Aziz HUREM: Ni jučer, ni danas i nikada neće biti jasno ni razumljivo običnom insanu da je neko ko je rođen u Bosni ili Hercegovini, može ili je mogao da je ruši, pali i ubija. Neče nam biti jasno čak ni to da neko ko ode iz Bosne ne poželi da se u nju makar nekad vrati i obiđe stare staze. Ne razumljivo je da onaj ko ode iz Bosne i dobro se negdje uhljebi laje na Bosnu i Bošnjake. Kako je moguće da onaj koga je bosanska zemlja hranila i dalje ga hrani da je niječe i poriče i uz to još se bori da dođe na čelo te države. Samo u Bosni je moguće da se jedan general, doktor, pravnik (pLavnik ili vojvoda kako sam sebe voli nazvati) popne na brdo i ubija dojučerašnje svoje komšije. Pa zar i Aleksandrov babo nije bugojanac a on sam 1992-95. dolazio iznad Sarajeva sa istim ciljem kao i njegov vojvoda.

Veliki broj Bošnjaka/muslimana misle i vjeruju da ukoliko i kada Bosna postane član Evropske Unije da će netrpeljivost i mržnja prema muslimanima i Islamu nestati i iščeznuti. Agresija na Bosnu je počela dok je na čelu SAD bio Georg Bush senior i svi Bošnjaci su se nadali da će Bill Clinton svojim dolaskom u Bijelu kuću potegnuti čarobni štapić i time balkanske zvijeri otjerati u njihove jazbine.
Nadali smo se isto tako da kada nestane Tuđmana i Miloševića da će Bosna u rahatluku dahnuti dušom. Pa tako i dan-danas kao mala djeca vjerujemo da bi nam bilo lakše da nije Vučića, Kolinde ili Dodika.
Svi ovi balkanski mešetari i njihovi evropski i svjetski savjetnici i suigrači su baš ti koji trebaju njihovom pobješnjelom narodu, odnosno oni mogu i znaju igrati samo takvu igru jer se drugačije ne bi održali na vlasti. A, narod k’o narod – voli vruće i usijane priče.

Gledam i slušam kako Dodik sebi priprema jedno od tri najvažnija mjesta u državi Bosni. U državi za koju već godinama tvrdi da je nemoguća, da je vještačka, da je ne funkcionalna, da je .... ovakva ili onakva, ---- kao da je „spahiluk“ kojim on upravlja u najmanju ruku kao Kalifornija ili Švedska u kojoj sve besprijekorno funkcioniše. Dodik, ta ne otesana sirovina je u svom narodu a, i onima koji imaju istu krvnu grupu kao on stvorio takvu klimu, mišljenje i stavove da su Bošnjaci surogat u Bosni i općenito na teritoriji bivše Jugoslavije a da je Islam kao religija ne prihvatljiva ne koegzistentna sa ostalim narodima i kulturama kako u Bosni tako i u Evropi. Te po njegovoj logici bi trebalo Islam vratiti nazad preko Bosfora ili možda još dalje – tamo odakle je i krenuo. Ali se isti taj sirovina i njegov pobratim preko Drine što „sedi“ u Novom Dvoru - Andrićev Venac 1 u blizini Terazija i s pendžera gleda u spomenik i muzej nitkova Ive koji je rođen u Travniku – srcu Bosne među i sa Bošnjacima/muslimanima a koji je svojim otrovnim perom nanio zla Bosni ništa manje nego i generali i vojvode - ne libi da sa Turcima ili sa nekom drugom državom Bliskog i Srednjeg Istoka stupi u bilo kakvu trgovinu, poslovnu i drugu saradnju. / ovaj put im ne smeta islam i muslimani /.

