Sve se po onoj filozofskoj i narodnoj mijenja (panta rei), točak historije ide naprijed, ne nikako unazad, no i pored svega toga ljudski rod traga kako za prošlošću tako i za budućnopću, pokušavajući pri tom da od zaborava otrgne sve ono što je u prošlosti bilo dobro i što je valjalo, a da se budućnosti i dolazećem vaktu posvetimo onako kako to vrijeme i trenutak zahtijevaju i da se uspostavi onaj sistem vrijednosti koji je najpovoljniji i za sve nas najvalidniji.

Ostalo je upamćeno da svako vrijeme nosi svoje breme, te svako naše prizivanje prošlosti ima za cilj da nas nauči šta valja a šta ne, da iz greške izvučemo pouku, od uspjeha da se ne uzoholimo i da uvijek ostanemo prisebni i na zemlji. Plavsko-gusinjska ljuga danas je uistinu kraj kojemu se svako učen i razumom obdaren divi kako prirodnim ljepotama kojima je darivan ovaj kraj, tako i mudrim i hrabrim narodom koji je prošao sito i rešeto i koji je uspio da na ovim prostorima opstane, da sačuva svoju kulturu, običaje, tradiciju, svoju vjeru, naciju, ljudskost, obraz i ponos.

Ovaj kraj je uvijek znao da odvoji žito od kukolja, čovjeka od nesoja, onoga sa kim može da prijateljuje a od koga da se sklanja ka' od vrela gvožđa. Bilo je puno sumnjivih ponuda i prevarantskih obećanja, koja su kao takva preko zbora, dogovora i raznih pljećnija prozirana i odbacivana, sve u cilju da bi se sačuvala svoja porodica, bratstvo i svekoliki ivalj drevne plavsko-gusinjske ljuge. Danas na gradskim i plemenskim mezarjima počivaju nasi slavni preći poput Ali paše, Jakup Ferija, Jahje efendije, Rustema i Etema Ise, Aljuš Smajlja i mnogih, mnogih drugih, čiji su savjeti i odluke bili zlata vrijedni i koji su uz Allahovu pomoć sačuvali svoj narod od prokletih dusmana, koji nisu uvazavali druge, drugačije i bolje od sebe.

Plavsko-gusinjska ljuga je vazda bila svoja na svome, njoj su mnogi lakomili i za nju se otimali, mogi su je svojatali i dalje će to činiti i za našu se ljugu otimati. Drevna ljuga Plava i Gusinja se pročula do Stambola, a velike sile su na Berlinskom kongresu odredile prije stotinak godina kome će je dodijeliti. Stanovništvo koje pokriva ovaj prostor i koje se većinski osjeća da je ilirskog porijekla, danas uvažava sve različitosti u vjerskom, nacionalnom i drugom pogledu i opredjeljenju. Većinska vjera dini Islam se baštini sa posebnim pijetetom, a ona je za uzvrat garant kako na ovom prolaznom dunjaluku, tako i na vječnom svijetu Ahiretu.

Historiju drevne plavsko-gusinjske ljuge su ipak ispisali naši slavni preci, neka je rahmet njihovoj plemenitoj dusi, s molbom Stvoritelju Svjetova da im se smiluje i uvede ih u Džennet. Njihove smirene duše počivaju u miru, dok njihovi potomci jure i žure kroz dunjalučki prostor u potrazi za nafakom kako na ovim prostorima, tako još i više po stranim državama Zapadne Evrope, Amerike, Kanade... Ovaj lijepi prostor i Božji dragulj kao da je danas tako blizu, a tako daleko od gradova u okruženju poput Skadra i Prizrena, Pazara i Sarajeva... Najteže pada činjenica da se sa ovih prostora trajno odlazi, umjesto da se dolazi i da se narod došeljava u njemu. Učinimo svako sa svoje strane, da ovom lijepom prostoru vratimo stari sjaj i slavu, ulažimo u ovaj kraj i izgrađujmo ga, kako ne bi bio zapušten i zaboravljen.