim momentima za naš narod ispliva priča o nepobjedivom generalu koji je tri godine prkosio znatno jačem i brojnijem neprijatelju. Ako naš narod opet dočeka teška vremena, da ponosno digne glavu i sa riječima - „Atif je moj predak, to je general kojeg ni tri vojske nisu mogle pokoriti“ - nastavi dalje svoju borbu za opstanak.

Nadam se da će njegov lik i djelo (p)ostati simbol okupljanja svih bosanskih patriota, te da će ove i buduće generacije biti svjesne doprinosa koji je dao odbrani našeg naroda. Ko zna, možda nekad naša pokoljenja u Krajini naprave spomenik posvećen njemu na kojem će pisati: „Bošnjačko jedinstvo je moje jedinstvo, moja snaga je snaga Bosne.“ I tako, kao što i Arminiusova statua i „duh“ 2000 godina poslije bdiju nad granicama Njemačke, možda će u bliskoj budućnosti statua i „duh“ generala Atifa Dudakovića bdjeti nad granicama Bosne, te služiti kao upozorenje svima onima koji imaju nečasne namjere prema našem narodu i domovini.



Ostali prilozi:
» RAMAZAN POSTAJE MUSLIMANSKI SVJETSKI "BRAND"
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 14. June 2018 20:21
» ZA „TREĆI ENTITET“ SVE JE SPREMNO
Džebrail Bajramović | 14. June 2018 19:55
» ZLOČIN BEZ KAZNE
Mr. Milan Jovičić | 14. June 2018 16:00
» RAMAZANSKA PRIČA 2
Aziz Hurem | 11. June 2018 17:32
» JE LI NAM RAMAZAN VRATIO SMISAO ZA ŽIVOTOM?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 10. June 2018 16:59
» DIVAN JE LI DOBAR IMETAK U RUKAMA DOBROG ČOVJEKA
Arsim Tarik Saliji | 09. June 2018 14:56
» SVI ČOVIĆEVI IZBORNI IZAZOVI
Amir Sužanj, BHR1 | 06. June 2018 19:06
» MI, NASER ORIĆ I ONI
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 04. June 2018 20:23
» BEĆIREVIĆEVA SDP BAZA JE ANTIBOŠNJAČKA I ANTIISLAMSKA
Elmedina Muftić | 03. June 2018 20:41
» BOSANSKI JEZIK U AUSTRALIJI
Dr. Džavid Haverić | 31. May 2018 16:28
» AUFWIEDERSEHEN HERR, - GOOD BYE, VLADIKA GRIGORIJE!
Mr. Milan Jovičić | 30. May 2018 18:10
» BLAGODATI RAMAZANA I PRIORITETI MUSLIMANA
Abdullah ef. Hodžić | 29. May 2018 16:57
» BOŠNJACI OD PODANIKA DO IZDAJNIKA
Sead Zubanović | 28. May 2018 20:11
» KO SE RADUJE NESREĆI NAJVEĆEG DOBROTVORA SANDŽAKA?
Muhamed Mahmutović | 28. May 2018 15:49
» DAN POSLIJE KANDIDATURE
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 27. May 2018 15:04
» MOSTARIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
Džebrail Bajramović | 26. May 2018 01:52