*****
Tek onda, kada jednog dana Bošnjaci postanu svjesni i kada im bude jasno da svoje probleme nećemo rješiti nestankom ili odlaskom sa političke pozornice nekog političara iz suprotnog tabora koji eto po našim računima nama mrsi konce i kvari planove i kada se ne budemo puno okretali za drugima – šta kažu i kako rade - tek tada će nam stvari krenuti uzlaznom putanjom. Istina jeste da nam drugi kopaju jamu i šire o nama loše glasine dokle god stignu. Ali zato ne bi trebali mi sami da im pomažemo u njihovim ne časnim rabotama. A, pomažemo im na taj način što se njima uopće bavimo, dajemo im prostora u medijima i na društvenim mrežama, koaliramo sa njima ili sa onima koji se solidarišu sa istima. Pomažemo im čak i onda kada osnivamo novu političku partiju u ionako rascjepkanom bošnjačkom tkivu ili gajimo simpatije prema toj partiji samo zato što nam je njen predsjednik simpatičan, lijep, zgodan, šarmantan , ..... Može li neko danas makar i zamisliti da svi Bošnjaci u Bosni i dijaspori glasaju na bilo kojim izborima za jednu i samo jednu političku partiju kao što je to bilo 1991. godine. Možda će neko pomisliti da se ovdje aludira na to da mi želimo povuči što deblju crtu po nacionalnim granicama. Kako god ko mislio – te nacional-crte nisu Bošnjaci ni pravili ni povlačili nego su bili prinuđeni da se samoorganizuju i prebroje. I neka svi znaju da mi za to nismo. Naprotiv , mi bismo mnoge granice i barijere ukinuli i izbrisali kad bi se nas pitalo, ali pošto nismo sigurni u dobre namjere naših komšija onda su te granice nužne i potrebne.

Ni jučer, ni danas i nikada neće biti jasno ni razumljivo običnom insanu da je neko ko je rođen u Bosni ili Hercegovini, može ili je mogao da je ruši, pali i ubija. Neče nam biti jasno čak ni to da neko ko ode iz Bosne ne poželi da se u nju makar nekad vrati i obiđe stare staze. Ne razumljivo je da onaj ko ode iz Bosne i dobro se negdje uhljebi laje na Bosnu i Bošnjake. Kako je moguće da onaj koga je bosanska zemlja hranila i dalje ga hrani da je niječe i poriče i uz to još se bori da dođe na čelo te države. Samo u Bosni je moguće da se jedan general, doktor, pravnik (pLavnik ili vojvoda kako sam sebe voli nazvati) popne na brdo i ubija dojučerašnje svoje komšije. Pa zar i Aleksandrov babo nije bugojanac a on sam 1992-95. dolazio iznad Sarajeva sa istim ciljem kao i njegov vojvoda.

S druge strane Bosne ništa nam bolje ne misle, od Kitarovićeve preko Lučića ....., ... do Marijane Petir hrvatske zastupnice u EU-parlamentu koja veli doslovno da: sigurnosna situacija u Bosni je zabrinjavajuća, vehabijske zajednice niču, dotok novca iz Arabije se ne može pratiti, ..... itd. – šta reče pa živa ostade. Petirova samo što nije rekla da su svi Bošnjaci u najmanju ruku teroristi ili potencijalni teroristi. No ta izjava je sasvim jeftina i providna – jer otvara vrata Čovićevom i Dodikovom djelovanju na razgradnji Bosne , izolaciji Bošnjaka, stvaranju lošeg imidža o Bošnjacima i klime za treći entitet – te kako bi se zaokružio prsten oko Bošnjaka koji nikada sa svojom državom ne bi mogli postati članom EU. Šta to donosi dobra Marijani Petir ukoliko bi Bosna ostala vječito izvan Evrope ? Može se samo objasniti da ona ne želi da sjedi u EU-parlamentu pored Muje / Mustafe a, zaboravlja da je i sama rođena u selu Mustafina Klada u Kutini, ili ko će znat možda je i napravljena od neke Mustafine klade.

Helem, kako bilo da bilo nju niko i neče uzeti za ozbiljno koliko Enisa Bešlagića u kojem je proradio sindrom isti onaj kao kod Emira Kusturice i ostalih kustura kojih ima na pasija priskakala i koji se ne mogu drugačije dokazati i eksponirati nego da se obrnu u svoju suprotnost i pokušaju se svojim poganim jezikom kaljati bošnjački obraz da bi se udodvorili dušmanima Bosne i Bošnjaka.
E, pa druže Šemso – kako ti dadoše ime u Hrvatskoj – ako se po tvojoj „pameti“ kod Bošnjaka razvio fašizam onda su Bošnjaci postali fašisti. Ali, druže Šemso / šta reče pa živ ostade / jesil‘ zaboravio da si i ti Bošnjak –jer drugo ne možeš biti.